Roman koji je uskomešao duhove pre izlaska iz štampe.
„Aleksandar Tešić je odlučio da napravi književni zaokret, te čitaocima ponudi nešto sasvim novo i drugačije. Nakon dva rado čitana serijala u kojima je dao svoju verziju srpske junačke prošlosti, ponovo je pobegao iz sadašnjosti – ali ovog puta unapred, u 2084. godinu. Doduše, aktuelni problemi i dileme koje muče savremenog čoveka su i te kako zastupljeni u Tešićevom novom romanu. Pisac je, pod krinkom naučne fantastike, napisao do sada najličniji roman i u njemu izneo svoje stavove o svetu u kojem živimo.
Koristeći se distopijom i satirom, Tešić nas vodi sedam decenija u budućnost, u protektorat Srbiju i Beograd na Vodi. Njegovo viđenje naše (moguće) budućnosti će, siguran sam, isprovocirati mnoge. Tešić je, naime, ubeđeni antiglobalista i to u romanu 2084. ne krije. Roman sjedinjuje političke stavove autora i poznate žanrovske naučnofantastične motive.
Pored uticaja Orvela i Dika, verziraniji će uočiti i tragove Domanovića i Nušića. Taj satirični sloj romana je veoma važan, on daje osobenost i poseban šmek. Teme kojima se Tešić bavi su ozbiljne, od njih zavisi opstanak ljudske vrste i života na Zemlji, ali pisac sebi daje oduška i poigrava se sudbinom čovečanstva na sebi svojstven način. Jedno je sigurno – 2084. predstavlja Aleksandra Tešića u svetlu u kome ga do sada niste videli.” – Đorđe Bajić, pisac
Aleksandar Tešić rođen je u Čačku, 5. marta 1961. godine. Detinjstvo je proveo u inostranstvu, gde je i počeo da piše. Studirao je prava. Zaposlen je u RTS-u kao prevodilac. Godinama je putovao po Srbiji i planinario, nesvesno sakupljajući građu za "Kosingas". Oženjen je, i sa suprugom Irenom i sinovima Vladanom i Srđanom živi u Beogradu.
Da sam ovaj Tešketov roman čitao u trenutku kad je objavljen (2015.), verovatno bi mi ove njegove proročanske zamisli (Beograd na vodi, klovirusna epidemija, čipovanje ljudi i Mars koji nema alternativu) bile zanimljive i sveže. Ovako, za ovih šest godina od objavljivanja romana, izdešavalo se poprilično stvari koje je Tešić nesvesno natuknuo. Ali, jednostavno mi ovaj njegov satirični igrokaz nije "legao". Da li sam ga čitao u pogrešno vreme ili mi je čitanje o naučnim stvarima preko glave zbog profesionalnog bavljenja istim - ne znam. Uglavnom, osim interesantnih opisa kako bi Beograd i neki njegovi delovi izgledali nakon neke apokalipse, sve ostalo mi je previše mlako za Tešićev istraživački duh koji mnogo veštije prominira u njegovim fantazijskim i istorijskim romanima.
Aleksandar Tešić je odlučio da napravi književni zaokret, te čitaocima ponudi nešto sasvim novo i drugačije. Nakon dva rado čitana serijala u kojima je dao svoju verziju srpske junačke prošlosti, ponovo je pobegao iz sadašnjosti – ali ovog puta unapred, u 2084. godinu. Doduše, aktuelni problemi i dileme koje muče savremenog čoveka su i te kako zastupljeni u Tešićevom novom romanu. Pisac je, pod krinkom naučne fantastike, napisao do sada najličniji roman i u njemu izneo svoje stavove o svetu u kojem živimo. Koristeći se distopijom i satirom, Tešić nas vodi sedam decenija u budućnost, u protektorat Srbiju i Beograd na Vodi. Njegovo viđenje naše (moguće) budućnosti će, siguran sam, isprovocirati mnoge. Tešić je, naime, ubeđeni antiglobalista i to u romanu 2084. ne krije. Roman sjedinjuje političke stavove autora i poznate žanrovske naučnofantastične motive. Pored uticaja Orvela i Dika, verziraniji će uočiti i tragove Domanovića i Nušića. Taj satirični sloj romana je veoma važan, on daje osobenost i poseban šmek. Teme kojima se Tešić bavi su ozbiljne, od njih zavisi opstanak ljudske vrste i života na Zemlji, ali pisac sebi daje oduška i poigrava se sudbinom čovečanstva na sebi svojstven način. Jedno je sigurno – 2084. predstavlja Aleksandra Tešića u svetlu u kome ga do sada niste videli.
Iskreno sam na početku bila pomalo skeptična, znajući u kakvom se žanru Tešić dosad oprobao i nisam bila sigurno koliko će mi knjiga "leći". Međutim, izuzetno sam prijatno iznenađena. Vrlo dinamičan tok radnje, akcija, izdaja, sukob interesa i karakterističan Tešićev humor neverovatno drže pažnju i ne daju vam da ispustite knjigu iz ruke. Takođe odlični i vrlo dramatični obrti, a bog zna koliko je teško danas napraviti dobar obrt u priči koji nas neće primorati da prevrnemo očima u gnušanju. Knjiga me je nasmejala, rastužila i naterala da se zamislim nad budućnosti čovečanstva. Topla preporuka!
Odlična, nisam ni sumnjala. Ali ne smem da kažem šta mi se najviše svidelo da ne bih pokvarila drugima doživljaj... :) u svakom slučaju, upozoravajuća, navodi na razmišljanje, zasmejava, a bogami i rasplače. Hvala Tešiću!
Рецензија у целини је на блогу ➡️➡️➡️ http://kaleidoskopmisli.blogspot.rs/2... Сви љубитељи епске фантастике су свакако чули за господина Александра Тешића, аутора триологије "Косингас" и триологије о Милошу Обилићу су дела која свако треба да прочита. Међутим, након завршавања "Витеза заточника", који га је како каже у интервјуу за портал "Дневно", исцрпео решио је да се опроба у новом жанру -СФ сатири. Роман "2084" је свакако дело вредно пажње. Роман који ће вас насмејати, забавити, али и натерати да ставите прст на чело.
Roman koji te "drzi" nasmejanog, a istovremeno te dobrano natera i da se zamislis o tome kakvu zemlju ostavljamo u amanet nasim naslednicima. Po zanru jeste izlet u SF koji je solidan.
Da cika Tesic ima dobar smisao za humor, videli smo vec u onim do bola komicnim dijalozima kosingasa Gavrila i Marka Kraljevica. Ovde je to samo potvrdjeno! Toplo preporucujem
Ovaj sci-fi roman Aleksandar Tešić započinje krajnje naivno, gotovo satirično, da bi na samom kraju od njega napravio scenario na kojem bi mu najuvaženiji scenaristi latinoameričkih tevenovela pozavideli.
Kroz ceo roman prožimaju se motivi o kojima slušamo na ovim područjima od kada znamo za sebe. Setite se samo razgovora sa bilo koje slave na kojoj ste bili poslednjih 10 i više godina, a sedeli ste u neposrednoj blizini svog pijanog teče ili strica, i sve će vam biti jasno: - "Čipovaće nas i moći će svaki naš korak da prate, pazite šta vam kažem, čitao sam o tome" - "Toliko su zapustili ovaj Beograd i rečne nasipe da će na kraju stvarno biti Beograd na Vodi, ha-ha" - "Stalno menjaju nazive ovih ulica, zamisli imamo ulicu DŽORDŽA VAŠINGTONA, zar ne mogu nekog SRBINA da stave, od toliko velikana?" - "Srbija je zemlja ogromnih bogatstava, celu planetu bismo, jebote, mogli da nahranimo, zato nam konstantno i uzimaju sve i na sve moguće načine pokušavaju da kontrolišu SRBIJU!" - "Čuj, nazvao dete Martin, od toliko lepih, srpskih i junačkih imena, on baš zapadnjačko, uskoro će se svaki trag srpstva izgubiti!"
Citati iznad zvuče krajne poznato, zar ne? Šta ako vam kažem da se sve ovo, i mnogo toga još, obistinjuje u ovom romanu? Tešić je uspeo svako moguće opšte mesto da pokupi i sklepa u ovih 300 strana, a moja zbunjenost leži u tome da uopšte nisam siguran da li je roman trebalo da bude satiričan, jer je u mnogim trenucima tako izgledao, ali je u mnogo više navrata izgledao kao krajnje ozbiljan sci-fi roman, sa gorepomenutim stavovima koji su se obistinili. Ako je ceo roman trebalo da bude satiričan, nisam siguran koliko je to dobro urađeno. Ako je, pak, trebalo da bude ozbiljan sci-fi roman sa isto tako ozbiljnom porukom - nije me kupio.
Pored pomenutih događaja koji su potpuno ubili srBstvo i okrenuli Srbiju novom svetskom poretku, ceo svet je pretrpeo brojne prirodne i nuklearne katastrofe. Flora i fauna su maltene izumrli, svakodnevno padaju kisele kiše, otopili su se polovi, podigao se nivo mora - ništa već nepročitano ili neviđeno u brojnjim književnim delima, filmovima, i serijama. Sa te strane roman ne poseduje apsolutno ništa neviđeno i revolucionarno. Jedina zanimljiva stvar zbog koje sam se trudio da izdržim do kraja jeste mesto dešavanja radnje - Srbija, pretežno Beograd (na Vodi). Pa smo tako mogli da vidimo Knez Mihajlovu, "Marakanu", Narodni muzej, i mnoga druga mesta u apokaliptičnoj budućnosti Srbije. Voleo bih da postoji više dela ove vrste koja se dešavaju u Srbij ili regionu, jer su mi bliski.
Ne treba izostaviti ni očigledno komične momente, oni su me iskreno nasmejali.
Za sam kraj prosto ne mogu da pređem preko očajnog lektorisanja zbog kog sam mogao dati i goru ocenu od ove - ali za to sam autor nije odgovoran, tako da ostaje trojka. Ovo je moj prvi roman ovog autora, i iskreno se nadam da je serijal Kosingas (koji planiram da započnem u skorijoj budućnosti) bar za nijansu kvalitetniji od ovoga.
Tako precizan prikaz modernog društva na tako tragikomičan način, a sve umotano u sf (inače moj omiljeni žanr) ostavlja odličan utisak, a, što je još bitnije, tera na razmišljanje. Dinamika priče je savršena, sve vreme drži pažnju, fenomenalni krešendo sa efektnim krajem, gde je poslednja rečenica ujedno i vrhunac uzbudljivosti cele priče. Odličan prikaz globalnih problema sa izletima na one naše lokalne, od kojih ne znaš da li da se smeješ ili plačeš (npr. Narodni muzej). I, na kraju, surova realnost da smo sami sebi najveći neprijatelj, ali sa nadom da će ljudskost, koja ipak postoji u nama (još uvek), na kraju preovladati i spasiti nas od nas samih. Savršeno.
Genijalan, kako u dočaravanju daleke prošlosti, tako i budućnosti, u koju smo već dobro zagazili. Mnogo sam puta započinjala čitanje ove knjige, u pauzama između nabavljanja i čitanja serijala "Kosingas" i nije išlo. Očigledno je trebalo da se poklopi situacija i moje duševno stanje, za novu dimenziju o kojoj je reč u ovoj knjizi. SF, fantastika, distopija. Ne tako daleka budućnost. Fabula prati dešavanja čiji su počeci u našoj sadašnjosti iako joj koreni zapravo sežu u daleku prošlost. Protektorat Srbija, Beograd na vodi. Genetski inženjering, GMO hrana, devastacija i ekološka katastrofa planete Zemlje uzrokovana zemljotresima, pomeranjem kontinenata, velikim potopima, kiselim kišama i UV zračenjem. Kontrola populacije, kontrola ponašanja i mišljenja, građanska poslušnost i neposlušnost, medijska kontrola informacija, čipovanje ljudi, brisanje (unificiranje) bioloških polova. Sistemska presija nad građanstvom, bunt i građanska neposlušnost, kaste i raslojavanje pod parolom "svi smo jednaki", vanzemaljski virus i "lek" kojim se zaglupljuju mase i drže pod kontrolom, u strahu. Rijaliti program "Parada srećnika", prazna obećanja i zamazivanje očiju narodu "boljim sutra" i "crvenim kartonima za Mars" od strane političke vrhuške. Kolonije na Marsu za Elitu koja vlada Zemljom, vanzemljaci (da, baš tako) i njihove teraformske tehnologije, žrtvovanje ljudi i apsolutno svih preostalih resursa, usmerenih u njihovu korist. A imena, nazivi, skraćenice, poput GUJ-e (genetski unificirane jedinke) apsolutno genijalni u podržavanju ideje i fabule. Ne, ne gaze nas, ne satiru i ne uništavaju vanzemljaci. Oni su nam ostavili u amanet da popravimo njihove greške, da se ne krećemo istom stazom samouništenja. Ostavili su nam i tehnologiju i znanje. I na kraju faktor koji razlikuje čoveka od mašine - duša. Neshvatljivo, neuhvatljivo, tehnički neizvodivo. Ono što se veštački ne replikuje. Hoće li duša pobediti sistem. Hoćemo li uništiti sebe i jedini dom za koji znamo u korist utopije za izabrane? "U poslednja dva milenijuma sam čovek se nije mnogo razvio, pa da se kaže da se nešto opametio, napredovala je samo tehnologija. Iskonske osobine čovka su ostale nepromenjene i koče ga da u korak prati tehnologiju i sa njom se razvija na bolje...I dalje se sve svodi na porobljavanje, iskorišćavanje i zloupotrebu." "Ni jedan veliki svetski rat nije uspeo da opameti čoveka! Svaki put smo iznova pravili iste greške...Kada pogledaš kroz ljudsku istoriju, nije li cilj uvek bio porobiti onog drugog i potčiniti ga sebi...A tehnološki razvoj je učinio da je čovek otišao korak dalje: da država porobi i potčini svoje građane kako bi se vlast nesmetano vršila...Čovek najviše voli moć." Volela bih sa ovim čovekom da imam čast da porazgovaram - o idejama, zaključcima, izvorima informacija. Makar na kratko, uz kaficu iako verujem da bi o ovom delu, kao i temama drugih njegovih dela mogli nadugačko i naširoko. Pravo je vreme za ovakva dela. p.s. Korelaciju sa Orvelovom "1984." namerno ne pravim ali definitivno je krajnje vreme da razmislimo, ako do sada nismo.
Komična i istovremeno zabrinjavajuća knjiga...miks globalne politike i lokalnog opiranja svetskom poretku...perfektno opisani likovi sa naših prostora, oni koji uvek nadju načina da prežive...jasna poruka o opasnosti u kojoj se nalazi planeta zahvaljujući ljudskoj gramzivosti i kratkovidosti (u stilu POSLE MENE POTOP)...sve u svemu i nije knjiga za svakoga, traži širinu znanja i razumevanja prilika u kojima se trenutno nalazimo, bez toga čitalac ne može stvarno zagrebsti ispod površine, tamo gde se iza humora i satire kriju dublje, mnogo važnije poruke. Ovo je prva knjiga ovog autora koju sam pročitala, i sigurno neće biti i poslednja.
Izuzetna knjiga - njene korice su mi privukle pažnju čak i pre nego što sam pročitao kratku sadržinu dela. Knjiga sadrži sve - preko futurističkih elemenata, kritike vlasti, do izutetnog vođenja priče, sa puno raspleta i zapleta. Zanimljivom pričom Tešić je izneo neke od ne samo naših problema, već i moralnih dilema čovečanstva. Jedino što bi Tešiću kao piscu mogao zameriti jeste to, što neke njegove rečenice nisu za pohvalu - umeju biti nejasne, i prosto se vidi da je to moglo mnogo bolje da se sklopi. Ovako, preporučujem svakome ko uživa u knjizi koja se čita iz jednog daha, i navodi na razmišljanje šta bi bilo i šta će biti sa nama u bliskoj budućnosti.
Neizgrađeni likovi, nerazrađena zamisao budućnosti, pretržno razvučena radnja i na kraju sve smandrljano... Ne leži mu naučna fantastika. Ali dobro je razradio neke trenutne situacije i politike.
Iskreno meni se ova knjiga nije svidela uopste. Veliki sam ljubitelj naucne fantastike, i procitao sam odredjeni broj knjiga na tu temu, ali nacin na koji je ova knjiga napisana, radnja, likovi, dijalozi, i pogotovo obrt i sama zavrsnica je katastrofalna...jednostavno mi nije bilo zanimljivo, cak sta vise, sve ovo me je nerviralo tokom celog citanja i jedva sam cekao da je zavrsim.
Knjiga pocinje interesantno i onda jednostavno prestaje da drzi paznju, pisac se trudio da slikovito prikaze celu pricu, ali ona jednostavno nije doradjena, nema tu jacinu, ima dosta, dosta rupa i neboluza pogotovo pred sam kraj knjige.
Bas sam mislio da ce da bude interesantnija i da ce da zivopisnije prikaze sam Beograd i buducnost, ali toga nije bilo, mozda ja nisam shvatio dobro ovu knjigu, jer nema veze sa satirom kao ni sa provokacijom, jednostavno ideja je bila tu, ali krajnji rezultat je lose napisan roman naucne fantastike.