Djelo jednog od posljednjih velikih istarskih klasika Zvana Črnje u potpunosti je zaokruženo. Cjelokupan njegov opus koji obuhvaća desetke tomova vrijednih književnih, publicističkih, polemičkih i memoarskih ostvarenja govori o jednoj iznimnoj stvaralačkoj ličnosti koja je osebujnom kreativnom snagom dala pečat svome vremenu i ostavila neizbrisive tragove, kako na planu književnosti i estetskog promišljanja svijeta, osobito iz specifičnog istarskog, čakavskog rakursa, tako i na planu revitalizacije i reafirmacije čakavskog entiteta kroz djelovanje Čakavskog sabora kojem je on udahnuo život i bio mu prvi tajnik, a zatim i pokretač i glavni i odgovorni urednik antologijsko enciklopedijske edicije “Istra kroz stoljeća”. Djelo Zvana Črnje, dakako, svjedoči o jednom konzistentnom i posve konzekventnom životnom i stvaralačkom konceptu. Na tom su se opusu “školovali” gotovo svi mlađi istarski autori, nerijetko ga uspješnije ili manje uspješno imitirajući.
Pogledano danas u cjelini, to djelo, taj impozantni opus ostavlja dojam kompaktne cjeline čiji se dijelovi do u tančine prožimaju i zorno nam restauriraju osebujnu sliku svijeta pretočenu kroz prizmu čovjeka, mislioca i stvaraoca Zvana Črnje. Toj slici je teško što dodati ili oduzeti, jer je autentična i na svoj način neponovljiva.
Črnjin se eruptivni dar nije mogao lako ukrotiti, a vjerojatno je i sam osjećao da nasuprot zakruženoj i potpunoj slici Črnje-stvaraoca ostaje nedorečena slika Črnje-čovjeka, slika puna nepoznanica, ne samo stoga što je i sam bio samozatajne prirode, već i stoga što je suludo vrijeme kojem je bio svjedok određivalo ugodnu ili neugodnu šutnju o mnogim stvarima. Zato se pred kraj života, ne ostavljajući svoje uvijek nadahnuto pero, latio pisanja najkompliciranijeg i vjerojatno jednog od najzahtjevnijih žanrova − autobiografske proze. Započeo je svoje nedovršeno djelo “Život u žrvnju” s podnaslovom (Politička autobiografija). Črnja, koji je pod tim podnaslovom doista imao što reći u jednom novom vremenu koje je donijelo očaravajući dah demokracije, piše predivne memoarske stranice, govori o djetinjstvu i mladosti, komentirajući vrijeme i društvenu stvarnost u kojoj je rastao, ali s kojom se odmah i sukobio. Cijeli Črnjin život bio je izazov, sukob autentičnosti s njegove i patvorenosti s druge strane i on nam na stranicama “Žrvnja...” navještava zanimljiv životni zaplet s mnogo konkretnih imena i osoba. Nažalost, ovo je djelo ostalo nedovršeno, ali predstavlja iznimno zanimljivo štivo koje je nedvojbeno trebalo pohraniti između korica knjige, jer to je bio ipak čudesno egzaltirani Črnjin zbogom i životu, ali i Istri kojoj ga je posvetio.