Glorija

by Ranko Marinković

Genres: Classics, Plays, Fiction, Drama

215 pages, Paperback

First published January 1, 1956

About the author

Ranko Marinković (22 February 1913 – 28 January 2001) was a Croatian novelist and dramatist.

Born in Komiža on the island of Vis (then a part of Austria-Hungary), Marinković's childhood was marked by World War I. He later earned a degree in philosophy from the University of Zagreb. In the 1930s, he began to make his name in Zagreb literary circles with his plays and stories.

His career was interrupted briefly during World War II. When his native island was occupied by fascist Italy, he was arrested in Split and interned on the Italian mainland. After the capitulation of Italy, Marinković went to Bari, and then to the El Shatt refugee camp where he made contacts with Tito's Partisans. After the war, he spent time working in the theatre.

His best known works are Glorija (1955), a play in which he criticised the Catholic Church, and Kiklop (1965), a semi-autobiographical novel in which he described the gloomy atmosphere among Zagreb intellectuals before the Axis invasion of Yugoslavia. Kiklop later was adapted into a 1982 movie directed by Antun Vrdoljak.

In the last years of his life Marinković embraced the political views of Franjo Tuđman, and became a member of the Croatian Democratic Union.

He died in Zagreb.

Reviews

[Tina · Rating 2 out of 5]

Puno bolje nakon što sam shvatila cijelu simboliku, a i onda samo 2.5 zvjezdice.

[Brki · Rating 5 out of 5]

Ova drama, odnosno mirakul u 6 slika slojevito je i kompleksno djelo koje se bavi identitetom, a i kritizira crkvu. Glorija/sestra Magdalena/Jagoda je u isto vrijeme i kršćanska mučenica, glumica i cirkusantica. Svaka slika (osim treće) započinje motivom promatranja. Događa se da imamo i dvostruka promatranja (dok se Glorija promatra u ogledalo, ona j promatrana). Iako djelo jest mirakul, ono je mnogo kompleksnije nego što se na prvi ruku čini, i čak odstupa od vrste.

Motivacije likova su kompleksne, psihološki istančane i slojevite.

Djelo se također bavi kazalištem kao takvim. Alegorijski ili izravno, iznova se osvješćuje ideja o glumi, kazalištu, predstavi, i sl. Čak se i sam don Jere u nekim trenutcima ponaša kao da radi u kazalištu.

Gorak tekst, ali svakako jedan od boljih dramskih komada koje sam imala zadovoljstvo pročitati. Pisala bih još, ali ne bi voljela previše otkrivati

[Stephen Rowland · Rating 4 out of 5]

Read in English translation in a collection of modern Yugoslav plays, the title of which I've forgotten.

[Lara · Rating 2 out of 5]

Lmaooo

[Iva Blažević · Rating 4 out of 5]

Gledala sam predstavu prošle godine, jako mi se svidjela baš kao i sama drama

[Ivan Damjanović · Rating 3 out of 5]

Vrlo kvalitetan komad književnosti iz ostavštine (pre)ciničnog hrvatskog majstora. Marinković je očito dijelio s talijanskim drugomedijskim majstorom, Fellinijem, afinitet spram cirkusa kao okruženja zahvalnog, tj. pogodnog za izricanje njegovih ideja. Osim zastupljenosti cirkuskog ambijenta, Glorija dijeli s nenadmašnom Fellinijevom La Stradom i tragičan završetak- ovdje ipak slabiji, nelogičniji (kad su don Jere i Toni već tako predosjećali/znali kako će Glorija aka Magdalena aka Jagoda skončati, zašto je nisu svim silama zadržali?? I zašto je ona ustrajala u odlasku na trapez kad joj se Jere napokon očitovao??). Čitanje mi je, naravno, evociralo i Wendersov Himmel über Berlin. Još riječ-dvije o kraju. On je tipično marinkovićevski gorak. Mene se, dakle, dojmio kao da nije na razini ostatka mirakula, a tumačenje da njime Marinković na alegoričnoj razini poništava razlike između Crkve i cirkusa ne piju mi vodu iako je, naravno, očito da se kroz tijek drame subverzivno odnosi spram te institucije i klera.

[Maja Shinigami · Rating 4 out of 5]

Nikad do sad nisam pročitala mirakul, drago mi je da je Marinković ''probio led''. Kratka drama, odlične didaskalije, romaneskno pisane, puno detalja i opisa u Marinkovićevom stilu. U središtu je lik žene Jagode/Glorije/Magdalene, razapete između dva muškarca koji određuju njena dva alterega - časnu sestru Magdalenu kojom upravlja don Jere (da, svećenik) i cirkusantice Glorije kojom upravlja njen otac. Tragičan kraj, puuuuuno drame, drame i drame ali kratko pa je i slatko. Drama je ekranizirana 1955. godine kao i još jedna Marinkovićeva drama, ''Politeia ili inspektorove spletke'', 1977. godine. Krasan je taj hrvatski postmodernizam.

[Stipe · Rating 3 out of 5]

Marinkovićeva Glorija nevjerojatno je dobar mirakul. U svakom smislu te riječi!