What do you think?
Rate this book
Susjed
Jedna prosječna žena srednjih godina, podstanarka u prosječnoj stambenoj zgradi izvan centra, s prosječnim zaposlenjem u državnoj službi i prosječnim željama i nadama zaljubljuje se u susjeda kojega svakoga jutra sreće na stubištu. Osim konvencionalnog „Dobro jutro“ ne progovore niti jednu drugu riječ. S tom ljubavnom pričom, koja se odvija samo u njenoj glavi, ta prosječna žena iskoračit će iz svoje prosječnosti i preobraziti se u potpuno drugačiju osobu, a zbivanja u romanu pretvorit će se u napetu psihološku dramu. Ovo je roman o samoći, nevidljivosti i otuđenju, i ne samo u velikim stambenim zgradama gdje nitko nikoga ne poznaje, nego i u okviru obitelji i među prijateljima.
Istovremeno, ovo je roman i o paranoji i ludilu. A kako čovjek poludi? U najvećem broju slučajeva postepeno. Od iracionalnog zaključka da to što se pripovjedačica i njen susjed sreću na stubištu nije slučajno, do njenih sasvim ozbiljnih deluzija dovest će nas sigurno i duhovito pripovijedanje. Na puno mjesta u romanu glasno ćemo se nasmijati, ali na nekima će nam od nelagode zastati knedla u grlu. Kad priču priča luđak, to može biti komično, ili strašno, ali to često implicira i jedan neugodan zaključak: taj luđak ponekad opasno nalikuje nama samima.
Istovremeno, ovo je roman i o paranoji i ludilu. A kako čovjek poludi? U najvećem broju slučajeva postepeno. Od iracionalnog zaključka da to što se pripovjedačica i njen susjed sreću na stubištu nije slučajno, do njenih sasvim ozbiljnih deluzija dovest će nas sigurno i duhovito pripovijedanje. Na puno mjesta u romanu glasno ćemo se nasmijati, ali na nekima će nam od nelagode zastati knedla u grlu. Kad priču priča luđak, to može biti komično, ili strašno, ali to često implicira i jedan neugodan zaključak: taj luđak ponekad opasno nalikuje nama samima.
186 pages, Paperback
First published January 1, 2015
7 people are currently reading
492 people want to read
About the author
Marina Vujčić
16 books382 followersMarina Vujčić rođena je 1966. u Trogiru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je kroatistiku.
U nakladi izdavačke kuće Profil 2010. godine objavljuje roman "Tuđi život", a 2014. u izdanju Hena coma knjigu drama "Umri ženski" i roman "A onda je Božo krenuo ispočetka" koji je 2015. godine ušao u uži izbor od četiri hrvatska naslova nominirana za Europsku nagradu za književnost.
Za dramu "Umri ženski" 2014. godine dobila je nagradu Marin Držić, a za dramu "Podmornica" istu nagradu 2017. godine.
2015. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Mogla sam to biti ja".
Iste godine na natječaju V. B. Z.-a i Tisak medije romanom „Susjed“ osvaja nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2015., koji objavljuje izdavačka kuća V. B. Z.
U koautorstvu s Ivicom Ivaniševićem 2016. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Otpusno pismo".
2017. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Pitanje anatomije".
2019. godine u izdanju Frakture izlazi joj roman "Pedeset cigareta za Elenu".
Živi na selu, na brdu iznad Trogira.
U nakladi izdavačke kuće Profil 2010. godine objavljuje roman "Tuđi život", a 2014. u izdanju Hena coma knjigu drama "Umri ženski" i roman "A onda je Božo krenuo ispočetka" koji je 2015. godine ušao u uži izbor od četiri hrvatska naslova nominirana za Europsku nagradu za književnost.
Za dramu "Umri ženski" 2014. godine dobila je nagradu Marin Držić, a za dramu "Podmornica" istu nagradu 2017. godine.
2015. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Mogla sam to biti ja".
Iste godine na natječaju V. B. Z.-a i Tisak medije romanom „Susjed“ osvaja nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2015., koji objavljuje izdavačka kuća V. B. Z.
U koautorstvu s Ivicom Ivaniševićem 2016. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Otpusno pismo".
2017. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Pitanje anatomije".
2019. godine u izdanju Frakture izlazi joj roman "Pedeset cigareta za Elenu".
Živi na selu, na brdu iznad Trogira.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 110 reviews
September 14, 2016
Skroz fora način pisanja.. i dokaz što nam sve misli (ako ih ne "skužimo" kao lude) mogu napraviti! Svaka čast Katarini i njezinoj prebujnoj mašti!
January 31, 2016
3.5/5
Završila...Simpatična, brzi tempo i mrvicu me nervirala buduci da je prica u prvom licu. Stalno biti u toj njenoj glavi i mislima malo je "teško" ali taj tempo ublaži i završnica simpaticna. Stvarno kad si usamljen iz dana u dan pocinju ti po glavi šetati svakakve budalaštine. Žao mi je sto od bivseg decka s kojim je ulozila 5g zajednickog zivota i posudila mu lovu...nije uspjela vratiti. Zato pamet u glavu cure!! :D :D
Završila...Simpatična, brzi tempo i mrvicu me nervirala buduci da je prica u prvom licu. Stalno biti u toj njenoj glavi i mislima malo je "teško" ali taj tempo ublaži i završnica simpaticna. Stvarno kad si usamljen iz dana u dan pocinju ti po glavi šetati svakakve budalaštine. Žao mi je sto od bivseg decka s kojim je ulozila 5g zajednickog zivota i posudila mu lovu...nije uspjela vratiti. Zato pamet u glavu cure!! :D :D
July 21, 2016
Došao je trenutak provjere: može li itko Božu Belamarića (iz autoričine prethodno pročitane knjige) svrgnuti s trona kao vladara ljudske gluposti. O, itekako! Samo ubaciš ženu i to ne bilo koju, nego Katarinu Bauković. Ne kažu uzalud da je žena tri dana starija od vraga!!!
Katarina je osoba koja ima „ispriku“ za svoje ponašanje – majku koja ju je uvijek ponižavala, uzdižući u nebesa sestru, bivšeg dečka koji joj je odnio ušteđevinu od deset tisuća eura i odluku da kroz život ide sama i neprimijećena. Za neki bolji život ipak se treba malo više potruditi.
E za to će joj, kao naručen dopasti šaka, jadan i ničim izazvan, susjed s drugog kata (Katarina je na četvrtom, ako vas zanima). Nazvat će ga Ozren i njemu će se cijelo vrijeme obraćati, ali samo u vlastitoj glavi. Neki će reći da je to zaljubljenost, ja sam to vidjela isključivo kao opsesiju.
U maniri prvoklasnog špijuna, koji bi posramio i Matu Hari, Katarina će početi uhoditi svoga susjeda – od toga da namješta jutarnje susrete prije odlaska na posao, iščekuje na prozoru njegove dolaske s posla, pa sve do kontroliranja sadržaja vrećica iz Konzuma i provjeravanja odjeće koju suši na štriku. Bilo je i nekih smiješnih dijelova ali samo zbog muke po jadnoj i patetičnoj Katarini.
„Mogao bi imati oko četrdeset, najviše četrdeset i pet. Stariji si od mene tri do sedam godina, ovako odoka. Ako si ikad pomislio da je to previše, zaboravi. Meni je taman. Tek toliko da znaš.“
„Bilo mi je drago da si napunio frižider za sebe, sad se barem nekoliko dana ne moram brinuti oko toga što ćeš večerati.“
Ljudi moji, kakav je to scenarij u toj glavi; ona se obraća susjedu a ja imam osjećaj da mi bušilicom ruje po mozgu. Helou, ako ti netko šest mjeseci ne kaže ništa drugo osim „dobro jutro“, pa valjda ga ne zanimaš. Ali ne, Katarinina mašta može svašta i to u nedogled. Toliko mi je išla na živce da sam u jednom trenutku poželjela da Ozren uzme motorku i popne se do četvrtog kata. Da konačno nastane TIŠINA... Ali to su moje puste želje, a ovo nije krimić.
No, bez obzira na sve, Marina je zaista odradila jako dobar posao. Stil pripovijedanja i karakterizacija likova su savršeno napravljeni i zato mi se ova knjiga puno više svidjela od Bože koji je krenuo ispočetka. Za taj dio čista petica! A ja ipak ne bih bila ja, i pukla bih da ne kažem da je Iritantna Katarina ipak umiješala svoje prste i za malo snizila moju konačnu ocjenu.
Katarina je osoba koja ima „ispriku“ za svoje ponašanje – majku koja ju je uvijek ponižavala, uzdižući u nebesa sestru, bivšeg dečka koji joj je odnio ušteđevinu od deset tisuća eura i odluku da kroz život ide sama i neprimijećena. Za neki bolji život ipak se treba malo više potruditi.
E za to će joj, kao naručen dopasti šaka, jadan i ničim izazvan, susjed s drugog kata (Katarina je na četvrtom, ako vas zanima). Nazvat će ga Ozren i njemu će se cijelo vrijeme obraćati, ali samo u vlastitoj glavi. Neki će reći da je to zaljubljenost, ja sam to vidjela isključivo kao opsesiju.
U maniri prvoklasnog špijuna, koji bi posramio i Matu Hari, Katarina će početi uhoditi svoga susjeda – od toga da namješta jutarnje susrete prije odlaska na posao, iščekuje na prozoru njegove dolaske s posla, pa sve do kontroliranja sadržaja vrećica iz Konzuma i provjeravanja odjeće koju suši na štriku. Bilo je i nekih smiješnih dijelova ali samo zbog muke po jadnoj i patetičnoj Katarini.
„Mogao bi imati oko četrdeset, najviše četrdeset i pet. Stariji si od mene tri do sedam godina, ovako odoka. Ako si ikad pomislio da je to previše, zaboravi. Meni je taman. Tek toliko da znaš.“
„Bilo mi je drago da si napunio frižider za sebe, sad se barem nekoliko dana ne moram brinuti oko toga što ćeš večerati.“
Ljudi moji, kakav je to scenarij u toj glavi; ona se obraća susjedu a ja imam osjećaj da mi bušilicom ruje po mozgu. Helou, ako ti netko šest mjeseci ne kaže ništa drugo osim „dobro jutro“, pa valjda ga ne zanimaš. Ali ne, Katarinina mašta može svašta i to u nedogled. Toliko mi je išla na živce da sam u jednom trenutku poželjela da Ozren uzme motorku i popne se do četvrtog kata. Da konačno nastane TIŠINA... Ali to su moje puste želje, a ovo nije krimić.
No, bez obzira na sve, Marina je zaista odradila jako dobar posao. Stil pripovijedanja i karakterizacija likova su savršeno napravljeni i zato mi se ova knjiga puno više svidjela od Bože koji je krenuo ispočetka. Za taj dio čista petica! A ja ipak ne bih bila ja, i pukla bih da ne kažem da je Iritantna Katarina ipak umiješala svoje prste i za malo snizila moju konačnu ocjenu.
June 14, 2024
Kakva ludakinja!!
Fantasticno, pet !
Fantasticno, pet !
October 16, 2023
Pa čovječe ova Katarina Bauković je opičena kao "šlapa". Stvarno ženski mozak može svašta iskonstruirati.
January 30, 2017
Svi mi u svojim razmišljanjima ponekad nalikujemo na Katarinu Bauković.
October 9, 2016
Stvarno sam uživala Marina! Zadivljujuće je kako se iz obične svakodnevice može iskonstruirati napet roman.Vjerojatno smo svi susrečući ponekog susjeda na stubištu,u dvije sekunde nešto promislili o njemu (da ne kažem umislili:-))
Ovo je maksimalno iskorištavanje ideje! I bez predvidljivosti,što jako cijenim..!
Svima preporuka:-)
Ovo je maksimalno iskorištavanje ideje! I bez predvidljivosti,što jako cijenim..!
Svima preporuka:-)
January 19, 2019
Baš sam se dobro zabavila! - 5+
March 21, 2018
Knjiga je bila zanimljiva, "pitka", može se pročitati u nekoliko sati i vrlo brzo nas "uvlači" u radnju. Um Katarine Bauković zastrašujući je baš zbog toga što se, na tren, možemo prepoznati u nekim njezinim riječima. U dijeti poslije Nove godine, poslije ponedjeljka, u odlučnosti koja nas napušta svakog jutra i u razočaranjima nakon sasvim iracionalnih vjerovanja.
No, sam kraj knjige nije mi se svidio jer mi je bio pun klišeja koji u ovoj priči doista ne djeluju baš realno. Unatoč tome, veselim se pročitati sljedeće knjige Marine Vujčić i upoznati njezine druge likove. :)
No, sam kraj knjige nije mi se svidio jer mi je bio pun klišeja koji u ovoj priči doista ne djeluju baš realno. Unatoč tome, veselim se pročitati sljedeće knjige Marine Vujčić i upoznati njezine druge likove. :)
August 1, 2020
Fan-ta-sti-čna. Nakon prvih 7 strana želio sam je odmah pročitati naiskap. Tempo koji Marina održava jednostavno ne dozvoljava prekid čitanja, iako je odabrala formu koja bi u startu mogla odvratiti čitatelja.
I da nije par spominjanja Konzuma koji daju dojam da je doletjelo i malo sponzorstva (a zašto i ne 😂 ) bio bi to 5+ .
Ovo je moj drugi susret s njenim djelima ("Pitanje anatomije" je također izvrsna) i zasad ko prava odlikašica drži kod mene prosjek 5.0.
PS Možda bih je i preskočio da je prijatelj Toni Milun nije istakao.
I da nije par spominjanja Konzuma koji daju dojam da je doletjelo i malo sponzorstva (a zašto i ne 😂 ) bio bi to 5+ .
Ovo je moj drugi susret s njenim djelima ("Pitanje anatomije" je također izvrsna) i zasad ko prava odlikašica drži kod mene prosjek 5.0.
PS Možda bih je i preskočio da je prijatelj Toni Milun nije istakao.
December 31, 2022
4,5
Originalno,zabavno,uznemirujuce na trenutke, cak i zastrasujuce. Stil pisanja je nenadmasan i Vujčić je jos jednom dokazala kako od jedne naizgled obicne teme i sa samo nekoliko likova, moze napisati ovako zanimljivu pricu.
Originalno,zabavno,uznemirujuce na trenutke, cak i zastrasujuce. Stil pisanja je nenadmasan i Vujčić je jos jednom dokazala kako od jedne naizgled obicne teme i sa samo nekoliko likova, moze napisati ovako zanimljivu pricu.
March 27, 2017
Hmmmm... Nisam 'hater' i ne uživam u pisanju loših kritika na nečiji rad, ali stvarno me knjiga duboko razočarala...
Posudila sam ju na preporuku, a natpis najbolje objavljene knjige u 2015. me uvjerio u namjeri da ju vrijedi pročitati. Na žalost, sve je ostalo samo na očekivanju.
Sve je loše - stil pisanja, produkt tog stila, stvoreni likovi.... Prosječna žena, prosječnih primanja i prosječne inteligencije.... na neki me način ljuti da jedna žena može tako površno pristupiti ženskom liku zbog čega je Katarina Bauković ispala grozno površan i klišeiziran lik. Netko tko ti toliko ide na živce, da nakon trećine knjige osjećaš samo želju da sve to konačno završi. Ne znam tko se može poistovjetiti s likom koji je ovako tanašan i neuvjerljiv. Zapravo, kada malo bolje razmislim, svi likovi su jednako plošni, pa se Katarina čini jednako sporednim likom kao i njezina žrtva čije ime na kraju niti ne saznajemo....
Žalosno jer usamljenost i glad da te netko voli i prihvati je sjajna ideja za knjigu, a tim razočaranje rezultatom još veće.
Možda bi priča, ovakva kakva je ispričana čak bila bolja da je zapisana u obliku kratke priče, a ne romana. Ovako je zamorna, repetitivna i dozlaboga dosadna, a najbolji dio romana je kratki sadržaj na koricama knjige.
Iskreno se nadam da hrvatski roman ipak nije baš u tako lošoj situaciji kao što nas uvjerava ranije spomenut natpis najboljeg romana 2015. Pa valjda je netko na ovim prostorima ipak napisao nešto bolje u 365 dana 2015. godine!!!!
Posudila sam ju na preporuku, a natpis najbolje objavljene knjige u 2015. me uvjerio u namjeri da ju vrijedi pročitati. Na žalost, sve je ostalo samo na očekivanju.
Sve je loše - stil pisanja, produkt tog stila, stvoreni likovi.... Prosječna žena, prosječnih primanja i prosječne inteligencije.... na neki me način ljuti da jedna žena može tako površno pristupiti ženskom liku zbog čega je Katarina Bauković ispala grozno površan i klišeiziran lik. Netko tko ti toliko ide na živce, da nakon trećine knjige osjećaš samo želju da sve to konačno završi. Ne znam tko se može poistovjetiti s likom koji je ovako tanašan i neuvjerljiv. Zapravo, kada malo bolje razmislim, svi likovi su jednako plošni, pa se Katarina čini jednako sporednim likom kao i njezina žrtva čije ime na kraju niti ne saznajemo....
Žalosno jer usamljenost i glad da te netko voli i prihvati je sjajna ideja za knjigu, a tim razočaranje rezultatom još veće.
Možda bi priča, ovakva kakva je ispričana čak bila bolja da je zapisana u obliku kratke priče, a ne romana. Ovako je zamorna, repetitivna i dozlaboga dosadna, a najbolji dio romana je kratki sadržaj na koricama knjige.
Iskreno se nadam da hrvatski roman ipak nije baš u tako lošoj situaciji kao što nas uvjerava ranije spomenut natpis najboljeg romana 2015. Pa valjda je netko na ovim prostorima ipak napisao nešto bolje u 365 dana 2015. godine!!!!
November 27, 2018
Hrvatska književnost zaista bilježi procvat ženskoga stvaralaštva zadnjih godina. Sukladno s povećanjem kvantitete djela došlo je i do povećanja kvalitete djela. Nekolicina spisateljica uspjela se izboriti i probiti na sam vrh suvremene hrvatske proze, a jedna od njih je svakako i Marina Vujčić.
Vujčić je zaista posebna. Istina jest kako se drži tradicionalnih elemenata ženskoga pisma, ali uspjela je ipak na prvi pogled postići različitosti i originalnost. Naime, iako se bavi problematikom čovjekove egzistencije u današnjem modernom svijetu gdje se ljudi sve više otuđuju jedni od drugih, iako prikazuje obiteljske odnose posebice odnos između majke i kćeri i prijenos majčine nesigurnosti i vlastitih kompleksa na žensko dijete te iako su njezini likovi srednjovječne i usamljene ženske osobe, Vujčić ipak uspjeva intimnu tematiku prikazati na jedan drugačiji način. Njezin lajtmotiv uvijek je orginalan i nesvakidašnji za književnost, a opet tako prisutan u svijetu. Naime, spisateljica uvijek fabulu u svojim romanima gradi na naizgled neobičnim i beznačajnim, ali svakodnevnim stvarima. Tako na primjer roman Pitanje automije počiva na lajtmitivu leđa. Tko se prije nje sjetio toga dijela tijela? Baš nitko. E to je Vujčić, inovativna spisateljica koja već više puta problematiziranu problematiku uspjeva bez ikakvih problema prikazati na novi način.
U ovom romanu Susjed ponovno spaja žensko pismo stilski, problemski i tematski s novim lajtmotivom susjeda. Tko je dosad pisao o susjedu ili susjedima? Ako i jest netko, susjed je tu slučajan, samo prolaznik koji ne utječe na tok romana. On je naprosto samo susjed.
No, kod Vujčić susjed jest istodobno tajanstveni i nepoznati prolaznik, ali i nesvjesni pokretač radnje. Nema samo susjed dvostruku ulogu unutar romana. Naime, glavna junakinja Katarina koliko god živcirala čitatelja zbog svoje intenzivne čežnju za nekim koga uopće i ne poznaje te stvaranja niza različitih mogućih susreta sa susjedom, s druge strane zbog iskrenoga iznošenje vlastite intime te upoznavanja čitatelja sa svojim životom i traumatičnim životnih iskustvima ipak uspjeva u čitatelju probuditi određenu dozu empatije i suosjećajna te želje da se pokrene i počne zaista živjeti:
,,Dobro, možda i nisam uvijek govorila pravu istinu, ali sam barem govorila istinu u koju sam vjerovala“.
Marina Vujčić je spisateljica kojoj svakako treba dati šansu jer su njezini neobični romani prepuni ljudske topline i potrebe za drugima u ovom vremenu otuđenosti, ali i podsjetnik svakom čitatelju na njegovoga zaboravljenoga prijatelja, susjeda ili člana obitelji. Svi mi poznajemo nekoga barem sličnoga Katarini, nekoga tko živi u svom svijetu ili netkoga tko je usamljen pa budimo pravi ljudi i poklonimo im sekund vremena. Možda nama tih pet minuta neće ništa značiti, a baš njih će spasiti od dosade, a dosada svašta čini od čovjeka. Naime, upravo usamljenost povlači za sobom dosadu, a iz viška slobodnoga vremena stvara se novi svijet prepun imaginarnih mogućnosti do kojih nikada neće doći u zbiljskom svijetu zbog srama ili straha:
,,Udvoje je sve lakše. Naravno, pod uvjetom da je druga osoba ona prava. I da ste zajedno“.
Vujčić je zaista posebna. Istina jest kako se drži tradicionalnih elemenata ženskoga pisma, ali uspjela je ipak na prvi pogled postići različitosti i originalnost. Naime, iako se bavi problematikom čovjekove egzistencije u današnjem modernom svijetu gdje se ljudi sve više otuđuju jedni od drugih, iako prikazuje obiteljske odnose posebice odnos između majke i kćeri i prijenos majčine nesigurnosti i vlastitih kompleksa na žensko dijete te iako su njezini likovi srednjovječne i usamljene ženske osobe, Vujčić ipak uspjeva intimnu tematiku prikazati na jedan drugačiji način. Njezin lajtmotiv uvijek je orginalan i nesvakidašnji za književnost, a opet tako prisutan u svijetu. Naime, spisateljica uvijek fabulu u svojim romanima gradi na naizgled neobičnim i beznačajnim, ali svakodnevnim stvarima. Tako na primjer roman Pitanje automije počiva na lajtmitivu leđa. Tko se prije nje sjetio toga dijela tijela? Baš nitko. E to je Vujčić, inovativna spisateljica koja već više puta problematiziranu problematiku uspjeva bez ikakvih problema prikazati na novi način.
U ovom romanu Susjed ponovno spaja žensko pismo stilski, problemski i tematski s novim lajtmotivom susjeda. Tko je dosad pisao o susjedu ili susjedima? Ako i jest netko, susjed je tu slučajan, samo prolaznik koji ne utječe na tok romana. On je naprosto samo susjed.
No, kod Vujčić susjed jest istodobno tajanstveni i nepoznati prolaznik, ali i nesvjesni pokretač radnje. Nema samo susjed dvostruku ulogu unutar romana. Naime, glavna junakinja Katarina koliko god živcirala čitatelja zbog svoje intenzivne čežnju za nekim koga uopće i ne poznaje te stvaranja niza različitih mogućih susreta sa susjedom, s druge strane zbog iskrenoga iznošenje vlastite intime te upoznavanja čitatelja sa svojim životom i traumatičnim životnih iskustvima ipak uspjeva u čitatelju probuditi određenu dozu empatije i suosjećajna te želje da se pokrene i počne zaista živjeti:
,,Dobro, možda i nisam uvijek govorila pravu istinu, ali sam barem govorila istinu u koju sam vjerovala“.
Marina Vujčić je spisateljica kojoj svakako treba dati šansu jer su njezini neobični romani prepuni ljudske topline i potrebe za drugima u ovom vremenu otuđenosti, ali i podsjetnik svakom čitatelju na njegovoga zaboravljenoga prijatelja, susjeda ili člana obitelji. Svi mi poznajemo nekoga barem sličnoga Katarini, nekoga tko živi u svom svijetu ili netkoga tko je usamljen pa budimo pravi ljudi i poklonimo im sekund vremena. Možda nama tih pet minuta neće ništa značiti, a baš njih će spasiti od dosade, a dosada svašta čini od čovjeka. Naime, upravo usamljenost povlači za sobom dosadu, a iz viška slobodnoga vremena stvara se novi svijet prepun imaginarnih mogućnosti do kojih nikada neće doći u zbiljskom svijetu zbog srama ili straha:
,,Udvoje je sve lakše. Naravno, pod uvjetom da je druga osoba ona prava. I da ste zajedno“.
April 3, 2016
Zanimljiva knjiga, jako neobičnog sadžaja. Nije teško razumjeti zašto je dobila nagradu :)
March 17, 2018
Cura u romanu ima nekih problema. Izvuklo bi se nekoliko diplomskih radova promatrajući ju...
January 3, 2016
Znaci, wow, opce nisam ocekivala ovako dobru knjigu. Koja se ne moze ispustit iz ruke. Sve pohvale Marini Vujčić.
January 26, 2022
Iznimno čitljiv roman, napet kao krimić. Ne propušta se nijedna riječ a tekst te sve dublje uvlači u lik. Koliko puta nas je fantazija činila slijepim a onda nas ipak dovela gdje treba. Dugo nisam čitao tako dobru knjigu. Uz brojne nagrade dodjeljujem i osobnu nagradu. Pet zvjezdica je malo.
July 17, 2017
Čitavu vječnost nisam čitala ništa domaće (osim lektira s Malcem), a o knjigama Marine Vujčić sam čulo puno dobrih stvari. Kada sam nedavno poharala police u Tisak Media centru, prva koja se našla u košarici bila je ova knjižica. Nisam zažalila ni trena.
Katarina sa svojim susjedom nikada nije razmijenila više od dvije riječi, ne zna čak ni njeovo pravo ime, no to ju ne spriječava da u glavi razradi sve detalje njihova zajedničkog života i zajedničke budućnosti.
Biti u Katarininoj glavi 181 stranicu jedinstven je doživljaj. Naracijom u prvom licu Marina Vujčić postigla je da vas Katarina od prve stranice zgrabi i ne pušta do samog kraja. Čitati Susjeda je kao da u slow-motionu gledate kako se pred vašim očima odvija neka katastrofa, lavina koja se ne da zaustaviti, a na vama je da se čvrsto držite i čekate ishod jer ovo ne može dobro završiti.
Pročitala sam ovu knjižicu u jedno popodne jer sam jednostavno morala saznati kamo ovo sve vodi i što je Katarina sve sposobna učiniti. Ono što počne kao nevino maštarenje svjetlosnom brzinom eskalira u ozbiljne deluzije i paranoju. One su rezultat Katarininog samačkog života i usamljenosti, prošlih omalovažanja i teških razočaranja, a pomalo i krize srednjih godina i psihičke labilnosti.
Nije mi bilo teško shvatiti kako je malo potrebno da stvari izmaknu kontroli jer sam, kao i Katarina, sposobna u glavi razviti sve moguće scenarije u kojima bi nešto moglo poći po zlu i stvoriti si ogroman stres oko nečega što se zapravo nije ni dogodilo, a vjerojatno i neće.
Nakon svega što smo prošli s Katarinom, istodobno mislim i da je i da nije zaslužila što je na kraju dobila. Ali s Katarinom ništa nije jednostavno, pa mogu samo preporučiti da pročitate knjigu i sami odlučite bi li neki drugi ishod imao više smisla i bi li bio pravedniji, ako ne i očekivaniji.
Katarina sa svojim susjedom nikada nije razmijenila više od dvije riječi, ne zna čak ni njeovo pravo ime, no to ju ne spriječava da u glavi razradi sve detalje njihova zajedničkog života i zajedničke budućnosti.
Ti bi sad sigurno mislio da pretjerujem, ali takve smo ti mi žene. Navikni se. Mi ti sve živo pretvorimo u romantiku. I najobičniju kadu, a o krevetu da i ne govorimo.
Biti u Katarininoj glavi 181 stranicu jedinstven je doživljaj. Naracijom u prvom licu Marina Vujčić postigla je da vas Katarina od prve stranice zgrabi i ne pušta do samog kraja. Čitati Susjeda je kao da u slow-motionu gledate kako se pred vašim očima odvija neka katastrofa, lavina koja se ne da zaustaviti, a na vama je da se čvrsto držite i čekate ishod jer ovo ne može dobro završiti.
Pročitala sam ovu knjižicu u jedno popodne jer sam jednostavno morala saznati kamo ovo sve vodi i što je Katarina sve sposobna učiniti. Ono što počne kao nevino maštarenje svjetlosnom brzinom eskalira u ozbiljne deluzije i paranoju. One su rezultat Katarininog samačkog života i usamljenosti, prošlih omalovažanja i teških razočaranja, a pomalo i krize srednjih godina i psihičke labilnosti.
Problemi se katkad mogu i odgoditi. Praviš se da ih nema, zguraš ih pod tepih, i shvatiš da su oni zapravo samo u tvojoj glavi, ako ih tamo pustiš.
Nije mi bilo teško shvatiti kako je malo potrebno da stvari izmaknu kontroli jer sam, kao i Katarina, sposobna u glavi razviti sve moguće scenarije u kojima bi nešto moglo poći po zlu i stvoriti si ogroman stres oko nečega što se zapravo nije ni dogodilo, a vjerojatno i neće.
Nakon svega što smo prošli s Katarinom, istodobno mislim i da je i da nije zaslužila što je na kraju dobila. Ali s Katarinom ništa nije jednostavno, pa mogu samo preporučiti da pročitate knjigu i sami odlučite bi li neki drugi ishod imao više smisla i bi li bio pravedniji, ako ne i očekivaniji.
December 29, 2024
Ne volim komedije intrige, ne volim komedije uopšte, možda ovo i nije komedija ali onda ne znam šta je (što nije ni važno) ali jako me je nervirao glavni lik. Neopevano! A onda sam u recenzijama pročitala da sve na kraju bude smešno pa sam čekala da mi bude smešno. Nije mi bilo. Niti jedan jedini redak mi nije bio zabavan.
Znači, knjiga me je nervirala od otprilike 10 strane do kraja.
No, nemojte da vas to spreči da je pročitate ako volite nesporazume i zabludu i pogrešno čitanje između redova -"be my guest".
Ja sam još iznervirana.
Mesec dana kasnije i manje iznervirana (jer sam u međuvremenu pročitala još ponešto) dodala bih da moja kritika ne ide na račun literarnog umeća pa ni ideje. Ovo naprosto nije priča u kojoj ja mogu uživati kao što ne mogu gledati "Mr. Beana".
Znači, knjiga me je nervirala od otprilike 10 strane do kraja.
No, nemojte da vas to spreči da je pročitate ako volite nesporazume i zabludu i pogrešno čitanje između redova -"be my guest".
Ja sam još iznervirana.
Mesec dana kasnije i manje iznervirana (jer sam u međuvremenu pročitala još ponešto) dodala bih da moja kritika ne ide na račun literarnog umeća pa ni ideje. Ovo naprosto nije priča u kojoj ja mogu uživati kao što ne mogu gledati "Mr. Beana".
October 2, 2016
Naizgled obična priča o običnoj Katarini. Stranicu po stranicu, pa zastaneš; ovo je sve samo ne obična priča. Na trenutke prepuna humora, pa se uhvatiš kako se smiješ, a nedugo zatim već ozbiljno zamisliš. A imaš bome o čemu i misliti. Fantastična priča, iako moram priznati nije mi se bilo lako "ufurati". Pripovijedanje u prvom licu bivalo mi je čak i naporno jer sve što dobivaš je isključivo Katarinino sagledavanje stvari, pa koliko god želiš biti objektivan, ne možeš, a da se ne saživiš sa glavnom junakinjom. Uživala sam čitajući jer roman je čitak, ali svakako donosi svoju težinu. Živi li i u nama s vremena na vrijeme poneka Katarina? Baš onda kad smo najjadniji, najnezadovoljniji, najnevidljiviji, najranjiviji? A samo jedna mala slasna misao može nam izmamiti osmijeh na lice jednog petka poslijepodne ili subote navečer kad smo toliko usamljeni?
February 5, 2017
Neobična, na navrate sumorna, ali jako zanimljiva knjiga. Marina Vujčić piše spontano, lagano, cjelokupnom dojmu pridonose i njezine kratke rečenice. Osjećala sam se pomalo usamljeno, ludo i psihotično dok sam je čitala, tema je bila teška.
Nije jednostavno biti u nečijoj glavi, slušati nečije paranoične misli, gledati kako Katarina u svojoj glavi stvara cijeli jedan imaginarni svijet samo na osnovu nečijeg "Dobro jutro". Teške su takve usamljenosti od kojih jako puno ljudi pati u današnje vrijeme i koje realno mogu dovesti do ovakvog scenarija.
Teško mi je bilo čitati, osobito u trenutku kada je ona počela "Ozrena" progoniti i ostavljati mu "poklone". I kad sam već bila na granici da odložim knjigu i odustanem, dogodi se fantastični obrat. To je presudilo i u mojoj ocjeni knjige, što ću kad volim one koji nisu kukavice, crveni kaput i sretne završetke!
Nije jednostavno biti u nečijoj glavi, slušati nečije paranoične misli, gledati kako Katarina u svojoj glavi stvara cijeli jedan imaginarni svijet samo na osnovu nečijeg "Dobro jutro". Teške su takve usamljenosti od kojih jako puno ljudi pati u današnje vrijeme i koje realno mogu dovesti do ovakvog scenarija.
Teško mi je bilo čitati, osobito u trenutku kada je ona počela "Ozrena" progoniti i ostavljati mu "poklone". I kad sam već bila na granici da odložim knjigu i odustanem, dogodi se fantastični obrat. To je presudilo i u mojoj ocjeni knjige, što ću kad volim one koji nisu kukavice, crveni kaput i sretne završetke!
March 6, 2019
Jedna je žena bila toliko potlačena kroz život, nesretna u ljubavi, nezadovoljna svojim odnosom sa majkom, nikada nije upoznala svog oca, bivši dečko natjerao ju je na abortus...bila je sve i svašta, najviše od svega, bila je usamljena, zapela je u monotoniju samoće, prosječnog posla i ovisnosti o serijama, do te mjere da je od jednog običnog "Dobro jutro" na hodniku zgrade stvorila opsesiju, čitavu priču, čitav novi život.... očekivala sam malo drugačiji kraj, ali ne smeta.
September 13, 2016
Drago mi je da sam kupila ovu knjigu jer sekunde nisam požalila. Moje preporuke svima, uz ovu knjigu ćete se nasmijati do suza, a doći će i vrijeme kada će vam biti upitnici iznad glave. Zadovoljna sam, priča je sjajna i jako zanimljiva.
January 12, 2016
Procitala sam ju u manje od 24 sata sto mislim da dovoljno govori. Zabavna, napeta i drugacija...wow!
July 26, 2021
Cijelo vrijeme imala sam potrebu održati savjetodavni razgovor s Katarinom ili bih se počela svađati s njom zbog njene bujne mašte zbog koje je napravila neke korake koji nisu bili baš divni.
U knjizi je autorica objasnila zašto je njena mašta toliko bujna, pokazala je kakvi su odnosi s obitelji i bliskim osobama, ali nedostaje dubine. Likovi su mi, a tako i glavna junakinja ove knjige, plitki, upoznajemo ih tek površno i prolazi se nekako kroz i te kako bitne (bili oni dobri ili loši) događaje u životu a koji poprilično obilježe život pojedinca, olako.
Razmišljala sam bih li odustala od čitanja knjige jer me svaka daljnja stranica sve više živcirala zbog postupaka Katarine, ali sam ipak odlučila dati knjizi priliku i završiti je. Na kraju je to završilo kako je završilo, ali mi opet nedostaje nekakav konkretan kraj, rasplet nekih pokrenutih događaja i slično. Sve nekako brzo završava.
Svejedno, možda će se nekome svidjeti stil pisanja, Katarina kao lik i priča kao takva.
Ovo je prva knjiga autorice Marine Vujčić koju sam pročitala.
U knjizi je autorica objasnila zašto je njena mašta toliko bujna, pokazala je kakvi su odnosi s obitelji i bliskim osobama, ali nedostaje dubine. Likovi su mi, a tako i glavna junakinja ove knjige, plitki, upoznajemo ih tek površno i prolazi se nekako kroz i te kako bitne (bili oni dobri ili loši) događaje u životu a koji poprilično obilježe život pojedinca, olako.
Razmišljala sam bih li odustala od čitanja knjige jer me svaka daljnja stranica sve više živcirala zbog postupaka Katarine, ali sam ipak odlučila dati knjizi priliku i završiti je. Na kraju je to završilo kako je završilo, ali mi opet nedostaje nekakav konkretan kraj, rasplet nekih pokrenutih događaja i slično. Sve nekako brzo završava.
Svejedno, možda će se nekome svidjeti stil pisanja, Katarina kao lik i priča kao takva.
Ovo je prva knjiga autorice Marine Vujčić koju sam pročitala.
May 10, 2021
Ključni, možda čak i najjači moment u oblikovanju radnje romana Marina Vujčić postiže neočekivanim rezom, dodijelivši karakteru ženskoga lika mogućnost odluke da, nakon samoanaliziranog događaja koji ju je duboko povrijedio, stvar preuzme u svoje ruke i nakon Nove godine napokon prestane sa samosažaljenjem te počne djelovati. Katarina Bauković uistinu postaje svojevrsni bauk susjedovom dosadašnjem mirnom životu; iznimno je kreativna, čudovišna, dosjetljiva, lucidna i odlučna u zastrašivanju i širenju nemira što joj budi neizmjerno zadovoljstvo. Žrtve te njezine transformacije postaju, ne samo nedokučivi susjed, već i nepravedni članovi obitelji, bivši nevjerni partner koji joj duguje i pozamašnu svotu novca! Kobna, i za Katarinu Bauković dugoiščekivana preobrazba započinje lajtmotivom crvenoga kaputa – odjevnoga predmeta koji „samo neke žene znaju nositi“.
June 5, 2024
Uživao sam u čitanju knjige. Autorica je napisala izuzetno zanimljiv lik Katarine koja nije mentalno stabilna. Knjiga se jako brzo čita iako nema baš dijaloga. Unutarnji monolozi savršeno prikazaju psihu Katarine i koliko je lako u jednom trenutku manično obožavati, a kasnije mrziti nekoga.
Ova knjiga je imala priliku snažnim krajem poslati jaku poruku. Nažalost autorica se odlučila za kraj koji je previše zbrzan i nelogičan. Moram priznati da mi je to ostavilo gorak okus jer smatram da je do zadnjih desetak stranica knjiga doslovce savršena.
Svakako mi je drago da sam pročitao knjigu, a osobno se nadam da će autorica kad tad napisati nastavak.
Ova knjiga je imala priliku snažnim krajem poslati jaku poruku. Nažalost autorica se odlučila za kraj koji je previše zbrzan i nelogičan. Moram priznati da mi je to ostavilo gorak okus jer smatram da je do zadnjih desetak stranica knjiga doslovce savršena.
Svakako mi je drago da sam pročitao knjigu, a osobno se nadam da će autorica kad tad napisati nastavak.
June 23, 2021
3.5/4 zvjezdice. Na trenutke mrvicu zamorna knjiga, ali sve u svemu dosta napeta i pročitala sam ju u jednom dahu. Kraj je isto poprilično neočekivan, a i moram priznati da se da poistovjetiti s tom Katarinom koja samo šuti i daje da se gazi po njoj, a kad popizdi sve se krene kretat nabolje. Sve u svemu, zanimljiva psihološka studija lika.
November 30, 2023
Kada netko bez problema upotrijebi hrpu kliseja i od toga napravi duhovito stivo s visetrukom socijalnom porukom i društvenom kritikom, jasno je da se radi o talentu i vjestini zajedno. Atmosfera romana Susjed nerijetko me podsjeca na atmosferu koju stvara majstorica Amelie Nothomb.
Sto sljedece s Marinine police, pitam se?
Sto sljedece s Marinine police, pitam se?
July 15, 2017
Zanimljiv način pisanja i tijek događaja. Međutim, malo razočaravajuć kraj i fali karakterizacije.
Displaying 1 - 30 of 110 reviews