"Amarcord. Teško je zamisliti roman kojem bi pristajalo da ponese veliki Fellinijev naslov. A roman Namika Kabila mogao se zvati jedino tako: Amarcord. Netko će reći da je to Amarcord s ironičnim odmakom, ali ovaj čitatelj misli da nije. Kao i onaj prvi, i ovaj je Amarcord snažna i sveprožimajuća apologija sjećanja. U Kabilovom slučaju: sjećanja na egzil i na ono što je bilo prije. Nisam u mome jeziku pročitao ljepšu izbjegličku knjigu. Njena ljepota je u jednostavnosti, kakvu u Namika Kabila poznajemo i odranije, iz scenarija za Žaličin film Kod amidže Idriza. On savršeno vlada detaljem, riječima koje je napisao, ali i onima koje je prešutio, čime stvara takvu čaroliju priče da će se istoj rečenici jedan smijati, dok će drugi plakati. I obojica će biti u pravu." — Miljenko Jergović
___________ Namik Kabil je rođen u Bosni (1968), a odrastao u Hercegovini. U Los Angelesu je studirao filmsku produkciju, te bio član pozorišne trupe The Grace Players. Autor je scenarija za sad već kultni film Kod amidže Idriza, kao i ostvarenja Zgarište i Zadnji dan. Reditelj je i scenarista filma Čuvari noći. Potpisuje i režiju dokumentarnih filmova Informativni razgovori i Vjernici.
Namik Kabil djetinjstvom i prvom mladošću Trebinjac, rođen je 1968. u Tuzli, a prije rata je umjereno neuspješno studirao medicinu. Kada je u Trebinju započela vojna mobilizacija za napad na Dubrovnik, sklanja se na nekoliko mjeseci u rodnu Tuzlu. Kada je i u Tuzli počeo rat, preko američke humanitarne agencije bježi preko oceana i stiže u Los Angeles. Godina je 1993, i sljedećih devet godina ostaje u Americi. Potom se vraća i nastanjuje u Sarajevu, gdje nikad ranije nije živio. Postaje šire poznat kao scenarist filma “Kod amidže Idriza”, redatelja Pjera Žalice. Kabilov dokumentarni film 'Informativni razgovori' dobitnik je nagrade "Srce Sarajeva" na Sarajevo Film Festivalu 2007. godine, a dugometražni igrani film 'Čuvari noći' imao je svjetsku premijeru na Venecijanskom filmskom festivalu 2008. Do sada se oprobao u poslu scenariste, filmskog reditelja, TV urednika i pisca.
Kako Namik kaze da je naucio da treba pisati iz stomaka, tako sam i ja shvatila da treba citati iz stomaka. Ne mozemo svaku knjigu tako citati, ali ovu sigurno da. Kada se u jednoj knjizi identificiras sa likovima, sa njima se smijes i nad njihovom sudbinom places, kada te ista drzi budnim, znak je da se radi o dobroj knjizi. Pisac pise jednostavno, ali ubjedljivo, maestralno donosi detalje, ali ne nedostaje nimalo dinamike. Genijalan balkanski humor, inteligentno predstavljanje "naseg naroda" i "nasih paradoksa”.
Jednostavno pisano, a izrazito moćno. Nema kiča i nema muljanja. Odličan stil pisanja. Pomaknut, a opet veoma osoban. Kao da ste s autorom na kavi i on vam predstavlja svoje ideje za priču. Knjiga me asocira na "Yugo 45" Zabranjenog pušenja. Pjesma je dobila svoj literarni nastavak: yellow cab u kojem se sudaraju i miješaju dva svijeta i mentaliteta: američki i bosanski.