What do you think?
Rate this book
Tiếng nói trong nhà
Jessica là con gái của bà bếp và người lái xe cho luật sư William Asher, ở Manchester, Vermont, Mỹ. Khác với bố mẹ là người quê mùa cục mịch, Jessica rất thanh mảnh, xinh đẹp. Lớn lên trong khu nhà của chủ nhân, Jessica được Ông bà William thương mến, được gửi vào trọ học tại một Dòng Tu Nữ ở Canada. Cô hằng nuôi mộng được là con gái của chủ nhân. Đến tuổi cập kê, Jessica bị mẹ ép gả cho Herbert, anh tài xế mới. Bất mãn vì lấy phải một anh chàng thô lỗ, vô học, người ngượm như một con gấu, chỉ biết tình dục là trên hết, Jessica hóa điên. Trong những lúc điên, cô phát ngôn bừa bãi, đã gieo vào lòng mọi người trong nhà nỗi nghi ngờ về mối quan hệ bất chính giữa cô và Edwin, cậu con trai thứ hai của ông William, cũng như giữa cô và ông chủ. Phải chăng đó là phản ứng quá mạnh của Jessica về một mộng mơ không được thỏa mãn ?v
283 pages, Paperback
First published January 1, 1953
3 people are currently reading
127 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 17 of 17 reviews
August 4, 2019
An unpleasant book that is well written, and it kept my interest. Rich lawyer and his lovely wife, very much prigs, are bedeviled by their servants, their children and even a large mean dog. A servants mental illness leads to the murder of an elderly aunt. At the end, the brilliant lawyer appears to have learned very little. Recommended to those who want something different.
April 6, 2018
This book was fascinating...different in some ways from the usual writings of buck..i will re-read and re-read.buck is the best.
October 7, 2024
3.5+/5
Prilično dobra mala ironijska priča o konzervativnoj i bogatoj vermontskoj porodici – zapravo o najstarijim članovima, Vilijemu i Eleonori – na kojoj počiva velikopoštena Amerika, i njihovim tantalovskim mukama sa ostatkom divlje civilizacije od koje su inače desetinama kilometara daleko, svjesno izolovani u ogromnoj kući.
Međutim ni taj Kineski zid (ne prezivaju se vlasnici bez razloga Usher) ne može da ih zaštiti od problema lumpenproletarijata, kao što je to, u ovom slučaju, nekoliko članova njihove posluge.
Vilijem je poznati kriminalni pravobranilac sa kancelarijom u Njujorku kamo putuje svakoga dana i sučeljava se sa svakakvim ljudskim šljamom, a za njegovu i dalje divnu suprugu Eleonoru pretpostavićemo da je još ljepša u poznijim godinama baš zato jer se, kako izgleda, cijelog života trudila da što rjeđe izbiva iz te roditeljske kuće. Po svemu sudeći, vaspitavana je da uvijek bude učtiva dok sjedi “kraj leje sa božurima u svojoj staroj haljini od zelenoj serža”, a u stvari je takođe jedna konzervativna kučka.
Sada kada Eleonora i Vilijem više nemaju potrebe da brinu o odraslo troje djece, sasvim nova generacija briga useliće se u Kuću Ašerovih.
Neke od tih naizgled neutaživih nedaća donijeće i njihova djeca, no primjetno je da će to da se dogodi čim počnu da se uvlače u krugove ljudi iz nižih staleža (najmlađa ćerka će da se zaljubi u seljačinu sa benzinske pumpe iz Ozarka). Stoga je razumno postaviti pitanje da li će Vilijem i Eleonora preživjeti toliki pritisak koji naposljetku nije moguće riješiti novcem i u par minuta? U stvari, sve što oni traže jeste, napokon, to malo zasluženog mira u životu dok su im svi klikeri u glavi još na broju.
"…Kuća se mora očistiti od svih njih. Ne smije više biti nikakve Džesike, ni Herberta, ni Berte, pa čak ni sirote Monike. On više to ne može da podnosi. Mora početi da suočava sa saznanjem više neće gledati ta glupa lice niti slušati nabusite glasove. Kupiće mašine, još mnogo mašina, i kada one završe sa poslom, pohraniće ih u ostavu ispod stepeništa, zatvoriti vrata i živjeti u čistoj i mirnoj kući gdje neće biti drugih ljudskih bića osim njih dvoje. Tom zlom parazitskom životu posluge doći će kraj, i oni će se zauvijek osloboditi glasova u kući."
Daleko od remek-djela, ovo je jedan od naslova – zagubljen u gomili drugih – koje su mimoilazili i ono par ljudi koji su nekada uopšte i pisali o ovoj danas zaboravljenoj i možda nepravedno zapostavljenoj spisateljici.
Znamo da je Bakova prilično rano postala prvi američki ženski dobitnik Nobelove nagrade (1938); u smislu da se to dogodilo tek nakon nekoliko romana koje je uistinu vjerodostojno napisala o životu u Kini čije je staleže i jezik i narod poznavala uzduž i poprijeko. Bila je ćerka hrišćanskog misionara i kultura nove zemlje ju je zbilja privlačila.
Štaviše, njeno pisanje slijedilo je pisanje kineskih epova – gdje se, pak, nije brinulo o karakterizaciji, koliko o smjenjivanju zanimljivih događaja, kako bi tekst čitaoca uvijek držao u šaci bez obzira na plauzibilnost.
Opet, to sa dobijanjem Nobela poslije nekoliko romana o Kini možda i ima smisla, ako se gleda iz perspektive da je spisateljica zapadnom tržištu nedvosmisleno ponudila određeni novum – jednu do sada neistraženu civilizaciju.
Od tih naslova izdvaja se Dobra zemlja – prvi u trilogiji – za kog je 1932. godine dobila i Pulicera. Druga dva romana, direktni nastavci Sinovi i Podijeljeni dom, nisu ni približno toliko narativno uspješni.
Glasovi u kući objavljen je pod muškim pseudonimom u eri kada se Bakova s pravom plašila da je preplavila tržište svojim naslovima. Pisala je konstantno (navodno samo četiri sata dnevno) i, njegujući koncept da je forma manje bitnija od sadržine, navodno je najmanje brige vodila o karakterizaciji u svojim mahom didaktičkim romanima.
Ovo je jedan od naslova koji dobrim dijelom potire tu njenu naviku – štaviše, iako na mahove neminovno urnebesan, Bakova romanu daje izuzetnu dozu ozbiljnosti jer svaki događaj tretira i te kako trezveno i naizgled neparodično, i to u tolikoj mjeri da je sasvim očekivano priupitati se da li je ona Vilijema i Eleonoru izmislila kao svoj alter-ego, ili možda poznaje slične individue?
Dabome, znajući koliki je ova spisateljica bila liberal i borac za ljudska prava, kao i to da je promijenila tri muška partnera u životu, odgovor u dovoljnoj mjeri može – a i ne mora – biti jasan.
Prilično dobra mala ironijska priča o konzervativnoj i bogatoj vermontskoj porodici – zapravo o najstarijim članovima, Vilijemu i Eleonori – na kojoj počiva velikopoštena Amerika, i njihovim tantalovskim mukama sa ostatkom divlje civilizacije od koje su inače desetinama kilometara daleko, svjesno izolovani u ogromnoj kući.
Međutim ni taj Kineski zid (ne prezivaju se vlasnici bez razloga Usher) ne može da ih zaštiti od problema lumpenproletarijata, kao što je to, u ovom slučaju, nekoliko članova njihove posluge.
Vilijem je poznati kriminalni pravobranilac sa kancelarijom u Njujorku kamo putuje svakoga dana i sučeljava se sa svakakvim ljudskim šljamom, a za njegovu i dalje divnu suprugu Eleonoru pretpostavićemo da je još ljepša u poznijim godinama baš zato jer se, kako izgleda, cijelog života trudila da što rjeđe izbiva iz te roditeljske kuće. Po svemu sudeći, vaspitavana je da uvijek bude učtiva dok sjedi “kraj leje sa božurima u svojoj staroj haljini od zelenoj serža”, a u stvari je takođe jedna konzervativna kučka.
Sada kada Eleonora i Vilijem više nemaju potrebe da brinu o odraslo troje djece, sasvim nova generacija briga useliće se u Kuću Ašerovih.
Neke od tih naizgled neutaživih nedaća donijeće i njihova djeca, no primjetno je da će to da se dogodi čim počnu da se uvlače u krugove ljudi iz nižih staleža (najmlađa ćerka će da se zaljubi u seljačinu sa benzinske pumpe iz Ozarka). Stoga je razumno postaviti pitanje da li će Vilijem i Eleonora preživjeti toliki pritisak koji naposljetku nije moguće riješiti novcem i u par minuta? U stvari, sve što oni traže jeste, napokon, to malo zasluženog mira u životu dok su im svi klikeri u glavi još na broju.
"…Kuća se mora očistiti od svih njih. Ne smije više biti nikakve Džesike, ni Herberta, ni Berte, pa čak ni sirote Monike. On više to ne može da podnosi. Mora početi da suočava sa saznanjem više neće gledati ta glupa lice niti slušati nabusite glasove. Kupiće mašine, još mnogo mašina, i kada one završe sa poslom, pohraniće ih u ostavu ispod stepeništa, zatvoriti vrata i živjeti u čistoj i mirnoj kući gdje neće biti drugih ljudskih bića osim njih dvoje. Tom zlom parazitskom životu posluge doći će kraj, i oni će se zauvijek osloboditi glasova u kući."
Daleko od remek-djela, ovo je jedan od naslova – zagubljen u gomili drugih – koje su mimoilazili i ono par ljudi koji su nekada uopšte i pisali o ovoj danas zaboravljenoj i možda nepravedno zapostavljenoj spisateljici.
Znamo da je Bakova prilično rano postala prvi američki ženski dobitnik Nobelove nagrade (1938); u smislu da se to dogodilo tek nakon nekoliko romana koje je uistinu vjerodostojno napisala o životu u Kini čije je staleže i jezik i narod poznavala uzduž i poprijeko. Bila je ćerka hrišćanskog misionara i kultura nove zemlje ju je zbilja privlačila.
Štaviše, njeno pisanje slijedilo je pisanje kineskih epova – gdje se, pak, nije brinulo o karakterizaciji, koliko o smjenjivanju zanimljivih događaja, kako bi tekst čitaoca uvijek držao u šaci bez obzira na plauzibilnost.
Opet, to sa dobijanjem Nobela poslije nekoliko romana o Kini možda i ima smisla, ako se gleda iz perspektive da je spisateljica zapadnom tržištu nedvosmisleno ponudila određeni novum – jednu do sada neistraženu civilizaciju.
Od tih naslova izdvaja se Dobra zemlja – prvi u trilogiji – za kog je 1932. godine dobila i Pulicera. Druga dva romana, direktni nastavci Sinovi i Podijeljeni dom, nisu ni približno toliko narativno uspješni.
Glasovi u kući objavljen je pod muškim pseudonimom u eri kada se Bakova s pravom plašila da je preplavila tržište svojim naslovima. Pisala je konstantno (navodno samo četiri sata dnevno) i, njegujući koncept da je forma manje bitnija od sadržine, navodno je najmanje brige vodila o karakterizaciji u svojim mahom didaktičkim romanima.
Ovo je jedan od naslova koji dobrim dijelom potire tu njenu naviku – štaviše, iako na mahove neminovno urnebesan, Bakova romanu daje izuzetnu dozu ozbiljnosti jer svaki događaj tretira i te kako trezveno i naizgled neparodično, i to u tolikoj mjeri da je sasvim očekivano priupitati se da li je ona Vilijema i Eleonoru izmislila kao svoj alter-ego, ili možda poznaje slične individue?
Dabome, znajući koliki je ova spisateljica bila liberal i borac za ljudska prava, kao i to da je promijenila tri muška partnera u životu, odgovor u dovoljnoj mjeri može – a i ne mora – biti jasan.
August 9, 2019
This book is a strange one.For much of it's length it is a brisk read,I was always intrigued about what would happen next.The characters are well fleshed out & the various relationships are also well explained.However,the last few pages of the book stumped me.The epiphany one character has didn't seem well earned & happens just too soon.There is no setup at all!
The rest of the book is quiet good though.Pearl S. Buck seems to be intrigued with the concept of democracy here,the mixing of various "classes" of society via occupations and what mutual effect it has.At the same time,there is a very detailed exploration of marriage.The book covers a lot of marriages(mainly one) and the micro details that can affect the two people.All these marriages are different and have their own issues.There is also a thread about empathy/kindness and whether it's better to be indifferent,etc.The judgment of these threads will vary with the reader.I,for one didn't find any novel insights from all the explorations.They were all important to the story Buck is telling,but beyond that there is nothing to take home with you.
Still,if anyone is interested in the "non-Asia" bibliography of Mrs. Buck then "Voices in the House" is a good read.
The rest of the book is quiet good though.Pearl S. Buck seems to be intrigued with the concept of democracy here,the mixing of various "classes" of society via occupations and what mutual effect it has.At the same time,there is a very detailed exploration of marriage.The book covers a lot of marriages(mainly one) and the micro details that can affect the two people.All these marriages are different and have their own issues.There is also a thread about empathy/kindness and whether it's better to be indifferent,etc.The judgment of these threads will vary with the reader.I,for one didn't find any novel insights from all the explorations.They were all important to the story Buck is telling,but beyond that there is nothing to take home with you.
Still,if anyone is interested in the "non-Asia" bibliography of Mrs. Buck then "Voices in the House" is a good read.
July 11, 2025
El libro con más faltas de ortografía que he leído en mi vida (por parte de la traducción de Luis de Caralt), no hay ni un momento en el que sean clasistas, y los Asher no se sientan superiores a los demás, que aun que tengan "sensibilidad" no dejan de ser malas personas, tanto por el echo de saber que sus sirvientes, maltraten a su otra sirvienta no hagan nada porque son "cosas" de los criados. Un final sin más la verdad.
August 13, 2022
Tarina elämästä vermontilaisessa kartanossa, jossa ihmisten ihmissuhteet ovat aikaisen dysfunktionaalisia. Kiinnostavaa sukupuolisuhteiden tarkastelua, 1950-luvulla aika rohkeaa seksuaalisen väkivallan käsittelyä. Muutenkin fiilailin tätä, tuli jotenkin mieleen Eugene O’Neill ja ehkä vähän jopa Iris Murdoch.
March 26, 2020
Although old-fashioned by today's standards, this author's gift seems to transcend all that. Apparently, she wrote these books under a pseudonym because readers wanted only her Chinese novels. Writing like this is a bit of a treat.
March 12, 2023
Excellent writing, well developed characters, kept my interest. Deduct 2 stars for the ending which was out of character for the lawyer, Mr. Asher. The ending was abrupt and forced, leaving me with a "what the hell was that?"
August 6, 2025
This book is well written. Intriguing plot. I love anything that delves into the human psyche. It would’ve been a four star book if the ending had been better.
TW: Sexual assault & the death of a dog
TW: Sexual assault & the death of a dog
July 2, 2021
No one can write like Pearl Buck! She is truly a master!
October 5, 2014
Pearl S. Buck continues to astonish me. I had no idea she wrote 5 novels under the name John Sedges so people would get off her back about not writing about China. It's a bewildering book too, an endorsement and an expose of the Patrician class as represented by the Asher family, whose lives are upended when their longstanding servant's daughter Jessica goes off the rails big time. This is Buck at her tawdriest. Where else will you find a woman, raped by her husband, get down on all fours and start impersonating a dog?!
March 29, 2018
Pearl S. Buck wrote a long introduction whining that she was not allowed to write about what she wanted to write about. Apparently, her readers only wanted her to write about China. If Voices in the House is any indication of her other non-China novels, then the readers had excellent reason to complain.
This book is awful. The protagonist is a dull, narrow-minded creep. Dog abuse is considered normal. Most of the action happens "off screen" so to speak. It's moral is that servants should be seen but not heard. Really? Pearl S. Buck was an elitist snob? How disheartening.
By the way, here's the cover so you know what to avoid:
This book is awful. The protagonist is a dull, narrow-minded creep. Dog abuse is considered normal. Most of the action happens "off screen" so to speak. It's moral is that servants should be seen but not heard. Really? Pearl S. Buck was an elitist snob? How disheartening.
By the way, here's the cover so you know what to avoid:
April 29, 2011
The story of a wealthy couple and their relationships with each other, their grown children and their hired servants. There are some disturbing things in the relationship with the brutish chauffeur and his mentally ill wife that weren't pleasant to read. The book is almost an allegory of the relationships and responsibilities of the rich to the poor. As always, the characters are well drawn and multi-faceted, but of all the Pearl Buck books I've read, this is my least favorite.
September 16, 2015
this was a one star work until the last 50 pages, then it picked up a bit. So, I was right, the author admits she did not know what she was writing about when she first started on books about americans as she had spent all of her life in the East. She wrote under the name of JOhn Sedges. She should have stuck to china for her material in her books. I am going to read her bio next .
September 19, 2022
A train wreck of a tragic tale written 22 years after winning the Nobel prize for "The Good Earth". Buck's attempt at a proto-feminist story with an ersatz Gothic atmosphere sputters in fits and starts as she fails miserably to write believable characters who act in a believable way. Atrocious!
October 2, 2007
A combination between east and west.
September 18, 2021
Ummmm, what the hell? I mean, I loved it but how do you end it there and just- thankful there's a third book.
Translation: Milena Šafarik, published by Rad, Matica srpska in 1973
Translation: Milena Šafarik, published by Rad, Matica srpska in 1973
Displaying 1 - 17 of 17 reviews