Nišči

by Vidosav Stevanović

Ni­šči su sva­ko­ja­ko naj­čud­ni­ja knji­ga u no­vi­joj srp­skoj knji­žev­no­sti, knji­ga ko­ja je u naj­ve­ćoj me­ri iz­ra­sla sva iz ovog je­zi­ka i sva za­ne­se­na nje­go­vom "sla­do­šću, mi­lo­zvuč­no­šću, ne­be­skom uz­no­si­to­šću", ma­da je, u isti mah, re­kla i naj­su­mor­ni­je isti­ne o men­ta­li­te­tu o ko­jem taj je­zik sve­do­či. Ovaj ro­man spa­ja u se­bi go­to­vo sve tra­di­ci­je umet­nič­kog pri­po­ve­da­nja, od sred­njove­kov­nog do re­a­li­stič­kog i mo­der­nog, ali se nijed­nom ne za­do­vo­lja­va, ne­go te­ži da se iz­gra­đu­je pre­ma sop­stve­nim "pra­vi­li­ma sa­mo­sa­zda­ni­ja" i da se do­mog­ne onih ću­dlji­vih ob­li­ka u ko­ji­ma je ro­man kao knji­žev­na vr­sta, još od Ra­blea i Ster­na, pa sve do Džoj­sa i Pa­ster­na­ka, ob­na­vljao svo­je sna­ge, kre­ću­ći se po sa­mim ru­bo­vi­ma žan­ra - pre­ma li­ri­ci i epu, pre­ma dra­mi, pre­ma hro­ni­ci ili me­mo­a­ri­ma, ili pre­ma ot­kri­ću mit­skih di­men­zi­ja u sve­tu u ko­jem su već i "za­bo­ra­vlje­na vre­me­na ka­da su di­vo­vi jur­ca­li ze­mljom".

438 pages, Paperback

First published January 1, 1971

About the author

Vidosav Stevanović, novelist, story-writer, poet, playwright and publicist. He has signed over thirty literary pieces of art, a political biography of Slobodan Milošević, numerous essays and various pieces of writing. Stevanović used to write for European newspapers such as Le Monde, Liberation, El Pais and Expressen. After having completed primary and secondary education in Kragujevac he went to study in Belgrade in 1961. Initially he studied dental medicine and then literature. But he left quickly the academic world in order to dedicate himself completely to the real literature. I did not consider it as a profession but as a vocation, a skill that replaces religion, politics and real life.

After the publication of his first collection of stories (The scum of death, Prosveta, 1969), Vidosav Stevanović becomes, in the esthetical, intellectual and stylistic sense one of the most important and prominent creatures on the Yugoslav literary scene. At the same time, he wins, in the eyes of the Belgrade gossipers, a reputation of the enfant terrible and the politicians started to persecute the insolent dark-waver. Given that the young writer destroyed the myth about the carefree life in the country of self-management, he was brought in the court trial which lasted six years. He was neither released nor condemned: the trial simply expired. During those six years the young writer lived in isolation from the public.

Vidosav Stevanović is the founder of a new literary movement known as fantastic realism. He was persecuted, denied but at the same time appreciated, adored and occasionally rewarded. In the early eighties Vidosav ruled the famous Belgrade publishing houses BIGZ and Prosveta. In the later eighties and in the beginning of nighttimes, when the communism closing stages were replaced by the nationalism, unlike the majority of Serbian writers, Vidosav Stevanović refused to join Milosevic and his program. Gathering a small group of supporters, he founded Independent Yugoslav Writers (1989), Liberal Forum (1990) and The Belgrade Circle (1991). He was soon forced to leave Serbia, to run away via Greece and find exile in France. While being a constant target of Belgrade propaganda in Serbia under Milošević’s regime – his works nowhere to be found, either one looked for them in bookstores, libraries or school curricula – he was becoming a popular writer in France. His books have been reprinted and translated, and the fact that he was given a knighthood medal in the order of arts and literature (Chevalier de L'ordre des Arts et des Lettres) accounts for the popularity of his literary work. Vidosav interrupted his exile in France for a few months to work as a director of the Radio-Television Kragujevac, conquered during the massive demonstrations in Serbian cities in 1996 and 1997. In 2004 he left France and moved to Sarajevo, where he worked as culture adviser in the town governorship. Since 2007. Vidosav Stevanović has been living and working in his house in the village of Botunje, near Kragujevac . The City of Kragujevac and Koraci Press are publishing his Complete Works in 15 volumes, thus ending the tradition of censorship that was in force for over twenty years. Last year. together with a group of his readers and students of his creative writing school, he opened the Club Vidosav, an association of citizens which aim is to promote various media activities (organizing literary evenings, exhibitions, concerts, book promotions, creative writing school and musical school).

Reviews

[Boris Laketić · Rating 2 out of 5]

Prazan, jednodimenzionalan roman. Slabog emocionalnog intenziteta. Neskladne kompozicije, neretko redundantan. Bledih, neuobličenih likova, plitkog misaonog i emotivnog zahvata. Hrišćansko-konzervativni aspekt u suštini je samo dekor. Ima dve-tri upečatljive deonice a nešto snage mu daje stil sa ruskoslovenskom i dijalekatskom leksikom.

[Stefan Teodosić · Rating 5 out of 5]

Ne znam koliko je Vidosav Stevanović poznat u našim krajevima. Verovatno još ne stiže na red za čitanje od Svetislava Basare, Isidore Bjelice, Vesne Vukelić, Sanje Marinković i ostalih literarnih veličina. Iako piše bogatim rečnikom i retko viđanim konstrukcijama, niko mu neće dati za pravo da se može svrstati u rang najboljih srpskih pisaca današnjice. Za mene, reč je o najboljem piscu "sa ovijeh meridijana", koga stavljam pero uz pero sa Momčilom Nastasijevićem (pročitati pripovetku "Priča o nedozvanoj gospođi i gladnom putniku").

Od strane objektivnih kritičara opisana kao "sva­ko­ja­ko naj­čud­ni­ja knji­ga u no­vi­joj srp­skoj knji­žev­no­sti", Nišči donekle predstavlja rodoslov porodice Mladenovića iz sela Cvetojevac, nedaleko od Kragujevca. Roman je nastao u vreme kada se Stevanović, napustivši studije u Beogradu, vratio u rodni grad i istraživao njegove skrivene priče, živeći sa pijancima, damama sumnjivog morala i ostalim živopisnim likovima sa margine kragujevačkog društvenog života. U tom periodu nastaje i "Refuz Mrtvak i druge pripovetke" i za mene neprevaziđeni "Testament", ali o tome ću pisati kasnije.

Dešavanja u porodici Mladenovića pratimo iz perspektive Konstantina Gorče, "prijatelja svetlosti, izviditelja neprijatelja, ispunjenog samosudnom mišlju, po nalogu unutarnjih pregalaca i pravilima samosazdanija". Mladenovići su personifikacija celokupne srpske nacije i sva dobra ili loša dela koja im se pripisuju predstavljaju stvari koje su Srbi kroz istoriju često radili. Ubiti bližnjeg svog, umesto ljubiti, uzeti tuđu ženu, umesto ne uzeti ništa tuđe, biti neumeren u jelu i piću, naspram biti umeren... i još mnogo toga veoma bliskog umu određenih slojeva našeg stanovništva. Mladenoviće pratimo od doseljavanja iz Južne Srbije u vremena srpskih ustanaka i balkanskih ratova, do 1941. i fašističkog divljanja po Kragujevcu.

Stevanović uvodi nebrojeno mnogo likova, od kojih su neki nosioci radnje, dok ostali služe kao pomoć pri ilustraciji ili opisivanju nekog događaja. Jedan jedini epitet koji stoji uz svakog od likova je dovoljan da bez daljeg objašnjavanja stvorimo sliku o njemu: bezličan, pticolika, masnoguza, milokrvni, ludojeba, nemoćnik, zlatousti, podmigljivi...

Na početku romana Konstantin Gorča izjavljuje: "Lica i događaji u ovoj domaćoj priči su izmišljeni. Ali, nisu izmišljeni: Svet i njegov Tvorac, mnogopominjani grad Kragujevac, i njegovi skudoumni žitelji". Kome se na kraju knjige zahvaljuje i zašto, ostaje na vama da saznate :)

Meni lično je najveće oduševljenje izazvao deo "Nadgrobnoje slovoridanije iliti leš koji bega" i pitanja koja novinar Milorad Pantović, "prozvan i Gandi, radi mršavosti svoje", postavlja bez želje da čuje odgovor, jer veruje da ga zna:

- Među trideset golih dripaca, kako ćete prepoznati Šumadinca-ubicu?
- Kako jedete govna: kašikom, rukama ili iz tuđe guzice?
- Da li biste izdali cara na Kosovu?
- Ko želi da propadne Jugoslavija: mi, ili oni?
- Da li biste ubijali, izdavali narod, silovali, kada vas niko ne bi kažnjavao?
- Zašto ste pravoslavci, mnogoterpnici, kada se više isplati biti katolik?

Biografiju Vidosava Stevanovića možete naći na Wikipediji. Za svoju prozu, on koristi naziv "fantastični realizam".Preporučujem vam da pročitate ovu knjigu ako imate mogućnosti ili da u komentarima dodam još neko objašnjenje. Zajedno sa "Testamentom" i "Refuzom Mrtvakom" imaćete celinu Stevanovićeve živopisne vizije istorije Kragujevca i dešavanja u njemu kroz razne epohe.

[Vuk Vuckovic · Rating 5 out of 5]

ozbiljno prespavana knjiga...
"U mesecu Avgustiju, godine neznano koje, dok su u Cvetojevcu radili na njivama i u polju, u svetlom nebu pojavila se, kao aždahka iz dubine, čudna, nepoznata, brundava pa grmeća, rugobna, ukočena i brza naprava, slična drvenoj tici, koja je proletela nisko nad zemljom, puštajući crnkasti dimni rep za sobom. Nevalidi su, kao ljudi koji su videli sveta i kojekakva nakazanija, uplašenome narodu protolmačil da je to glavom i bradom jeroplan, leteća mašinerija, čovečjom rukom načinjena, u kojoj sedi nebeski kočijaš, sa grdnom kapetinom na glavi, i vozi je kuda hoće, kao taljige. Brzina joj je toliko velikada za jedno prepodne stigne od Kragujevca u Beograd, poput oblaka i munje. Otad su jeroplani sve češće nadletali Cvetojevac, često i noću, jer u Kragujevu beše uređen mali jerodrom, ali seljanima nikada ne beše jasno kako leti kad ne maše krilima. Tako i nebesa nad Mladenovim potomcima behu oskrnavljena i nagrđena."