What do you think?
Rate this book
Clara
"Düşmanının içindeki dostu ara. Nefretten, küçümsemeden ve aşağılamadan kurtul. Acı çektiğin için öfkelenme; acı, seni yaratan şeydir. Bedenini bir an bile düşünmeden Erdem ile buluşmaya git. Çelişkilere ve karşıtlıklara gülümse. Diğerlerine, tıpkı kendine olduğun gibi nazik ol. Ölüm seni çağırdığında, erken geldi diye alınma; her şeyin en doğru zamanda olduğu gerçeğinin farkında ol. Tek bir pişmanlık dahi duymadan yokluğa ulaş. İşte o zaman, bir sonraki yaşamında daha iyi bir insan olacaksın."
Clara... Genç bir kadın. Acı dolu bir yaşamın ardından ulaştığı gerçek aşkının savaştaki beklenmedik ölümü onu ruhun derinliklerini, öte dünyanın gerçeklerini aramaya yönlendirir. Ve bilinmeyendeki buluşma için hazırlanmaya başlar...
Hırvatistan'ın en önemli çağdaş yazarı Miro Gavran, onun üzerinde edebiyat ödülüne sahiptir ve bunların içinde Orta Avrupa Uluslararası Edebiyat Ödülü de bulunmaktadır.
Clara... Genç bir kadın. Acı dolu bir yaşamın ardından ulaştığı gerçek aşkının savaştaki beklenmedik ölümü onu ruhun derinliklerini, öte dünyanın gerçeklerini aramaya yönlendirir. Ve bilinmeyendeki buluşma için hazırlanmaya başlar...
Hırvatistan'ın en önemli çağdaş yazarı Miro Gavran, onun üzerinde edebiyat ödülüne sahiptir ve bunların içinde Orta Avrupa Uluslararası Edebiyat Ödülü de bulunmaktadır.
- GenresFiction
267 pages, Paperback
First published January 1, 1997
3 people are currently reading
151 people want to read
About the author
Miro Gavran
79 books103 followersMiro Gavran is a contemporary Croatian author, born in 1961. His works have been translated into 35 languages, and his books have come out in 150 different editions at home and abroad. His dramas and comedies have had more than 200 theatre first nights around the world and have been seen by more than two million theatre-goers.
He is the only living dramatist in Europe to have a theatre festival devoted solely to his plays outside his/her homeland; the Gavranfest has been held in Slovakia since 2003.
He debuted in 1983 with the drama Creon's Antigone, speaking out forcefully about political manipulation. This was followed three years later by the drama Night of the Gods, the theme being the relationship between the artist and the powers-that-be under a totalitarian system. He then wrote a cycle of plays concentrating on male-female relations, in which his heroes were often great historical persons. He has created a series of complex female characters. His heroines are both strong and emotional. He has written some forty plays to date, including Death of an Actor, All About Women, All About Men, George Washington's Loves, Chekhov Says Good-Bye to Tolstoy, How To Kill The President, Greta Garbo's Secret, Parallel Worlds, Nora in Our Time, My Wife's Husband, Dr Freud's Patient...
There have been first nights of his plays throughout the world, in: Rotterdam, Washington, Moscow, Rio de Janeiro, Paris, Buenos Aires, Waterford, Mumbai, Bratislava, Prague, Ljubljana, Sarajevo, Krakow, Belgrade, Budapest, Athens, Augsburg, Vienna, Sofia.
He has had nine novels published: Forgotten Son, How We Broke Our Legs, Klara, Margita or A Journey into a Former Life, Judith, John the Baptist, Pontius Pilate and The Only Witness to Beauty, Kafka's friend, along with a collection of short stories entitled Small Unusual People.
In his early novels, he describes life in the Croatian provinces, featuring everyday folk, anti-heroes of sorts, who retain a positive stance towards life even when they are confronted with injustice and major difficulties. This is perhaps best seen in his novel, Forgotten Son (1989), in which the central personage is a slightly mentally challenged young man of twenty.
As a forty-year-old, Gavran started to write psychological-existential novels inspired by biblical characters, bringing them nearer to the sensibilities of contemporary readers. These books have been popular with both believers and non-believers, since their messages are universal.
His books have been published in all corners of the globe: in Beijing, Vienna, St Petersburg, Oslo, Istanbul, Paris, Prague, Bratislava, Sofia, Ljubljana...
Gavran has received more than twenty literary awards in Croatia and abroad, including the Central European Time Award, given annually in Budapest to the best Central European author for overall opus, as well as the European Circle Award given to writers for the confirmation of European values in their texts.
With insight and humour, Miro Gavran has written eight books for children and young people: All Sorts of Things in My Head, How Dad Won Mum, Head Over Heels in Love, Happy Days, Farewell Letter, Plays with a Head and a Tail, Try to Forget and The Teacher of My Dreams. These books have also found their way to adult readers.
Gavran earned his degree in Dramaturgy at the Academy of Theatre, Film and Television in Zagreb.
He first worked as a dramaturge and theatre director at the famous ITD Theatre in Zagreb. Since 1993, he has been living and working as a free-lance, professional writer. His theatre and prose texts have been included in numerous anthologies in Croatia and in countries outside its borders, and his work is studied at universities throughout the world.
He has been living in Zagreb, Croatia since he was twenty. He is married to the actress Mladena Gavran, and founded the Gavran Theatre with her in 2002. Their son Jakov is a student of acting.
He is the only living dramatist in Europe to have a theatre festival devoted solely to his plays outside his/her homeland; the Gavranfest has been held in Slovakia since 2003.
He debuted in 1983 with the drama Creon's Antigone, speaking out forcefully about political manipulation. This was followed three years later by the drama Night of the Gods, the theme being the relationship between the artist and the powers-that-be under a totalitarian system. He then wrote a cycle of plays concentrating on male-female relations, in which his heroes were often great historical persons. He has created a series of complex female characters. His heroines are both strong and emotional. He has written some forty plays to date, including Death of an Actor, All About Women, All About Men, George Washington's Loves, Chekhov Says Good-Bye to Tolstoy, How To Kill The President, Greta Garbo's Secret, Parallel Worlds, Nora in Our Time, My Wife's Husband, Dr Freud's Patient...
There have been first nights of his plays throughout the world, in: Rotterdam, Washington, Moscow, Rio de Janeiro, Paris, Buenos Aires, Waterford, Mumbai, Bratislava, Prague, Ljubljana, Sarajevo, Krakow, Belgrade, Budapest, Athens, Augsburg, Vienna, Sofia.
He has had nine novels published: Forgotten Son, How We Broke Our Legs, Klara, Margita or A Journey into a Former Life, Judith, John the Baptist, Pontius Pilate and The Only Witness to Beauty, Kafka's friend, along with a collection of short stories entitled Small Unusual People.
In his early novels, he describes life in the Croatian provinces, featuring everyday folk, anti-heroes of sorts, who retain a positive stance towards life even when they are confronted with injustice and major difficulties. This is perhaps best seen in his novel, Forgotten Son (1989), in which the central personage is a slightly mentally challenged young man of twenty.
As a forty-year-old, Gavran started to write psychological-existential novels inspired by biblical characters, bringing them nearer to the sensibilities of contemporary readers. These books have been popular with both believers and non-believers, since their messages are universal.
His books have been published in all corners of the globe: in Beijing, Vienna, St Petersburg, Oslo, Istanbul, Paris, Prague, Bratislava, Sofia, Ljubljana...
Gavran has received more than twenty literary awards in Croatia and abroad, including the Central European Time Award, given annually in Budapest to the best Central European author for overall opus, as well as the European Circle Award given to writers for the confirmation of European values in their texts.
With insight and humour, Miro Gavran has written eight books for children and young people: All Sorts of Things in My Head, How Dad Won Mum, Head Over Heels in Love, Happy Days, Farewell Letter, Plays with a Head and a Tail, Try to Forget and The Teacher of My Dreams. These books have also found their way to adult readers.
Gavran earned his degree in Dramaturgy at the Academy of Theatre, Film and Television in Zagreb.
He first worked as a dramaturge and theatre director at the famous ITD Theatre in Zagreb. Since 1993, he has been living and working as a free-lance, professional writer. His theatre and prose texts have been included in numerous anthologies in Croatia and in countries outside its borders, and his work is studied at universities throughout the world.
He has been living in Zagreb, Croatia since he was twenty. He is married to the actress Mladena Gavran, and founded the Gavran Theatre with her in 2002. Their son Jakov is a student of acting.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 21 of 21 reviews
June 3, 2016
This is one of the first books that changed my point of view towards life and affected me deeply. I don't know if it was just because I was a fresh teenager or it really has that life changing effect for every age. This book has a very interesting story for me and I will never get bored of telling. I found this book on a bench in a park when I was twelve or thirteen - I can't tell. I read the book even though I haven't fully absorbed what it was about I never get bored of reading again and again to find the points I missed. I had it for couple of years, and it was my most precious book. I lost it when I was a senior in high school which is very odd because I never lose my books and I'm very careful about this. Particularly about this book as you can already tell. And then it hit me: someone lost or left it in that park -for me- and I found it, I somehow lost it -for someone- and someone found it - hopefully someone who cares deeply about books and hopefully someone who will be affected by and take care of it just as much as I did. Anyone who read this book might understand when I say it's a spiritual book and the spirituality of this book has not only stayed on the pages for me, it penetrated into my life, took control of it for a very long period of time. And even though I don't own it anymore, I still carry it's deep effect in me and I always will. I know I can find this book online and I was at the edge of buying it many times but closed those websites every time. I want to find it in a secondhand bookstore, I want to feel it in my hands and feel the same satisfaction and excitement when I first found it in that park.
Come to me Clara, again, like when you did eight years ago.
You should definitely read this book.
Come to me Clara, again, like when you did eight years ago.
You should definitely read this book.
January 15, 2016
Odlicna!
March 6, 2016
This is the most amazing croatian book I have ever read and it will probably stay that way!
January 26, 2018
Kada je ovaj roman u pitanju, izdvojila bi dvije komponente koje ga čine posebno uspješnim, a to je zanimljivost teme i istančana karakterizacija glavnoga ženskoga lika. Tema alternativne duhovnosti je veoma zanimljiva i poprilično originalna, a pisac se u ovoj knjizi doista upustio u nju, tako da ti nadnaravni dijelovi zapravo postaju dio radnje te nisu nikako samo nekakav prolazni motiv. Govori se tu o aurama, meditacijama, energijama, pojavama koje bi se mogle nazvati new age duhovnošću, ali opet nije to nikakav banalan pristup alternativnim vjerovanjima i duhovnosti, već svi ti elementi djeluju dosta uvjerljivo i dobro su uklopljeni u sam zaplet i radnju romana. Ostavlja se prostor slobodnom tumačenju, rekla bi, te čitatelj sam može interpretirati viđeno kako želi, ali svakako se pretpostavlja da su te neke duhovne pojave koje se ne smatraju uobičajenima i više nego stvarne, barem u kontekstu ovoga djela. Dakle, tematika je dosta zanimljiva i postavlja jedan zanimljiv okvir u kojem naš glavni ženski lik dolazi do izražaja. Gavran je poznat kao izvrstan poznavatelj ženske psihologije, a u ovome romanu to posebno dolazi do izražaja. Klara je ne samo glavni lik romana, cijeli roman je zapravo ponajviše o njoj, njega životna priča je okosnica svega, pa iako ovaj roman ima i tu jednu duhovnu dimenziju, a uspješno prikazuje i određeni kritični period naše povijesti, ipak je on prije svega priča o Klari. Da je Klara kojim slučajem manje punokrvni lik, roman bi bio znatno manje dojmljiv, ali jer je njena karakterizacija tako uspješna, ovo djelo poprima novu dimenziju i prerasta u zaista zaokruženu i kvalitetnu priču. Sveukupno, Klara mi se jako svidjela i kao lik i kao roman. Čita se s lakoćom, ali ostaje duboko u sjećanju. Koliko se sjećam, ovo je jedan od privih romana Mire Gavrana kojega sam pročitala. Nakon svih ovih godina, još uvijek se živo sjećam koliko me iznenadio u pozitivnom smislu.
March 22, 2023
2,5
Okeee, što sam ja upravo pročitala?
Na moj odabir ove knjige utjecale su dvije stvari. Prva, još davno na faksu kad ju je čitala kolegica i prijateljca Mirta. Ne sjećam se njenog mišljenja o knjizi, ali se jasno sjećam da ju je čitala i da sam ju i ja željela pročitati. Druga stvar je ta da sam na početku ove godine odlučila čitati više hrvatskih autora pa sam od jedne druge prijateljice, koja ima poprilično opsežnu zbirku knjiga hrvatskih autora (i susjeda), totalno nasumice odabrala desetak knjiga. Klara je bila među njima. Gavrana još nikad nisam čitala (osim par dječjih) i prijateljice su mi rekle da je Klara poprilično nesretan odabir za počinjanje.
I totalno kužim što su mislile. Uzela sam ju u ruke naslijepo, ne pročitavši ništa o njoj, i poprilično me iznenadio obrat negdje na polovici knjige.
Moj čitateljski doživljaj podijelila bih na dva dijela. U prvoj polovici mi se Klara uopće ne sviđa. Razumijem da je majčina nesreća utjecala na Klarin odabir životonog puta i muškaraca, ali majko mila da baš ništa nije naučila iz svojih (i majčinih) pogrešaka. Kao, prvi muškarac me iskoristi zbog mog neznanja i nesnalaženja. Pa zato mrzim sve muškarce i mislim da su svi isti kao on. Onda se svejedno dam upecati od drugog iskorištavača. I prepoznajem da me iskorištava, ali ne činim ništa da se maknem od njega. Kao, slaba sam, ali pasivno agresivna. I opet kad ta veza propadne, pogađate, opet mrzim sve muškarce.
E sad s drugim dijelom počinje taj iznenadni obrat, koji se u prvom dijelu pokaže samo u tragovima i izgubi se u potpunosti u Klarinim komplikacijama s muškarcima. I onda odjednom neke meditacije, neka izliječenja, neke drugi svjetovi, mantranje. Onak, što?!?!?
I da, tko još u govoru koristi riječi “imade”, “znade”, “dadem”? Ne sjećam se ni da su tako pričali moji roditelji, pa ni u ono vrijeme prije rata.
Ja ne znam što bih s ovom knjigom.
Globalni ciljevi: autor s naših prostora, autor s neengleskog govornog područja
Okeee, što sam ja upravo pročitala?
Na moj odabir ove knjige utjecale su dvije stvari. Prva, još davno na faksu kad ju je čitala kolegica i prijateljca Mirta. Ne sjećam se njenog mišljenja o knjizi, ali se jasno sjećam da ju je čitala i da sam ju i ja željela pročitati. Druga stvar je ta da sam na početku ove godine odlučila čitati više hrvatskih autora pa sam od jedne druge prijateljice, koja ima poprilično opsežnu zbirku knjiga hrvatskih autora (i susjeda), totalno nasumice odabrala desetak knjiga. Klara je bila među njima. Gavrana još nikad nisam čitala (osim par dječjih) i prijateljice su mi rekle da je Klara poprilično nesretan odabir za počinjanje.
I totalno kužim što su mislile. Uzela sam ju u ruke naslijepo, ne pročitavši ništa o njoj, i poprilično me iznenadio obrat negdje na polovici knjige.
Moj čitateljski doživljaj podijelila bih na dva dijela. U prvoj polovici mi se Klara uopće ne sviđa. Razumijem da je majčina nesreća utjecala na Klarin odabir životonog puta i muškaraca, ali majko mila da baš ništa nije naučila iz svojih (i majčinih) pogrešaka. Kao, prvi muškarac me iskoristi zbog mog neznanja i nesnalaženja. Pa zato mrzim sve muškarce i mislim da su svi isti kao on. Onda se svejedno dam upecati od drugog iskorištavača. I prepoznajem da me iskorištava, ali ne činim ništa da se maknem od njega. Kao, slaba sam, ali pasivno agresivna. I opet kad ta veza propadne, pogađate, opet mrzim sve muškarce.
E sad s drugim dijelom počinje taj iznenadni obrat, koji se u prvom dijelu pokaže samo u tragovima i izgubi se u potpunosti u Klarinim komplikacijama s muškarcima. I onda odjednom neke meditacije, neka izliječenja, neke drugi svjetovi, mantranje. Onak, što?!?!?
I da, tko još u govoru koristi riječi “imade”, “znade”, “dadem”? Ne sjećam se ni da su tako pričali moji roditelji, pa ni u ono vrijeme prije rata.
Ja ne znam što bih s ovom knjigom.
Globalni ciljevi: autor s naših prostora, autor s neengleskog govornog područja
August 27, 2019
Mislim da nikad nisam pročitala knjigu u kojoj je napisano toliko toga, a da zapravo ništa nije rečeno.
Glavni lik romana, Klara, ženska je osoba koju teško možemo nazvati likom. Pratimo ju od njenog djetinjstva do odrasle dobi, no u cijelom tom procesu, ne saznajemo zapravo tko je ona. Događaju joj se otprilike sve loše i nepovoljne stvari koje možete zamisliti - . Međutim, sve te loše stvari kao da su tu samo da bi joj bespotrebno nanosile patnju. Ljudi u stvarnom životu često bespotrebno pate. Ali baš zato što je život pun bespotrebne patnje, životi književnih likova, po meni, ne bi trebali biti takvi. Ne, ne mislim da ne trebaju postojati likovi koji pate i knjige koje su tužne; mislim da patnja u književnom djelu treba imati neku ulogu - ako ništa drugo, ulogu izgradnje karaktera lika. Patnja koja nema ulogu previše me podsjeća na sadizam (da, smatram Georgea R.R. Martina sadistom). Klara ovdje gotovo neprestano pati, ali ne vidimo kako je ta patnja utjecala na nju. Govori da je tužna, nesretna, uništena, podala se alkoholu i "život joj se raspršio u jednom trenu", ali ništa od toga ju ne oblikuje. Zbog svega toga, nakon pročitane cijele knjige o jednoj ženi, zapravo nemam osjećaj da ju poznajem. Kad u knjizi upoznate dobro napisanog i izvedenog lika, imate osjećaj da znate kako bi se taj lik ponio u svakodnevnim situacijama. Npr., da čeka u dugačkom redu u pošti, Filip Latinovicz bi stajao mirno, melankoličnog pogleda uperenog u nešto neodređeno, vjerojatno gležnjeve službenice koji proviruju ispod šaltera, i imao bi jedan od svojih unutarnjih monologa o ljudskoj prirodi. Toliko bi se zadubio u svoje misli, u sjećanja duboko zakopana na koja ga je asocirala boja pulovera čovjeka ispred njega, da bi ga iz sanjarenja probudio tek glasan uzdah službenice nakon što se nije odazvao na njen drugi, monotoni "Dobar dan, izvolite!"Hermione iz Harryja Pottera stajala bi nemirno na mjestu, pogledavala bi na sat, a nakon što shvati da će zakasniti na predavanje, prišla bi šalteru, ponudila svoju pomoć, naučila što treba raditi i pomogla da se smanji red. Što bi radila Klara da stoji u redu na pošti? Ne znam. Jer ne znam tko je ona.
Osim što ne znam tko je Klara, ne znam ni o čemu je ova knjiga. Ako je o životu jedne žene, zašto završava u trenutku kad pronalazi muškarca? Ako je o životu jedne žene, zašto je više poglavlja posvećeno idiotu od njenog prvog dečka, nego cijelom njenom odnosu s majkom? Tužno je kad su životi žena reducirani samo na erotske zaplete i rasplete. Ako je o Klarinom putu prema duhovnosti, kako razni osvrti često pišu, zašto te duhovnosti nema nigdje do zadnje petine romana? I zašto cijelo iskustvo ostaje na razini anegdote? Čak i ako stavim potpuno na stranu svoju odbojnost prema aurama, čakrama, bioenergijama i ostalome, cijeli taj izlet u alternativnu duhovnost mi se čini mističnim i ne baš logičnim uz ostatak romana. Iako bi trebao biti tema romana, kako navode osvrti na zadnjim koricama.
No, da je cijela ta Klarina priča bolje napisana (a ovdje mislim isključivo na stil pisanja), možda mi nelogičnosti ni bespotrebne stvari ne bi tako loše sjele. Ali kako da se uživim i emotivno vežem za roman gdje je prosječna duljina rečenica 5 riječi (ne kažem da su duge rečenice pokazatelj dobrog stila, naprotiv, ali lijepo ilustriraju kompleksnost izričaja), događaji se nižu jedan za drugim, bez pravog pripovijedanja, opisivanja, smislenih dijaloga, prijelazi s događaja na događaj su nagli, grubi i neočekivani (ali ne neočekivani kao plot-twistovi; neočekivani da izazivaju "wtf, zašto sad ovo, kakve to veze ima s ičim" reakciju), a zbog opisa i Klarinih misli tijekom seksa, pardon upražnjavanja čina fizičke ljubavi, kako bi ga Gavran vjerojatno nazvao, sam se pitala je li sa mnom sve u redu jer tijekom seksa ne razmišljam o svojoj vagini kao "središtu svoje intime koje su njegovi poljupci rastvorili poput tek probuđenog lopoča" (da, to je doslovan citat).
Sve u svemu, čini mi se da je Gavran obećao izdavaču rukopis, brutalno kasnio i na kraju morao 250 stranica napisati navrat-nanos u tjedan dana. I to je u redu, svi mi odgađamo svoje obaveze. Samo, kad ja odgađam pisanje seminara i napišem ga noć prije roka, profesori ga ne prihvate i kažu da ga popravim, a Gavranov roman (stvarno ne shvaćam zašto) ljudi obožavaju i doživi osam izdanja...
Glavni lik romana, Klara, ženska je osoba koju teško možemo nazvati likom. Pratimo ju od njenog djetinjstva do odrasle dobi, no u cijelom tom procesu, ne saznajemo zapravo tko je ona. Događaju joj se otprilike sve loše i nepovoljne stvari koje možete zamisliti - . Međutim, sve te loše stvari kao da su tu samo da bi joj bespotrebno nanosile patnju. Ljudi u stvarnom životu često bespotrebno pate. Ali baš zato što je život pun bespotrebne patnje, životi književnih likova, po meni, ne bi trebali biti takvi. Ne, ne mislim da ne trebaju postojati likovi koji pate i knjige koje su tužne; mislim da patnja u književnom djelu treba imati neku ulogu - ako ništa drugo, ulogu izgradnje karaktera lika. Patnja koja nema ulogu previše me podsjeća na sadizam (da, smatram Georgea R.R. Martina sadistom). Klara ovdje gotovo neprestano pati, ali ne vidimo kako je ta patnja utjecala na nju. Govori da je tužna, nesretna, uništena, podala se alkoholu i "život joj se raspršio u jednom trenu", ali ništa od toga ju ne oblikuje. Zbog svega toga, nakon pročitane cijele knjige o jednoj ženi, zapravo nemam osjećaj da ju poznajem. Kad u knjizi upoznate dobro napisanog i izvedenog lika, imate osjećaj da znate kako bi se taj lik ponio u svakodnevnim situacijama. Npr., da čeka u dugačkom redu u pošti, Filip Latinovicz bi stajao mirno, melankoličnog pogleda uperenog u nešto neodređeno, vjerojatno gležnjeve službenice koji proviruju ispod šaltera, i imao bi jedan od svojih unutarnjih monologa o ljudskoj prirodi. Toliko bi se zadubio u svoje misli, u sjećanja duboko zakopana na koja ga je asocirala boja pulovera čovjeka ispred njega, da bi ga iz sanjarenja probudio tek glasan uzdah službenice nakon što se nije odazvao na njen drugi, monotoni "Dobar dan, izvolite!"Hermione iz Harryja Pottera stajala bi nemirno na mjestu, pogledavala bi na sat, a nakon što shvati da će zakasniti na predavanje, prišla bi šalteru, ponudila svoju pomoć, naučila što treba raditi i pomogla da se smanji red. Što bi radila Klara da stoji u redu na pošti? Ne znam. Jer ne znam tko je ona.
Osim što ne znam tko je Klara, ne znam ni o čemu je ova knjiga. Ako je o životu jedne žene, zašto završava u trenutku kad pronalazi muškarca? Ako je o životu jedne žene, zašto je više poglavlja posvećeno idiotu od njenog prvog dečka, nego cijelom njenom odnosu s majkom? Tužno je kad su životi žena reducirani samo na erotske zaplete i rasplete. Ako je o Klarinom putu prema duhovnosti, kako razni osvrti često pišu, zašto te duhovnosti nema nigdje do zadnje petine romana? I zašto cijelo iskustvo ostaje na razini anegdote? Čak i ako stavim potpuno na stranu svoju odbojnost prema aurama, čakrama, bioenergijama i ostalome, cijeli taj izlet u alternativnu duhovnost mi se čini mističnim i ne baš logičnim uz ostatak romana. Iako bi trebao biti tema romana, kako navode osvrti na zadnjim koricama.
No, da je cijela ta Klarina priča bolje napisana (a ovdje mislim isključivo na stil pisanja), možda mi nelogičnosti ni bespotrebne stvari ne bi tako loše sjele. Ali kako da se uživim i emotivno vežem za roman gdje je prosječna duljina rečenica 5 riječi (ne kažem da su duge rečenice pokazatelj dobrog stila, naprotiv, ali lijepo ilustriraju kompleksnost izričaja), događaji se nižu jedan za drugim, bez pravog pripovijedanja, opisivanja, smislenih dijaloga, prijelazi s događaja na događaj su nagli, grubi i neočekivani (ali ne neočekivani kao plot-twistovi; neočekivani da izazivaju "wtf, zašto sad ovo, kakve to veze ima s ičim" reakciju), a zbog opisa i Klarinih misli tijekom seksa, pardon upražnjavanja čina fizičke ljubavi, kako bi ga Gavran vjerojatno nazvao, sam se pitala je li sa mnom sve u redu jer tijekom seksa ne razmišljam o svojoj vagini kao "središtu svoje intime koje su njegovi poljupci rastvorili poput tek probuđenog lopoča" (da, to je doslovan citat).
Sve u svemu, čini mi se da je Gavran obećao izdavaču rukopis, brutalno kasnio i na kraju morao 250 stranica napisati navrat-nanos u tjedan dana. I to je u redu, svi mi odgađamo svoje obaveze. Samo, kad ja odgađam pisanje seminara i napišem ga noć prije roka, profesori ga ne prihvate i kažu da ga popravim, a Gavranov roman (stvarno ne shvaćam zašto) ljudi obožavaju i doživi osam izdanja...
May 1, 2019
Dobra psihologizacija ženskog lika. Jednostavan jezik i naracija. Drugi dio romana mnogo lošiji zbog uvođenja meditacije u priču koja djeluje kao nadriliječništvo i magija, čime roman gubi na uvjerljivosti i ozbiljnosti...
February 22, 2018
Klara je samo potvrdila da je g. Miro Gavran jedan od meni najboljih naših književnika. Lakoća i tečnost izričaja, sposobnost da zaokupi, zarobi čitatelja, a na kraju čitanja ostavlja zadovoljstvo pročitanim... Radnja dobro razrađena, laka i pitka, a opet duboka, uglavnom, veselim se unaprijed svimn njegovim knjigama koje ću čitati, veliki palac gore i srdačne preporuke svima za Klaru!!!
"Putovanje
U neprijatelju potraži prijatelja. Odbaci mržnju, porugu i prezir. Ne ljuti se na patnju - ona te određuje. Kreni u susret Vrlini ne misleći na svoje tijelo. Osmjehni se proturječnosti - budi blag prema drugima, kao što si prema sebi. Kad te smrt pozove, ne zamjeri joj da je uranila, znaj da se sve događa u pravom trenutku. Pođi u nepostojanje, ne žaleći ni za čim - i u slijedećem životu bit ćeš mnogo bolji."
"Nestanak djetinjstva
Ti koji si napustio jedan Svijet da bi mogao zakoračiti u drugi Svijet, ne žudi za povratkom, on se opire zakonima Svijeta. Samo nezreo čovjek zavidi djeci na trenutcima radosti, jer je zaboravio kakvi su nemiri u njima"
"Osmjehom nadvladaj poraz
Patnja se umnožava žaljenjem. Suviše si tražio od života - ispunjava te nezadovoljstvo - zaboravljaš da ti ništa nije obećano. Ljut si na sebe jer je izvor tvoje praznine u tvojoj žudnji. Osmjehom nadvladaj poraz - i svijet će ti se približiti."
"Knjige
Čitajući knjige nećeš usavršiti vještinu življenja. Život je neobuhvatno protjecanje: opire se svakom određenju. Čitajući knjige nećeš doprijeti do istine. Sve što je napisano, izmišljeno je - stvarnost se ne pokorava riječima. Čitajući knjige nećeš postati ni sretniji ni bolji - ali knjige moraš čitati da bi sve to shvatio."
"Kad saznaš
Kad saznaš što dolazi poslije sreće, nećeš više žudjeti za srećom. Oprosti onima koji čine zlo - ako je nenamjerno, nisu krivi - a ako je namjerno, protuprirodno je i dostojno žaljenja. Ne muči tijelo dugotrajnim razmišljanjem, i ne muči duh teškim tjelesnim naporima. Ne preziri sebe iz prošlosti, tvoje pogreške bile su nužne."
"Ne boj se
Ne boj se Svijeta - i kad te uništava, on te prima k sebi. Ne boj se ljudi - i kad ti prilaze s lošim namjerama, oni su dio Svijeta. U svemu pronađi sve, u svemu obitava sve. Zlo i dobro se ne isključuju. Pristani na svoj život ne postavljajući uvjete."
"Spremi se za sve
Sve velike pobjede započinju porazom. Čovjek koji (to) zna, neće tugovati. Čovjek koji zna, neće se veseliti. Čovjek koji zna, živi smireno u svakom stanju. Spremi se za sve - i otkrit ćeš mogućnost Vrline u svemu."
"Približavanje
Sretneš li čovjeka koji pjeva - pridruži mu se. Sretneš li čovjeka koji plače - pridruži mu se. Ne biraj trenutak kad ćeš se približiti čovjeku, jer svi su trenutci pravi."
"Okus slave
Pruži ruku čovjeku kojeg si pobijedio i zahvali mu - bez njega nikada ne bi postao pobjednik. Ispljuni okus slave dok te nije otrovao. Skromnošću prevladaj zamke svakog uspjeha."
"SIN
Ne govori svome sinu o putovima kojima nije prošao, o gradovima u kojima nije živio - neće te razumjeti ili će te pogrešno razumjeti. Ne pokušavaj ga pripremiti za život, jer ne znaš kako se život priprema za njega. Ne govori mu o Sreći i Nesreći, jer on pod tim riječima podrazumijeva neku drugu Sreću i Nesreću. Ne sputavaj ga svojom ljubavlju, i ne pokušavaj određivati njegovu sudbinu - ti si tek čovjek. Pomiri se s tim da ćeš ga izgubiti, jer svi sinovi pripadaju svijetu."
"Veliki ljudi
Oni se ne prepoznaju u velikim gestama. Šutnjom kažu više nego drugi probranim rečenicama. U samoći se ne osjećaju napuštenima. U mnoštvu zadržavaju samoću. Njima je sve lako jer se ne boje poraza. Na buduće gledaju ne očekujući, na prošlo gledaju ne žaleći. Ne traži izvor njihove veličine izvan njih - nećeš ga naći."
"Pomirenje
Na kraju uvijek dolazi pomirenje. Ipak, dobro je što prije uskladiti svoje pokrete sa svijetom, nadrasti želje i nade, prepustiti se ravnomjernosti, osloboditi se mržnje i sitničavosti. Blagost je način, nepoznato je put, ljubav je cilj. Svaki prenaglašen pokret svjedoči o trenutačnoj pobjedi uzaludnosti. Sve će proći, ni za čim ne žali. Na kraju uvijek dolazi pomirenje."
Ponekad naiđemo na pitanje: kad bi mogao svojem djetetu dati jedan savjet, koji bi to bio? Pa uslijede nabrajanja- budi svoj, budi sretan, pleši kao da nitko ne gleda itd. itd. Ne kažem da ti savjeti nisu dobri. Moj savjet bi bio - pročitaj Miru Gavrana.
"Putovanje
U neprijatelju potraži prijatelja. Odbaci mržnju, porugu i prezir. Ne ljuti se na patnju - ona te određuje. Kreni u susret Vrlini ne misleći na svoje tijelo. Osmjehni se proturječnosti - budi blag prema drugima, kao što si prema sebi. Kad te smrt pozove, ne zamjeri joj da je uranila, znaj da se sve događa u pravom trenutku. Pođi u nepostojanje, ne žaleći ni za čim - i u slijedećem životu bit ćeš mnogo bolji."
"Nestanak djetinjstva
Ti koji si napustio jedan Svijet da bi mogao zakoračiti u drugi Svijet, ne žudi za povratkom, on se opire zakonima Svijeta. Samo nezreo čovjek zavidi djeci na trenutcima radosti, jer je zaboravio kakvi su nemiri u njima"
"Osmjehom nadvladaj poraz
Patnja se umnožava žaljenjem. Suviše si tražio od života - ispunjava te nezadovoljstvo - zaboravljaš da ti ništa nije obećano. Ljut si na sebe jer je izvor tvoje praznine u tvojoj žudnji. Osmjehom nadvladaj poraz - i svijet će ti se približiti."
"Knjige
Čitajući knjige nećeš usavršiti vještinu življenja. Život je neobuhvatno protjecanje: opire se svakom određenju. Čitajući knjige nećeš doprijeti do istine. Sve što je napisano, izmišljeno je - stvarnost se ne pokorava riječima. Čitajući knjige nećeš postati ni sretniji ni bolji - ali knjige moraš čitati da bi sve to shvatio."
"Kad saznaš
Kad saznaš što dolazi poslije sreće, nećeš više žudjeti za srećom. Oprosti onima koji čine zlo - ako je nenamjerno, nisu krivi - a ako je namjerno, protuprirodno je i dostojno žaljenja. Ne muči tijelo dugotrajnim razmišljanjem, i ne muči duh teškim tjelesnim naporima. Ne preziri sebe iz prošlosti, tvoje pogreške bile su nužne."
"Ne boj se
Ne boj se Svijeta - i kad te uništava, on te prima k sebi. Ne boj se ljudi - i kad ti prilaze s lošim namjerama, oni su dio Svijeta. U svemu pronađi sve, u svemu obitava sve. Zlo i dobro se ne isključuju. Pristani na svoj život ne postavljajući uvjete."
"Spremi se za sve
Sve velike pobjede započinju porazom. Čovjek koji (to) zna, neće tugovati. Čovjek koji zna, neće se veseliti. Čovjek koji zna, živi smireno u svakom stanju. Spremi se za sve - i otkrit ćeš mogućnost Vrline u svemu."
"Približavanje
Sretneš li čovjeka koji pjeva - pridruži mu se. Sretneš li čovjeka koji plače - pridruži mu se. Ne biraj trenutak kad ćeš se približiti čovjeku, jer svi su trenutci pravi."
"Okus slave
Pruži ruku čovjeku kojeg si pobijedio i zahvali mu - bez njega nikada ne bi postao pobjednik. Ispljuni okus slave dok te nije otrovao. Skromnošću prevladaj zamke svakog uspjeha."
"SIN
Ne govori svome sinu o putovima kojima nije prošao, o gradovima u kojima nije živio - neće te razumjeti ili će te pogrešno razumjeti. Ne pokušavaj ga pripremiti za život, jer ne znaš kako se život priprema za njega. Ne govori mu o Sreći i Nesreći, jer on pod tim riječima podrazumijeva neku drugu Sreću i Nesreću. Ne sputavaj ga svojom ljubavlju, i ne pokušavaj određivati njegovu sudbinu - ti si tek čovjek. Pomiri se s tim da ćeš ga izgubiti, jer svi sinovi pripadaju svijetu."
"Veliki ljudi
Oni se ne prepoznaju u velikim gestama. Šutnjom kažu više nego drugi probranim rečenicama. U samoći se ne osjećaju napuštenima. U mnoštvu zadržavaju samoću. Njima je sve lako jer se ne boje poraza. Na buduće gledaju ne očekujući, na prošlo gledaju ne žaleći. Ne traži izvor njihove veličine izvan njih - nećeš ga naći."
"Pomirenje
Na kraju uvijek dolazi pomirenje. Ipak, dobro je što prije uskladiti svoje pokrete sa svijetom, nadrasti želje i nade, prepustiti se ravnomjernosti, osloboditi se mržnje i sitničavosti. Blagost je način, nepoznato je put, ljubav je cilj. Svaki prenaglašen pokret svjedoči o trenutačnoj pobjedi uzaludnosti. Sve će proći, ni za čim ne žali. Na kraju uvijek dolazi pomirenje."
Ponekad naiđemo na pitanje: kad bi mogao svojem djetetu dati jedan savjet, koji bi to bio? Pa uslijede nabrajanja- budi svoj, budi sretan, pleši kao da nitko ne gleda itd. itd. Ne kažem da ti savjeti nisu dobri. Moj savjet bi bio - pročitaj Miru Gavrana.
April 25, 2016
I samoj mi je pomalo teško povjerovati da mi se nije svidjela ova, toliko hvaljena, knjiga Mire Gavrana. Još više zato što sam bila gotovo sasvim uvjerena kako je nemoguće da mi se nešto njegovo ne svidi. Sve što sam dosad pročitala iz njegova "pera", približilo mi ga je, zavoljela sam ga, stil kojim piše (o čemu god to bilo) bio mi je blizak... Ali ovo je takvo razočaranje. Kao da je knjigu napisao netko drugi, a ne Miro Gavran. Čudne, siromašne, čak prejednostavne rečenice (iako znam da ovo može zvučati kao da ne znam što tražim, ali nije tako - upravo u jednostavnosti čovjek treba biti majstor!), poput suhoparnog novinskog članka. Tema u koju je ovdje ušao (ljudi koji se bave meditacijom, pa ulaze u neke druge sfere, svjetove, pipaju drugima aure, iscjeljuju, skoro pa su nekakvi polubogovi ovdje na zemlji) nešto je o čemu se - ako se već ideš time baviti - moraš pozabaviti malo dublje, naučiti neke stvari, proučiti ih barem. Ovako, dobila sam dojam da je to sve njemu (kao i Klari, glavnoj junakinji, čiji je knjiga nešto kao životopis) igra, ali na način koji je shvaćaju djeca - to je tako, nikako drukčije, mi smo ovakvi, drugi su onakvi... uopće ne znam što bih rekla, osim da sam čitajući stoput ponovila, "Ma daj, molim te! Kamo ideš s tim? Evo, opet bedastoće!" Nikako, žao mi je. Istina, knjiga se brzo čita, rekoh, i prejednostavna je, rekla bih (bez želje i namjere da ikoga vrijeđam) poput dnevnika neke, recimo, četrnaestogodišnjakinje. Eh...
December 3, 2016
Vrlo privlačna priča o odrastanju djevojke vješto pisana u prvom licu. Unutarnji svjetovi su toliko fino ispleteni kako bi čovjek pomislio da ih je pisala žena. Možda uistinu jest pomogla autorova supruga. Ako i jest, sjajno je uklopljeno. Toliko da se opis muških likova neugodno uvlači u misli, naročito muškom čitatelju poput mene. Tjera na preispitivanje i svrstavanje.
Pomalo dojam remete pokušaji dubokih uvodnih mudrosti u svakom poglavlju koji u meni ipak nekako ostave osjećaj plićine. U početku priče lagana mističnost proročanskih snova dodaje posebnu draž. Uvođenje meditacije razblaži, dok reinkarnacija nekako baš razvodni. Još da je u knjizi bilo pomalo sarkastičnog humora i povremene zezancije, umanjio bi se dojam magije. Nema veze, rado ću jednom opet pročitati ovu knjigu za koju godinu iako mi se zvjezdica manje čak čini prestrogom ocjenom.
Pomalo dojam remete pokušaji dubokih uvodnih mudrosti u svakom poglavlju koji u meni ipak nekako ostave osjećaj plićine. U početku priče lagana mističnost proročanskih snova dodaje posebnu draž. Uvođenje meditacije razblaži, dok reinkarnacija nekako baš razvodni. Još da je u knjizi bilo pomalo sarkastičnog humora i povremene zezancije, umanjio bi se dojam magije. Nema veze, rado ću jednom opet pročitati ovu knjigu za koju godinu iako mi se zvjezdica manje čak čini prestrogom ocjenom.
September 21, 2015
It is so beautiful and deep that it took me just few hours to finish it, and memorize it forever. Not a topic for everybody, as you have to believe and understand.
August 3, 2025
Vrlo čitka i pitka knjiga.
Prva polovica miljama bolja od druge. One male isječke obraćanja čitatelju sam preskakao jer me nisu zanimala i činila su mi se bespotrebnim (jos više kad sam saznao kome su zapravo namjenjena).
I što sam na kraju naučio - treba se poseksati s neznancem na Zrću.
Idem sam u đir do Kamenitih vrata.
Prva polovica miljama bolja od druge. One male isječke obraćanja čitatelju sam preskakao jer me nisu zanimala i činila su mi se bespotrebnim (jos više kad sam saznao kome su zapravo namjenjena).
I što sam na kraju naučio - treba se poseksati s neznancem na Zrću.
Idem sam u đir do Kamenitih vrata.
July 20, 2025
U ovom lako čitljivom romanu koji je, kako kasnije saznajemo, glavna junakinja Klara ispisala u bilježnicu opisujući svoj život, upoznati smo pozadinski i s povijesnim razdobljem do ljeta 1995. godine, za vrijeme kojeg je u fokusu svakodnevnica mlade Slavonke, ispričana u prvom licu i na tome svaka čast gospodinu Miru Gavranu jer je on muškarac.
Klara pronalazi bijeg od stvarnosti stvaranjem romana, a kasnije je preokupirana svojim mlađim suprugom, koji nema predaha od njihove snažne ljubavi ni nakon što je otegnuo papke. Smrt ne može rastaviti zaljubljene koji se nakon tjedan dana veze upuštaju u zajednički život jer svakodnevnom meditacijom uz povremeni post oni mogu biti vječno zajedno. Pomalo i zavidim takvoj ljubavi, no nisam kriva što nemam zelenu bioenergiju.
Klara pronalazi bijeg od stvarnosti stvaranjem romana, a kasnije je preokupirana svojim mlađim suprugom, koji nema predaha od njihove snažne ljubavi ni nakon što je otegnuo papke. Smrt ne može rastaviti zaljubljene koji se nakon tjedan dana veze upuštaju u zajednički život jer svakodnevnom meditacijom uz povremeni post oni mogu biti vječno zajedno. Pomalo i zavidim takvoj ljubavi, no nisam kriva što nemam zelenu bioenergiju.
This entire review has been hidden because of spoilers.
November 30, 2016
Zanimljiva i neobična knjiga koja se lako čita. Prvi put sam ju čitala prije 15 godina, dok sam se osjećala pomalo kao Klara. Sumnjala sam da o njoj neću misliti isto nakon što ju ponovo pročitam u odrasloj dobi, ali sam se srećom prevarila. Knjiga nije za svakoga i neće se svakome svidjeti, ali isplati joj se dati priliku.
September 29, 2024
Prije čitanja valja uzet u obzir sljedeće stvari:
1. Prema izjavama M.G. da se protumačiti kao da nije posebno ponosan na djelo jer se u vrijeme pisanja bavio istočnjačkom meditacijom. Sada je katolik i knjiga ostavlja dojam kao da ga je new age prestao zanimati još tijekom pisanja pa je požurivao s knjigom da je se što prije riješi
2. Na polovici romana se mijenja žanr, ono što su u početku bili zanemarivi elementi fantastike, sada su u prvom planu
3. Na neke nejasnoće i pojave u knjizi nećete nikad dobiti objašnjenje
4. Meditacija se pokazuje kao lijek za stvarne zdravstvene probleme, npr. protiv reume
5. temu djela je jako teško odrediti s obzirom da se preklapa nekoliko različitih nepovezanih događaja u Klarinom životu, najlakše opisano kao "vječito nezadovoljna žena u svojim najtežim trenutcima pronalazi svoj istinski izvor sreće i pokušava ga zadržati"
6. neki likovi koji su jako utjecali na Klarin život spomenu se još jednom i zauvijek nestanu
7. M.G. očito nije bio dovoljno duboko u temi meditacije te ju nije dovoljno približio čitateljima koji nisu upoznati s istom
Knjiga je po pitanju rasporeda baš "s brda, s dola", ali kada se ne ulazi u preveliku analizu nego se sve što piše samo shvati de facto, kakvo je takvo je onda je moguće uživati u njoj. Osobno mi se svidjela radnja kada nisam previše preispitivala logiku i istinitost i prihvatila ju kao fantaziju.
1. Prema izjavama M.G. da se protumačiti kao da nije posebno ponosan na djelo jer se u vrijeme pisanja bavio istočnjačkom meditacijom. Sada je katolik i knjiga ostavlja dojam kao da ga je new age prestao zanimati još tijekom pisanja pa je požurivao s knjigom da je se što prije riješi
2. Na polovici romana se mijenja žanr, ono što su u početku bili zanemarivi elementi fantastike, sada su u prvom planu
3. Na neke nejasnoće i pojave u knjizi nećete nikad dobiti objašnjenje
4. Meditacija se pokazuje kao lijek za stvarne zdravstvene probleme, npr. protiv reume
5. temu djela je jako teško odrediti s obzirom da se preklapa nekoliko različitih nepovezanih događaja u Klarinom životu, najlakše opisano kao "vječito nezadovoljna žena u svojim najtežim trenutcima pronalazi svoj istinski izvor sreće i pokušava ga zadržati"
6. neki likovi koji su jako utjecali na Klarin život spomenu se još jednom i zauvijek nestanu
7. M.G. očito nije bio dovoljno duboko u temi meditacije te ju nije dovoljno približio čitateljima koji nisu upoznati s istom
Knjiga je po pitanju rasporeda baš "s brda, s dola", ali kada se ne ulazi u preveliku analizu nego se sve što piše samo shvati de facto, kakvo je takvo je onda je moguće uživati u njoj. Osobno mi se svidjela radnja kada nisam previše preispitivala logiku i istinitost i prihvatila ju kao fantaziju.
July 21, 2021
Jedna od najdražih mi knjiga Mire Gavrana. Sigurno ću je ponovno čitati. Duboka, puna emocija, a čita se lakoćom. Divna.
Read
November 7, 2021I didn’t have any expectations and I didn’t know anything about it yet it still managed to surprise me
Read
December 18, 2021Savjet - ne pitajte knjiznicarku da vam predlozi knjigu
January 14, 2023
I just need to process what I just read… and after that I will write a review.
August 22, 2024
Jako brzo se cita, definitivno mi je promjenila pogled na svijet no nije za svakoga
August 25, 2011
Reikarnacija, žena koja nema srece u ljubavi,meditacija, bol.
Sretan kraj :)
Sretan kraj :)
Displaying 1 - 21 of 21 reviews