Nakon rođenja ćerke koju je žarko želela, Katarina Molnar suočava se sa činjenicom da je njen brak sa Borisom na izdisaju.
Na Kliničkom centru, Damjan Vidak leži na Intezivnoj nezi sa dijagnozom teške bolesti i neizvesnim prognozama.
Jednog usamljenog snežnog popodneva, Katarina će na Facebooku pronaći upravo Damjana, starog poznanika u dramatično novim okolnostima. Njihove sudbine neočekivano će se spojiti u priču o ljubavi kad joj vreme nije, u priču o hrabrosti, suočavanju sa slabostima i strahovima, u priču o strasti, životnim dilemama i odlukama koje se moraju doneti: Ostati ili otići? Učiniti ono što je „ispravno“ ili zgrabiti sreću oberučke?
Emotivno, iskreno, ogoljeno do kraja Kristina Kovač ispričala je svoju životnu ispovijest. Upravo u tome je i najveća vrijednost ovog romana, taj lični karakter iznošenja osjećaja, životnih iskustava i odnosa sa bliskim ljudima, otkrivanja intimnih emocija. Posebno mi se dopalo što je to jedna dobra priča sa naših prostora, pa samim tim bliska i poznata, poput životnih priča poznatih kakve se obično čitaju u ženskim časopisima. Vješto je Kristina koristila motive iz provjerenih književnih hitova, borbu sa teškom bolesti, složen sestrinski odnos, idealizovanu majčinsku ljubav, kao i dopisivanje putem društvenih mreža koje danas vrlo često u potpunosti zamjenjuje lični kontakt, te tako nastaju i nestaju velike ljubavi, prijateljstva, ali i sukobi... Upravo ta dopisivanja su mi ipak bili najslabiji dijelovi romana, pogotovo "muška pisma" koja su mi nekako bila previše patetična, previše idealna da bi bila stvarna, previše opširna pa su time gubila svoj smisao i priznajem da sam ih vrlo brzo čitajući prelazila. Pisma ženske strane su već realnija, pa zato i ubjedljivija. Kristina Kovač se svojim prvim romanom jako dobro dokazala, nadam se da će ovo jedno novo žensko pero nastaviti pisati i ponuditi nam uskoro i neku novu priču, ne neophodno kao sada zasnovanu na ličnom životu i iskustvu, ali opet zašto ne, bilo bi lijepo vidjeti "šta je bilo poslije...".
Sta me privuklo da kupim ovu knjigu? Naslov knjige. Zaintrigirao me, nisam procitala o cemu se radi na poledjini. Nekako mi je pun dozivljaj kad ne znam o cemu se radi i sta da ocekujem. Kupih je sinoc i odmah krenuh da citam. Poslije 80-te strane sam mogla da pretpostavim u kom smjeru ce cijela prica ici. Negdje poslije 100-te strane sam bila u nedoumici da li da nastavim da citam. U meni se pojavila fustracija, malo sam bila ljuta na autorku razvojem dogadjaja. U glavi mi se odvija slika kako bi to trebalo da tece dalje. E sada, necu da otkrivam detalje sta i kako ce biti, ali podjelicu sa vama moje utiske ove knjige. 1. Knjiga pisana cistom emocijom koja dopire do nas citalaca 2. Malo me podsjeca na jednu od mojih omiljenih knjiga Kada duva severac 3. Knjiga vraca nadu u pojam prave ljubavi ( za sve one koji se nalaze u pukoj kolotecini zivota, koji su nezadovoljni sa ljubavno-partnerskim odnosima, i koji se preispituju da li vrijedi zrtvovati sebe u takvoj zajednici i zaboraviti na ono sta su i sta se u njima krije ) Knjiga ostavlja utisak. Zasto nisam stavila 5* umjesto 4? Zbog epiloga.. Epilog je dobar, fenomenalan. Ali rasplakala sam se. Svi koji su u nedoumici da li da kupe knjigu moja preporuka je kupite. Vrijedi procitati.
Ovo je jedna od retkih knjiga koje sam jedva cekala da pročitam, ne zbog toga sto je toliko dobra pa nisam mogla da je ispustim iz ruke nego zbog toga sto je bila toliko dosadna da sam negde na polovini knjige razmišljala da li da nastavim dalje. Ali kako svemu dajem drugu sansu, dala sam i knjizi... Ipak, nije se promenilo moje mišljenje... Utesna je za one koji su učinili preljubu, ili je uveliko cine, dajući im vetar u leđa da samo tako nastave, opravdavaju njihove postupke... Meni lično, prenatrpana izlivima nežnosti, prenaglasenih emocija... Jedino sto mi se dopalo je to sto je Kristina sakupila hrabrost da ispriča svoju pricu javno...
4 samo zbog ovog kraja koji po mom misljenju je trebao da bude happy end da bi dokazao da prava ljubav, kad se ono desi, da moze da istraje u svakakvim okolnostima da bi ulila nadu i promenila stereotipe tipa "ma znas to u stvarnom zivotu ne izgleda bas tako". Divna knjiga, divno napisana.
dirljiva istinita prica sa izlizanim izmisljenim krajem, emocija je tako jaka, a knjiga se ne da ispustiti iz ruke dok se ne procita, da manju ocenu od ***** ne zasluzuje
"...Безуспешно. Вера је била његова мезимица и тако је и дан- данас. Али ни њој није могао да пружи љубав, јер је одрастао у кући у којој се емоције нису показивале. Не кривим ја њега. Он је страшно добар и поштен човек, и целог живота радио је као коњ, приуштио нам спокојно детињство, ничега нам није фалило. Осим њега самог. Реално, моја огромна потреба за љубављу потиче директно одатле. Мама је често говорила, и то када сам већ била одрасла девојка: "Дете, ти као да си одрасла у сиротишту!", запањена том мојој особином, јер нас је она купала љубављу одувек и заувек, и надала се да ће бити довољно." Стопроцентно аутобиографска књига. После сам нашла књигу њене имењакиње, Американке нашег порекла, али то је крими роман, сасвим другог стила и начина писања. Мени се ова књига свидела...иако удата, борила се за љубав свог живота! Чак сам, касније у неким новинама читала да је њен изабраник заиста болестан и да се боре против опаке болести. Читала сам неке коментаре, аууу...колико се угојила?!?! Па добро, жена је склона гојењу (сви са овим проблемом то разумеју, поготово жене)...ја у њој видим уметницу... Свидео ми се крај...како њена ћерка у свемиру упознаје свог оца...СФ...али срећан крај!
Veoma emotivno i lepo, vise od pola knjige sam preplakala. Ono sto imam da zamerim jeste da su se preterano koristile engleske reci tamo gde im nije mesto. Primer: ,,Nisam znala kako da HANDLUJEM situaciju’’ Sve u svemu knjiga je jako lepa i preporucujem da se procita jer govori o ljubavi, zivotu , deci, majcinstvu, porodjaju , problemima u porodici itd. Jos jedna prelepa stvar u vezi ove knjige je to sto je ona ovu knjigu napisala svojoj cerci i objavila je pre svoje smrti kako bi u buducnosti njena cerka mogla da procita kako je nastala ljubav izmedju njenih roditelja❤️
Knjiga me je prosto oduševila. Iskrene emocije, zanimljiva priča. Borba sa osećanjima od početka do kraja. Treba naći snagu da se boriš sa svim poteškoćama, da se boriš za ljubav i za sreću najdražih - samo su neke pouke koje daje ova knjiga.
Kad sam birala koje knjige iz Lagune da poručim, ovu sam izabrala jer volim zaviriti i u te najpopularnije, da vidim zbog čega su popularne toliko. A Kristinina jeste, već dugo je među prvih 10 najprodavanijih u Laguni i ovo je već drugo izdanje. Nekad se tim najpopularnijim iznenadim, a nekad mi se procjena prije čitanja poklopi sa utiskom nakon toga.
Uglavnom, “Drvo života” je prvi roman autorice i kako rekoh, tražila sam ga jer je bio čitan, ne obraćajući previše pažnju na to o čemu se radi i kakva je knjiga. Znam samo da sam pročitala da nije autobiografska i to mi je bilo bitno. Onda uzmem knjigu u ruku i shvatim da je to ljubavni roman.