Cime se hvalis? Zlatom? To isto zlato drzala je planina u sebi i nije se hvalila. Odelom? Tu istu svilu je nosila gusenica u sebi i nije se hvalila. Zdravljem? Jos bolje zdravlje ima vuk u gori, no ne hvali se. Apetitom? Mravojed s apetitom jede mrave do smrti, a potom mravi njega jedu. Srecom? Gle, lisica je nepovjerljiva prema sreci. I kad stoti put uspe da uhvati kokos, ona u strahu osluskuje s koje ce strane puci puska. Konjma? Kako mozes visoko misliti o svojim konjima, kad oni ne misle visoko ni o sebi niti - o tebi? Vera i Vera Sto vise neverovanja u neverujucih to jaca vera u verujucih. Izgnavsi dobru veru iz sebe neverujuci ostaju sa zlom verom. Izgnana pak dobra vera iz njih nevidljivim putovima prehodi u verujuce. Izgnavsi zlu veru iz sebe verujuci ostaju sa dobrom verom. Izgnana pak zla vera iz njih nevidljivim putovima prehodi u neverujuce. Sto god zla vera dobija u mnozini to dobra vera dobija u jacini. I obratno. I tako oduvek do uvek ista je mera vere u svetu. Ne boj se, dakle, za veru u Boga. Nikad se ne boj onoga cega sa Bog ne boji.
Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Žički (svetovno Nikola Velimirović; selo Lelić kod Valjeva, Kneževina Srbija, 23. decembar 1880/4. januar 1881 — Libertivil, SAD, 18. mart 1956) bio je episkop ohridski i žički, istaknuti teolog i govornik, otuda je nazivan Novi Zlatousti. Nikolaj Velimirović je novokanonizovani srpski svetitelj.
Njegovo rođeno ime je Nikola. U mladosti je teško oboleo od dizenterije i zakleo se da će posvetiti svoj život Bogu, ako preživi. Preživeo je i zamonašio se pod imenom Nikolaj. Velimirović je školovan na Zapadu i u mladosti je bio velik zastupnik liberalnih ideja i ekumenizma. Takođe je primljen u sveštenstvo i brzo je postao važna ličnost u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, posebno u odnosima sa Zapadom. U međuratnom periodu postao je predvodnik pravoslavnih bogomoljaca i okrenuo se antievropejstvu i konzervativizmu. Osnivač je desničarske političke ideologije svetosavskog nacionalizma. Smatra se duhovnim inspiratorom Ljotićeve organizacije ZBOR. Često je kritikovan zbog antisemitskih stavova. Kada su u Drugom svetskom ratu Nemci okupirali Jugoslaviju, Velimirović je stavljen u kućni pritvor i na kraju odveden u logor Dahau, gde je proveo tri meseca pre nego što su ga Nemci oslobodili da bi pomogao u obrazovanju objedinjavanju jugoslovenskih kvislinga protiv nadiruće NOVJ i Crvene armije. Po završetku rata, Velimirović je odlučio da se ne vrati u Jugoslaviju, u koju su na vlast došli komunisti. Umesto toga, 1946. otišao je za Ameriku, gde je i ostao do svoje smrti 1956.
Не може човијек да се не враћа овој духовној и интелектуалној громади! Пуно је писаца који тјерају човијека на размишљање, али истински мало оних који вас натјерају да осјећате...