U šumi na obali reke Lućing, kojom suvereno vlada bivši partizan Stari Ding, u vreme Kulturne revolucije, odvija se priča o izdaji, političkim spletkama, strastima i požudi. Šuma obiluje pečurkama koje pomažu mesnom stanovništvu da preživi teške revolucionarne godine, ali neke od njih mogu da izazovu halucinacije, a one najotrovnije u rukama zlonamernika i očajnika postaju smrtonosno oružje. Kao vrsni poznavalac pečuraka, nepismeni Stari Ding pretače svoje opservacije o šumskim gljivama u životnu filozofiju, pa pečurke dobijaju simbolička značenja pomoću kojih samouki mislilac tumači stvarnost i zakonitosti ljudskog postojanja. Poigravajući se slojevima književnog jezika starim nekoliko hiljada godina, pisac Džang Vej vešto suprotstavlja moć mašte i pisane reči lošoj fikciji političke propagande koja je nekoliko decenija prošlog veka u Kini bila osnovno merilo književnog izražavanja. Sedam vrsta pečuraka predstavlja veštu književnu dekonstrukciju dogmatskog jezičkog izraza i mitotvorstva maoističke epohe, jer Džang Vej na satiričan način iznosi na videlo zloupotrebu jezika, do danas svojstvenu vlastodršcima i svima onima koji žele da se dokopaju političke moći.
Uzela sam ovu knjigu iz biblioteke jer sam sve svoje knjige vratila kući, pa mi u Novom Sadu nije ništa preostalo za čitanje. Nisam sigurna da sam sve uspela da razumem jer ne poznajem književnost koju Vej parodira, ali zanimljivo je baš zato, drugačije je i podrazumeva neke kulturne vrednosti koje su nebliske čitaocu iz Evrope. Pritom, ima delova od kojih sam vrištala od smeha, a ovo je jedan iz pisma starog šumara lokalnoj učiteljici u kojem joj se udvara:
'Posle porođaja ili dojenja, žena će neminovno ispuštati vetrove i njen nekadašnji miomiris postaće malo neprijatniji. ' ALI! On će je i dalje voleti.
Nažalost malo sam precenila svoje slobodno vreme tako da i ovo i Istorija svetla ide trenutno nazad na to read listu dok ih ne pokupim iz biblioteke ponovo :(