Kada u gorskom jezeru idiličnoga Gorskog kotara bude pronađeno tijelo ubijene mlade medicinske sestre istražitelji iz Rijeke i Zagreba pokušat će pomoći lokalnoj policiji u istrazi koja će sve više ukazivati da se radi o ritualnom ubojstvu. Zagrebačkoj istražiteljskoj ekipi koju čine iskusni policajci Ognjen Kokot i Ivo Vrabec učinit će se da će istraga biti laka no kad ih put sumnje odvede na više adresa uvidjet će da baš i nije tako. A onda kad još jedna žena bude ubijena na isti način shvatit će da suludi ubojica ima još planova…
Istodobno i napet i uznemirujuć roman Gorana Tribusona donosi novi istražiteljski tandem u opus ovog autora koji će uz Vinka Dogana i Nikolu Banića, nadamo se, donijeti nove i uzbudljive kriminalističke priče.
Diplomirao je i magistrirao (filmolgija) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratke priče počinje objavljivati početkom 1970-ih godina 20. stoljeća u prvom valu tzv. fantastičara (Zavjera kartografa i Praška smrt), da bi se postupno opredijelio za žanrovsku prozu. Kritika je odmah uočila Tribusona kao najtipičnijeg predstavnika hrvatskih borgesovaca koji prvi među brojnima u toj struji postiže punu autorsku zrelost. Postupno napušta fantastiku, ali zadržava interes za srednjoeuropsku ikonografiju i težnju prema okultnome, što se očituje u njegovim romanima Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas, Frido Štern (u cjelokupnom autorovom opusu jednom od najboljih njegovih djela), te Ruskom ruletu. Daljnji i brojni Tribusonovi romani dijele se na autobiografske i generacijski obilježene, mahom s temom iz zavičajnoga Bjelovara te analizom popkulturne mitologije svakidašnjice sedamdesetih godina (Polagana predaja, Povijest pornografije). U tu skupinu spadaju i dvije knjige autobiografskih eseja Rani dani (1977.) i Trava i korov (1999.). Drugi ciklus čine brojni Tribusonovi kriminalistički romani Zavirivanje , Siva zona, Noćna smjena i drugi, kojih je glavni junak bivši policajac Nikola Banić. Tim je romanima, uz one Pavla Pavličića, stvorio opus prihvaćen i od stručne kritike i od najšire čitateljske publike.
Dugogodišnji je urednik u Školskoj knjizi, redoviti je profesor filmskoga scenarija na Akademiji dramske umjetnosti. Od 2000. godine suradnik je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Razreda za književnost, a u lipnju 2008. godine postaje redoviti član Akademije.
Pročitao sam vagon boljih krimića u roto izdanjima s kioska za nekoliko kuna.
Tribuson luta u pokušaju zamjene Banića nekim novim junacima, ovaj puta neka pernata menažerija Kokot i Vrabec zvani Tica. Nisu me ni dotakli (opet jedan koji se razvodi, no ovaj zbog živahnog pimpeka) kao ni sama radnja. I rabijatni kolačožder Dugan je jedno 3 puta bolji.
Ne mogu preporučiti - mršava dvojčica jer se ipak može pročitati.
Goran Tribuson me ponovo oduševio novim inspektorom i njegovim spretnim rješavanjem zločina u Lokvama. Autor koji zaslužuje i dalje biti moj najdraži domaći autor.
Tanko. To je dojam koji je Sestrica s jezera ostavila na mene.
Možda sam ja kriva. Očekivala sam nešto u maniri fenomenalnog Zavirivanja, ili barem Noćne smjene... Da, znam da je Nikola Banić umirovljen i da su njegove pustolovine gotove, no poznavajući Tribusonove sposobnosti kreiranja dobre priče i zanimljivih likova - očekivala sam više.
Sama priča i zaplet su dosta jednostavni, ali preko toga mogu prijeći. Prvi romani u seriji obično služe tome da se predstave protagonisti i da se upoznamo s njima. I to je moj problem sa Sestricom s jezera. Tribusonov novi, ornitološki intonirani istraživački duo, Kokot i Vrabec, naprosto nisu zanimljivi. Možda je problem u tome što je fokus bio na Kokotu, čija bračna kriza (reminiscentna onoj Nikole Banića) je bila posve nepotrebna radi napretka radnje, a nije pomogla u karakterizaciji lika. Moguće je da bi stvar spasio ekscentrični Vrabec, alias Tica. A moguće je da nije trebalo forsirati originalnosti likova radi originalnosti. Ponekad je manje više...
No, ono što spašava ovu knjigu je Tribusonov stil pisanja i humor koji koji bljesne kad ga najmanje očekujem...