Nakladni zavod Matice hrvatske
Zagreb, 1990.
Izuzetno dojmljiv i raskošan roman.
U jezičnom pogledu radi se o snažnom i propupalom ritmu teksta. Žive metafore, sjajni vernakular, velebni tekst.
Prilikom pisanja osvrta prvog dijela romana rekao sam kako su Božićevi Kurlani ipak bolji od Ognjišta, međutim pročitavši drugi dio romana mogu reći kako je Budak kvalitetniji, Mirko Božić ga nije nadišao. Što se više ističe? Žive metafore prilikom opisa ili živi vernakular unutar dijaloga?
Mile Budak je majstor jezika, pisac o čijem književnom dostignuću mnogi suvremeni postjugoslavenski pispsići mogu samo sanjati.
Kukavičko i zločinačko ubojstvo Mile Budaka od strane terorističke staljinističke klike samo svjedoči kakav je mrak nastupio 1945.
Taj ikavski i katolički svijet jedne ličke plovanije je upavo srž hrvatstva.
Premda opustjela, Lika i dalje donosi djecu.
Sjeverna Lika je zajedno s Kordunom i Banovinom geostrateški najbitniji prostor Hrvatske.
Grlo Hrvatske.
Premda je tokom devedesetih bila dekolonizirana i oslobođena turskih saveznika, krivoslavaca, nije u dovoljnoj mjeri dekolonizirana.
Taj patrijahalni svijet plovanije s pogledom na Svetu goru nije bio idealan, niti ga je sam Budak prikazao idealnim.Blažić je glavni lik koji prikazuje tamnu stranu koja oduvijek postoji i koja će zauvijek postojati.
Pa ipak, uz sve nedaće i zaostalost u materijalnim pogledima; kakav li je to bio bolji svijet.
Modernizam ga je zatvorio, ugasio, prekinuo.
Suvremeni postmodernizam ga nanovo oživljava.
Raste broj povratnika na selu, gradovi se lagano napuštaju.
S dolaskom afričkog i azijskog stanovništva u hrvatske gradove satelitski gradovi i seoski dolovi naših županija će postajati mjesta hrvatskih gradskih došlica.
Postmodernizam nije ništa drugo nego neopredmodernizam.
U dubljem tkivu ovog teksta nailazimo na nešto još značajnije.
Jedan metafizički vid sukoba Dobra i Zla.
Blažića su iskvarile godine provedene u Novim Indijama, u velikim sjevernoameričkim gradovima kraja devetnaestog stoljeća.
Balžić nije vjernik, on je nihilist.
Nije akademski nihilist, ali je pravi nihilist u vidu toga da živi svoj nihilizam.
Iz njegovog ateizma i nihilizma i izvire njegovo ruganje svim običajima, svemu Crkvenome i svemu Božjem.
U tom grmu leži zec za sve nas.
Najveći neprijatelji nisu kolonizatori ovih prostora, čiji broj nasreću opada, od Vukovara do Majskih Poljana.
Najveći neprijatelj smo sami sebi.
Svatko od nas ima svojeg Blažića. Glas koji bi se rugao svemu starome, Crkvenome ili Božjem.
Kao što je Lukan ubio Blažića ubijmo mi Blažića u nama.
Ovaj tom prikazuje sjajne finale u vidu odnosa Blažića i Anere.
Budak je u tom pogledu odlično gradio scene, postigao je snažnu napetost prilikom čitanja.
Prizori s mogućim dolaskom Anerinog supruga iz Rusije su majstorski.
Pročitajte!
Pročitajte!
Hasta luego mis murcielagos!