Психологические комплексы — это то, что мы нажили в своем детстве. Родители хотели нам добра, но, сами того не желая, приучили нас ощущать беспомощность, сомневаться в своих успехах и испытывать чувство вины. Теперь мы живем с подспудной тревогой, не удовлетворены собой и тем, что мы делаем. Всему этому надо положить конец; противостояние с родителями слишком затянулось, а наша жизнь так толком и не началась. Эта книга о том, как найти мир с самими собой и преодолеть свои психологические комплексы.
Postoji samo jedna lekcija koju me je ova knjiga servirala- više nikada neću uzeti ništa vezano za popularnu psihologiju, koji god autor da je u pitanju. Verujem da je knjiga odličan odabir za ljude koji su trajno oštećeni kompleksima iz detinjstva kao i traumama dobijenim od strane roditelja. Now, i'm no saint, uviđaj u sopstvene probleme pokazuje određeno stanje uma, shvatanje nije rešavanje ali ponekad ne postoji način da se reši problem ako sama osoba i dalje zavisi od uzroka problema. Zato je, kao što reče pisac, ova knjiga za "stariju decu", onu koja je došla do zenita prve polovine svog života(20-40 god). Sve u svemu, knjiga se svodi na rešavanja nekih bizarnih, nekih klasičnih slučajeva u psihijatriji gde su pacijenti nalazili raznorazne probleme u životu koji su upravo poticali iz detinjstva, odnosno bili prouzrokovani od strane roditelja(oba ili jednog). Postoje varijacije al' se sve svodi na isto uglavnom, jedan dominantan, jedan pasivan roditelj, ili nepostojanost roditelja pa zamena kao veštački ideal itd. Ova knjiga je pisana i za roditelje takođe, jer su upravo oni krivi što svesno i nesvesno utiču na decu stvarajući određene triggere, koji kasnije mogu da, svojim aktiviranjem, dovedu do ozbiljnog sloma. Da ne tupim više o knjizi, goodbye modern psychology!