Ovo je knjiga koju svaki Hrvat koji drži do svoje časti mora pročitati. Knjiga Damira Markuša govori o 58 HOS-ovaca koji su se dobrovoljno došli boriti u Vukovar, gotovo bez ikakvog oružja ostavivši iza sebe vlastitu mladost i obitelji kako bi obranili Hrvatsku od agresorskih, zločinačkih, srbočetničkih postrojbi. U knjizi Markuš donosi vlastita razmišljanja, vlastita sjećanja, sjećanja svojih suboraca, ali i dnevničke zapise neprijateljskog vojnika. Markuš često ističe svoj ponos na istinske hrvatske branitelje koji zbog svoje žrtve danas mogu uzdignute glave hodati Hrvatskom i za koju su oni najzaslužniji što postoji. Nažalost, na nekoliko mjesta vidimo i niskost ljudi, npr. kako su hrvatske vlasti izdale svoje Heroje, kako u samoj borbi, tako i kasnije u procesuiranju zločinaca; domaćim Srbima koji su prokazivali branitelje nakon pada Vukovara iako su im ti isti branitelji donosili hranu i piće za vrijeme okupacije; svjedočanstva o unaprijed planiranim neprijateljskim zločinima i sl.
"Od tisuće Vukovaraca ostalo je nekoliko stotina njih koji su branili Vukovar, zajedno s nekoliko stotina onih koji su u Vukovar došli iz cijele Hrvatske pomoći braniti Hrvatsku na tom mjestu najbližeg susreta s neprijateljem, i zato je ta obrana tako uspjela. Svi koji su branili Vukovar branili su ga dragovoljno, branili su ga dokle god su mogli, odnosno imali s čim."
Memoari Damira Markuša - Kutine o bitci za Vukovar iz perspektive dragovoljca HOS-a. Iako autor nije profesionalni pisac (što i sam priznaje) ipak je uspio prenijeti sav užas uličnih borbi na Sajmištu. Osim vlastitih iskustava, autor je također u knjigu ubacio djelove memoara Srpskog dragovoljca koji se borio na istome položaju samo preko nišana. Vrlo je zanimljivo čitati o Vukovarskoj bitci iz perspektive napadača. Ova knjiga je vrlo vrijedan prilog našem znanju o Domovinskom ratu. Da se ne zaboravi!