Ovim romanom Milan Oklopdžić stekao je titulu prvog srpskog urbanog pisca. Svoj boravak u Americi opisao je kao putovanje kroz takozvanu Zemlju Snova i sećanje na vreme provedeno na Zapadnoj obali; kao jedan zastrašujući kalifornijski bluz: polietilenska Amerika 1970-ih, bez zrna pustinjskog peska, palminog lišća, bez divljine lovačkih srca uhvaćenih u zamku civilizacije, Amerika koja halapljivo guta matematičke laboratorijske snove LSD-25, IT-290, DMT... Ovo je knjiga koja po mnogo čemu predstavljala pravi literarni događaj, urnebesna „oda“ zlatnoj mitomaniji tadašnjeg „svetog trojstva“ (seks, droga i rokenrol), pisana filmskom kamerom i snimljena običnom pisaćom „remington“ mašinom na kalifornijskom suncu u društvu besmrtnika – Hendriksa, Ferlingetija, Korije... Roman Ca. Blues ostavio je dubok trag u odrastanju mnogih koji poimaju život sa neke druge krivine i koji se nisu ustručavali da se dobrovoljno predaju zavodljivoj lakovernosti zarad sopstvenog spasenja.
Milan Oklopdžić was born in 1948 in Belgrade where he graduated from the Faculty of Dramatic Arts and then... Polyethylene America without a single grain of desert sand, palm leaves coloured with dreams, without the wilderness of hunters' hearts trapped in claws of civilization; America which draws its vibrations from Ampex tracks from beatlemania post-period letting down the throat maths laboratory dreams LSD-25, IT-290, DMT avidly, sullenly, with hope, instead of letting soda, or drops from a stream of mountain fountain. Fountain…and then…he had his master’s degree in a sunny, californian university in the company of Shepard, Hendrix, Snyder, Kirk, Garcia, Ferlinhetti, Miles, Kesey, Williams, Corea and a Remingtom typing machine. Played dramas: In the meantime, Marquise of Blue Dreams and Air Storage. Trip to the dreamland and memory of time spent on the West Coast and a fearful blues. A book which according to many facts reperesents an event…written with a filming camera and recorded with an ordinary typing machine.
Dobrih 15 godina ova knjiga mi je stajala na polici. I dobro da je nisam pročitao u tinejdžerskom dobu, jer i pored ionako turbulentnih adolescentskih godina, Oklopa bih potpuno pogrešno shvatio, vjerovatno kao divinizaciju droga, što je potpuno suprotno suštini- Kalifornija bluz je, i pored halucinantne džanki atmosfere, naročito u drugom dijelu, knjiga protov narkomanije. Iz CA blues-a se može podjednako dobro, ako ne i bolje nego iz pera nekog američkog pisca istog perioda, sagledati da posthipijevska Amerika 70tih godina. Jedina loša stvar kod čitanja Oklopdžića je ako živite u two star gradu i treba da pređete oko 500 km da nađete sve što je napisao.
Holds a certain importance within Serbian/Croatian/Bosnian literature as the only - or, at least, earliest - ex-Yugoslavian beat book ("Balkan beat book" would be simply too much) done in a true, geographically correct, strictly beatnik manner, somewhere in-between On The Road and gonzo FILMMAKING. Mika's hands-on homage to the Beat Generation does include, for example, an interview with Ferlinghetti, who delivered to him advice against ardently following journeys long finished / realities dispersed by a premonition of the country's transmutation, or Ginsberg looking for truth at a Hell's Angels gathering lost in some anti-individualist western philosophy, while at the same time acting out a very, very American manifestation, yet CA. BLUES becomes much more than a fanboy's exercise in beat writing by the mere experience from which it has sprouted.
True to the Beat tradition, the book includes a bunch of adults acting like selfish, spoiled, annoying kids.
One of best books I ever read!I read it few times,and I wish theres a quotes of this book on the internet so everyone could see it what kind of person Milan Oklopdzic(RIP)was.
Култна књига Мике Оклопа други је улов у претакању књига код таста и таште у викендици. У питању је путописни гонзо road роман у којем пратимо Микин боравак у Калифорнији где је радио као нека врста предавача на некој позоришној академији. Формално роман се састоји из два дела: први се зове АМ и у њему присуствујемо релативно класичном гонзо блејању у Сан Франциску где упознајемо менажерију неких ликова са којима Мика интереагује (Мика ради као предавач драматургије на факултету и спрема представу, али ништа од тога га претерано не занима). У другом делу који се зове ФМ Мика креће на road trip са једним делом тих другара и они путују кроз Калифорнију у класичном хипи/битничком надрогираном и псеудоспиритуалном гасу. Подела на АМ / ФМ се разрађује додатно као нека велика духовна подела живота у којем је АМ носталгија а ФМ нека луда и брза изгасираност (у глобалу комплетан део романа који има духовне амбиције је написан за омладину до 18 година).
Некакве радње баш и нема, Мика пролази кроз калеидоскоп флис папир танких ликова и идиосинкратичких американа пејзажа, рок и џез тотема, подразумева се и дрога и све време ејакулира некакве полумисли и забелешке. У тада популарном посмодерном фазону текст је константно испрекидан рекламним слоганима и порукама, текстовима популарних песама, и сличним паралитерарним попунама. Мика константно салеће неке разне жене међутим изгледа да болује од неке врсте емотивне импотенције, ни са једном не успева ни да начне било шта осим 20ак минута некаквог јаловог мувања.
Стилски роман је на трагу америчке гонзо литературе. Чак и језички делује као да није написан на српском већ да је преведен са енглеског. Такође ништа у самом тексту не даје било какву везу са ”нама” и са нашом везом са овом врстом поп културе (иако Мика с времена на време помене да је он из Југославије или помене неки топоним).
Иако је тематски доста ретка појава у нашој књижевности, CA Blues ипак наставља неке од традиција српске популарне књижевности. Тако рецимо Мика доста опуштено уводи читаву армију celebrity-ја као главних ликова тако да ко воли ситуације у којима је Србин главни моћи ће и овде да се почасти. Такође ова књига је свакако један од најзначајнијих домета у везивању наше културне средине за западне менторе. Цела књига је једно огромно љубавно писмо Америци и тој врсти културне парадигме која се врти око џеза, блуза, рокенрола и тако даље.
Не треба свакако бити превише строг према овом делу јер га је време у великој мери појело, али очигледно је да аутор није талентован баш у рангу Хантера Томпсона. А ко воли ове није-се-десило ескападе са дрогом, сексом и познатим особама боље да прочита Бобана Петровића.
Prava knjiga za sve klince koji ae sprwmaju za koledž ili su još u srednjoj i maštaju, sanjare o tom istom koledžu i dalekom svetu iza i ispred njih. Meni je barwm to bilo tako, prekopotreban glas koji svojim rečima slika kako živi, ave čemu sam tada tako mnogo stremio ali i zavidio. Lektira koju vas niko u školi neće terati da čitate, a ja Vam preporučujem duboko.
Imala sam 12 godina. Mama je bila zgranuta izborom, ali me je uvek puštala da čitam šta god želim. Kad posle toliko godina su mi i dalje pred očima i nosom likovi, mirisi, dijalozi, onda je mogu staviti zajedno sa Aleksandrijskim kvartetom na policu knjiga u čijem svetu i dalje živim
it's an amazing piece of work. i find the psychology of the writing genial! it's divided into two parts AM and FM. AM part, first part, has a slow flow of events, intriguing, and u can feel the situation boiling up. FM part, is a fast, adrenaline driven adventure. displays the inner fights of the main character, drug use, hallucinations, emotional brake-down, suicide. exciting and ending in a unexpected mater. the structure of the novel is amazing. and the story is also very complex, the character goes through a lot of moral questions.
Opasna kniga! po vtor pat ja citam i po vtor pat se zaljubuvam, na nov nacin! steta sto nema anglisko ili germansko izdanie. Does anyone know if there is an english edition of this book, CA Blues? Thanks! probably the best book ever...