What do you think?
Rate this book
Osmi povjerenik
Prvi roman Renata Baretića satira je na političke i druge prilike u Hrvatskoj. Priča je to o mladom perspektivnom političaru kojem konkurencija smješta aferu, zbog čega ga premijer sklanja od javnosti i šalje na najudaljeniji naseljeni otok Trećić. On tamo dolazi kao osmi povjerenik vlade koji treba organizirati izbore i lokalnu vlast. No, zajednica i bez vlasti sjajno funkcionira. Iznimnost Baretićeva rukopisa u kombinaciji s lucidnim jezičnim izmišljajima daje dinamiku inače usporenom ritmu života na otoku.
253 pages, Paperback
First published January 1, 2003
30 people are currently reading
659 people want to read
About the author
Renato Baretić
14 books50 followersRenato Baretić was a Croatian journalist, writer, screenwriter and actor.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 106 reviews
January 10, 2014
Knjigu sam čitala u knjižnici na fakultetu. Kako sam se jedva suzdržavala od smijanja, jedan je momak došao do mene, pogledao naslov i rekao: "Razumijem. Čitao sam je i ja!"
October 20, 2016
A politician Siniša who is rising in politic, if he tries to avoid media conflicts because of his recklessness, he due to the scandal. Party president decides to move him away from the media so as not to harm the ruling party and sent him to the island Trećić as commissioner. Siniša reluctantly disagrees with this task because seven commissioners who were to establish local self-government on the island, they did not succeed. Although he thought he would easily to do that job, that his enthusiasm will fall apart like a house of cards. When he came to the island, he needed an interpreter, because he did not understand a word of what the residents spoke. The island was a completely cut off communication with the world, and it lived only senior citizens who did not even think to change their customs, and they did not have an interest what his new commissioner wants. Therefore, he
will have significant problems to establish an administrative and legal system of the Republic of Croatian. One thing is sure; Siniša life will completely change. Writer Renato Baretić just pulls you to read it and believe me you will have a good laugh. Baretić us with unscrupulous guides as through the story without sparing anyone and showing real all the sometimes harsh reality of today's Croatia.
Političar u usponu Siniša, koji inače izbjegava medije, upadne u skandal. Predsjednik stranke odlučuje da ga makne što dalje od medija kako ne bi naškodio vladajućoj stranci i šalje ga na otok Trećić kao povjerenika. Siniša nerado pristaje na taj zadatak jer sedam povjerenika koji su trebali uspostaviti lokalnu samoupravu na otoku, nisu u tome uspjeli. Iako je mislio na brzinu obaviti te formalnosti sve se urušilo poput kule od karata. Kad je došao na otok trebao mu je prevoditelj jer nije razumio ni riječi što su stanovnici govorili, otok je bio komunikacijski totalno odsječen od svijeta, a na njemu su živjeli samo starci kojima nije padalo na pamet da mijenjaju svoje ustaljene običaje i uopće ih nije interesiralo to što on želi uspostaviti upravno pravni poredak Republike Hrvatske. Jedno je sigurno, Siniši će se život u potpunosti promijeniti. Knjiga Renata Baretića jednostavno vuče da je čitate, a vjerujte mi da će te se i dobro nasmijati. Baretić nas bez skrupula vodi kroz priču ne žaleći nikoga i pokazujući realno svu ponekad surovu današnju hrvatsku realnost.
will have significant problems to establish an administrative and legal system of the Republic of Croatian. One thing is sure; Siniša life will completely change. Writer Renato Baretić just pulls you to read it and believe me you will have a good laugh. Baretić us with unscrupulous guides as through the story without sparing anyone and showing real all the sometimes harsh reality of today's Croatia.
Političar u usponu Siniša, koji inače izbjegava medije, upadne u skandal. Predsjednik stranke odlučuje da ga makne što dalje od medija kako ne bi naškodio vladajućoj stranci i šalje ga na otok Trećić kao povjerenika. Siniša nerado pristaje na taj zadatak jer sedam povjerenika koji su trebali uspostaviti lokalnu samoupravu na otoku, nisu u tome uspjeli. Iako je mislio na brzinu obaviti te formalnosti sve se urušilo poput kule od karata. Kad je došao na otok trebao mu je prevoditelj jer nije razumio ni riječi što su stanovnici govorili, otok je bio komunikacijski totalno odsječen od svijeta, a na njemu su živjeli samo starci kojima nije padalo na pamet da mijenjaju svoje ustaljene običaje i uopće ih nije interesiralo to što on želi uspostaviti upravno pravni poredak Republike Hrvatske. Jedno je sigurno, Siniši će se život u potpunosti promijeniti. Knjiga Renata Baretića jednostavno vuče da je čitate, a vjerujte mi da će te se i dobro nasmijati. Baretić nas bez skrupula vodi kroz priču ne žaleći nikoga i pokazujući realno svu ponekad surovu današnju hrvatsku realnost.
September 21, 2015
One of the reasons why Baretić is going to stay unknown to many foreign readers is – translation. Some books are just impossible to translate accurately (example J. Safran Foer to Croatian).
Unless you don’t know Croatian, unfortunately you will be left without this reading experience. I don’t know who is going to be crazy enough to translate his books.
He works with slangs, patters, jargons, various dialects and combines foreign words. He is inventing new languages and chants and he is doing that just wonderfully. It’s about a man, political advisor from the capital city Zagreb, who comes on the island Trečić (I love this name, because we have island called Prvić which basically means First, but in the book there is also Drugić and of course Trečić – Third island), which is the furthest island in the Croatian Adriatic sea archipelago, 8 hours far away from the coast by boat.
His has to set up elections and he has to do that with hundred elderly people who live on that island. Which is impossible, because there aren’t any politically oriented citizens, plus there isn’t any mobile connection and Internet and just once per month you can get out of the island, and then only if the weather and gas allow you. This man is already the 8th commissioner coming to Trečić, as all seven of the previous ones got nervous breakdowns while living there.
This is the translation of the book as well: The eighth commissioner.
Life is evolved around fishing, drinking and eating, talking, yelling and cheating during the cards, exploring the island: animals, flowers, smells and sounds. Of course, not enough sex and going crazy – in the beginning how to stay lucid just by being on this island, later how not to fall in love.
Baretić pinpoints southern Croatian mentality and he is making mockery/parody out of politics and our neighbour relations, especially with Bosnians and Italians. Just love reading his books, you end up being awed how powerful his language and humour are.
Unless you don’t know Croatian, unfortunately you will be left without this reading experience. I don’t know who is going to be crazy enough to translate his books.
He works with slangs, patters, jargons, various dialects and combines foreign words. He is inventing new languages and chants and he is doing that just wonderfully. It’s about a man, political advisor from the capital city Zagreb, who comes on the island Trečić (I love this name, because we have island called Prvić which basically means First, but in the book there is also Drugić and of course Trečić – Third island), which is the furthest island in the Croatian Adriatic sea archipelago, 8 hours far away from the coast by boat.
His has to set up elections and he has to do that with hundred elderly people who live on that island. Which is impossible, because there aren’t any politically oriented citizens, plus there isn’t any mobile connection and Internet and just once per month you can get out of the island, and then only if the weather and gas allow you. This man is already the 8th commissioner coming to Trečić, as all seven of the previous ones got nervous breakdowns while living there.
This is the translation of the book as well: The eighth commissioner.
Life is evolved around fishing, drinking and eating, talking, yelling and cheating during the cards, exploring the island: animals, flowers, smells and sounds. Of course, not enough sex and going crazy – in the beginning how to stay lucid just by being on this island, later how not to fall in love.
Baretić pinpoints southern Croatian mentality and he is making mockery/parody out of politics and our neighbour relations, especially with Bosnians and Italians. Just love reading his books, you end up being awed how powerful his language and humour are.
Read
August 13, 2025Baš je loše kad čovek umre pa krenu hvalospevi za njegovo delo, a još je gore kad se ja nimalo naivna upecam na te hvalospeve i poželim da pročitam za promenu neku zabavnu knjigu zavedena Laguninim skandaloznim popustom 5 knjiga za 1000 dinara.
Uglavnom, ovo mi je bilo prilično banalno. Nisam se ni pošteno nasmejala sve do samog kraja. Simpatično je na momente, ali samo na momente, uglavnom bespotrebno vulgarno (to valjda treba da bude smešno) i prazno.
Ne znam što ne mogu ovako kratko i jasno da se izražavam i o knjigama koje su mi dobre, ali tako je kako je.
Uglavnom, ovo mi je bilo prilično banalno. Nisam se ni pošteno nasmejala sve do samog kraja. Simpatično je na momente, ali samo na momente, uglavnom bespotrebno vulgarno (to valjda treba da bude smešno) i prazno.
Ne znam što ne mogu ovako kratko i jasno da se izražavam i o knjigama koje su mi dobre, ali tako je kako je.
August 25, 2016
Odličan roman! Duhovito,iskreno, dirljivo, lipo napisano. Moja iskrena preporuka :) Vengo coj! :)
May 31, 2017
Roman mi se dopao, većinom je doista veoma simpatičan i humorističan, a tek ponegdje bizaran i neujednačen. Svakako mi je jasno zašto se svidio brojnim ljudima, ali osobno imam neke zamjerke. Prije nego što ih iznesem, reći ću što mi se u romanu svidjelo. Atmosfera "izoliranoga otoka" je izvrsno prenesena, a tko kod je živio na nekom od tih otoka zna da te stoljetne zavade između obitelji nisu nikakav mit.
Isto vrijedi i za zavade između pojedinih hrvatskih otoka koje u ovom romanu predstavljaju fiktivni, ali vješto imenovani otoci. Uz to, potpuna izoliranost otoka o kojima nijedna vlast ne vodi računa u tolikoj mjeri da su otočani navikli oslanjati se jedni na druge (zavadama unatoč) je tužna realnost kojoj može svatko tko ode na bilo koji otok van turističke sezone posvjedočiti. Nadalje, otoci su uvijek svijet za sebe. Renato je dosta dobro opisao te neke karateristike, na jedan način koji svakako nije dubok ( ne možemo pričati o sveobuhvatnosti i složenoj emotivnoj dubini jednoga Maloga Mista) ali je zabavan i lako čitljiv.
Ovaj otočki motiv koji je fascinirao naše brojne pisce, od Pavla Pavičića (Koraljna Vrata) do Ranka Marinkovića (pritom mislim na cijeli njegov ciklus kratkih priča smještenih na otoke) i dalje nastavlja biti nadahnuće i meni je osobno drago da je tako. Ovu bi knjigu opisala kao odlično lagano štivo, no nikako nekakav ozbiljan književni prikaz života na otoku.
Sada, ponešto o zamjerkama. Uzmimo dva glavna lika za početak. Političar Siniša koji i nije baš neki pozitivni lik, koji se otresa na sve i svakoga, a opet ga svi nekako vole. Baš svi (osim jednoga veoma negativnoga lika kojega nitko ne voli). Zašto svi vole Sinišu? Nikako mi nije jasno. To mi je najviše smetalo u romanu. Razumijem da ih je možda Tonino zarazio otok svojom ljubavlju, ali izgleda da on nije u milosti ostalih stanovnika, tako da sam opet u slijepoj ulici što se tiče toga. Jasno mi je da glavni sponzor otoka koji na nj pazi iz daleke Australije ima simpatije za našega osmoga povjerenika, jer to je Tonina zasluga, ali zašto ga ostali otočani simpatiziraju unatoč prividnom neprihvaćanju?
Da je barem Siniša napravio neke korake da se približi tim ljudima tijekom same radnje, sve bi imalo više smisla, ovako je posve nelogično. Ne znam, nije mi nikako imalo smisla njegovo stalno kukanje, da ne spominjem koliko je nakon nekoga vremena postalo dosadno. Sa druge strane anđeo Tonino. Po govori i ponašanju izvaredno pametna osoba, ali koja se iz kojega god razloga odjednom u romanu prikazuje kao priglupa. Odjednom svi znaju da je priglup i to je prihvaćeno- po čemu? Navedite jednu situaciju u romanu po kojoj se da zaključiti da je on priglup. Opet nelogičan slijed radnje. Da ne spominjem kako se grozno Siniša odnosi prema Toninu unatoč njegovom iskrenom prijateljstvu, sve do samoga kraja. Dalo bi se toga još navesti, ali neću biti sitničava.
Ne znam čemu tolike pohvale za jezik, pisac ima određenoga sluha i osjećaja, ali daleko od toga da on uspjeva uhvatiti sve nijanse hrvatskih i drugih dijalekata. Imamo tu Zagrepčanina koji i ne zvuči kao Zagrebčanin, zapravo govor protagonista mi je bio i najčudniji, nikako ga nisam mogla shvatiti, pa onda imamo i otočanina Tonina (koji zvuči puno obrazovanije od Siniše) unatoč tome što je završio samo osnovnu školu. Taj izmišljeni dijalekt koji je mješavina otočkoga i engleskoga ne zvuči uvjerljivo. Barem meni ne. No, sviđa mi se kako se iz konteksta uvijek vidi što je rečeno, tako da taj izmišljeni jezik ne smeta u samom čitanju. Kad smo već kod jezične analize, njegova Zahra ne zvuči kao da je i Fojnice, a i kolega Bošnjak je iskarikiran do bola, ne mogu reći da im je bosanski govor posve promašen, ali moglo je bolje.
Ova knjiga me nasmijala, bilo je stvarno sjajnih trenutaka, ali u emotivnom smislu nije me dirnula, nego mi je bila čak i pomalo patetična. Rentano Bašić nije ušao u dušu otočanina. Zapravo, kao polubodulica osjećam se čak pomalo i uvrijeđeno prikazom otočana koju su (koliko god zanimljivi) ili luđaci ili priglupi. No, što reći? Ovakve knjige su također potrebne, treba i laganijih štiva, te ne može svaki pisac imati finesu Ranka Marinkovića ili iskrenu tragiku Vladimira Nazora. Ne može svaki pisac biti majstor dijaloga kao Smoje, niti poetičan kao Vladan Desnica.
Da ne ispadne da se držim samo klasika hrvatske književnosti (koji su usto i Dalmatinci) spomenut ću Hotel Zagorje Ivane Šimić Božrović. To je knjiga iz ovoga stoljeća, a uz tu sam knjigu plakala i plakala i to je za mene prava književnost. Mislim da je Renato Bašić s ovom knjigom više na razini Ante Tomića. Dobro mu ide ismijavanje Dalmacije (kao i Tomiću) i njegove knjige su kao stvorene za filmove, ali gdje je tu duša? Gdje je tu književnost? Meni je osobno njegov roman Pričaj mi o njoj puno ozbiljnije i bolje ostvarenje od Osmoga povjerenika. Daleko od toga da ovaj roman nije u nekim pogledima genijalan. Sve u svemu, drago mi je da sam ga konačno pročitala. Razočarao me je, ali samo mrvicu. Dobar je to roman. Zaslužuje nagrade koje je dobio, ali daleko je od razini pisaca po kojima su te nagrade nazvane, pogotovo po nekoj mojoj osobnoj emotivnoj ocjeni ( a na emotivnu procjenu u književnosti imamo pravo).
Isto vrijedi i za zavade između pojedinih hrvatskih otoka koje u ovom romanu predstavljaju fiktivni, ali vješto imenovani otoci. Uz to, potpuna izoliranost otoka o kojima nijedna vlast ne vodi računa u tolikoj mjeri da su otočani navikli oslanjati se jedni na druge (zavadama unatoč) je tužna realnost kojoj može svatko tko ode na bilo koji otok van turističke sezone posvjedočiti. Nadalje, otoci su uvijek svijet za sebe. Renato je dosta dobro opisao te neke karateristike, na jedan način koji svakako nije dubok ( ne možemo pričati o sveobuhvatnosti i složenoj emotivnoj dubini jednoga Maloga Mista) ali je zabavan i lako čitljiv.
Ovaj otočki motiv koji je fascinirao naše brojne pisce, od Pavla Pavičića (Koraljna Vrata) do Ranka Marinkovića (pritom mislim na cijeli njegov ciklus kratkih priča smještenih na otoke) i dalje nastavlja biti nadahnuće i meni je osobno drago da je tako. Ovu bi knjigu opisala kao odlično lagano štivo, no nikako nekakav ozbiljan književni prikaz života na otoku.
Sada, ponešto o zamjerkama. Uzmimo dva glavna lika za početak. Političar Siniša koji i nije baš neki pozitivni lik, koji se otresa na sve i svakoga, a opet ga svi nekako vole. Baš svi (osim jednoga veoma negativnoga lika kojega nitko ne voli). Zašto svi vole Sinišu? Nikako mi nije jasno. To mi je najviše smetalo u romanu. Razumijem da ih je možda Tonino zarazio otok svojom ljubavlju, ali izgleda da on nije u milosti ostalih stanovnika, tako da sam opet u slijepoj ulici što se tiče toga. Jasno mi je da glavni sponzor otoka koji na nj pazi iz daleke Australije ima simpatije za našega osmoga povjerenika, jer to je Tonina zasluga, ali zašto ga ostali otočani simpatiziraju unatoč prividnom neprihvaćanju?
Da je barem Siniša napravio neke korake da se približi tim ljudima tijekom same radnje, sve bi imalo više smisla, ovako je posve nelogično. Ne znam, nije mi nikako imalo smisla njegovo stalno kukanje, da ne spominjem koliko je nakon nekoga vremena postalo dosadno. Sa druge strane anđeo Tonino. Po govori i ponašanju izvaredno pametna osoba, ali koja se iz kojega god razloga odjednom u romanu prikazuje kao priglupa. Odjednom svi znaju da je priglup i to je prihvaćeno- po čemu? Navedite jednu situaciju u romanu po kojoj se da zaključiti da je on priglup. Opet nelogičan slijed radnje. Da ne spominjem kako se grozno Siniša odnosi prema Toninu unatoč njegovom iskrenom prijateljstvu, sve do samoga kraja. Dalo bi se toga još navesti, ali neću biti sitničava.
Ne znam čemu tolike pohvale za jezik, pisac ima određenoga sluha i osjećaja, ali daleko od toga da on uspjeva uhvatiti sve nijanse hrvatskih i drugih dijalekata. Imamo tu Zagrepčanina koji i ne zvuči kao Zagrebčanin, zapravo govor protagonista mi je bio i najčudniji, nikako ga nisam mogla shvatiti, pa onda imamo i otočanina Tonina (koji zvuči puno obrazovanije od Siniše) unatoč tome što je završio samo osnovnu školu. Taj izmišljeni dijalekt koji je mješavina otočkoga i engleskoga ne zvuči uvjerljivo. Barem meni ne. No, sviđa mi se kako se iz konteksta uvijek vidi što je rečeno, tako da taj izmišljeni jezik ne smeta u samom čitanju. Kad smo već kod jezične analize, njegova Zahra ne zvuči kao da je i Fojnice, a i kolega Bošnjak je iskarikiran do bola, ne mogu reći da im je bosanski govor posve promašen, ali moglo je bolje.
Ova knjiga me nasmijala, bilo je stvarno sjajnih trenutaka, ali u emotivnom smislu nije me dirnula, nego mi je bila čak i pomalo patetična. Rentano Bašić nije ušao u dušu otočanina. Zapravo, kao polubodulica osjećam se čak pomalo i uvrijeđeno prikazom otočana koju su (koliko god zanimljivi) ili luđaci ili priglupi. No, što reći? Ovakve knjige su također potrebne, treba i laganijih štiva, te ne može svaki pisac imati finesu Ranka Marinkovića ili iskrenu tragiku Vladimira Nazora. Ne može svaki pisac biti majstor dijaloga kao Smoje, niti poetičan kao Vladan Desnica.
Da ne ispadne da se držim samo klasika hrvatske književnosti (koji su usto i Dalmatinci) spomenut ću Hotel Zagorje Ivane Šimić Božrović. To je knjiga iz ovoga stoljeća, a uz tu sam knjigu plakala i plakala i to je za mene prava književnost. Mislim da je Renato Bašić s ovom knjigom više na razini Ante Tomića. Dobro mu ide ismijavanje Dalmacije (kao i Tomiću) i njegove knjige su kao stvorene za filmove, ali gdje je tu duša? Gdje je tu književnost? Meni je osobno njegov roman Pričaj mi o njoj puno ozbiljnije i bolje ostvarenje od Osmoga povjerenika. Daleko od toga da ovaj roman nije u nekim pogledima genijalan. Sve u svemu, drago mi je da sam ga konačno pročitala. Razočarao me je, ali samo mrvicu. Dobar je to roman. Zaslužuje nagrade koje je dobio, ali daleko je od razini pisaca po kojima su te nagrade nazvane, pogotovo po nekoj mojoj osobnoj emotivnoj ocjeni ( a na emotivnu procjenu u književnosti imamo pravo).
April 5, 2016
Vengo coj! Perfetna buk fo sama! Fou enahaf stars :)
March 5, 2025
Opet drugi X - za klub književni.
Kakav ritam, dinamika, bogatstvo jezika, mirisa, bajka, ironija i stvarnost. Kritika konzumerizma, politike, knjizevnog jezika. Baretić ne samo da je stvorio novi jezik, stvorio je cijeli jedan kozmos.
Kozmos u kojem nema vaših i naših. Nema niti kanalizacije, ali ima solarna elektrana i najfinija talijanska kava. U jednom trenutku kao da čitamo transkripte dopisavnja Turidića i one Lipe, u drugom smo u magičnom svijetu Garcie Marquesa, u trećem, na Trećiću, volimo jednu bosansku prostitutku, i sedmog Poverog na svjetioniku, švercere i tombolu.
Nasmijat ćete se, ali i stisnut će vas u grlu, u želucu.
A, ako budete dobri, mozda načas ugledate i sredozemnu medvjedicu.
A ako želite nekoga razveseliti - na primjer sebe- poklonite ovu bezvremensku knjigu - klasik hrvatske knjizevnosti, da, bez mane (napomena: kupite izdanje s tvrdim koricama - ima i mapu otoka).
Kakav ritam, dinamika, bogatstvo jezika, mirisa, bajka, ironija i stvarnost. Kritika konzumerizma, politike, knjizevnog jezika. Baretić ne samo da je stvorio novi jezik, stvorio je cijeli jedan kozmos.
Kozmos u kojem nema vaših i naših. Nema niti kanalizacije, ali ima solarna elektrana i najfinija talijanska kava. U jednom trenutku kao da čitamo transkripte dopisavnja Turidića i one Lipe, u drugom smo u magičnom svijetu Garcie Marquesa, u trećem, na Trećiću, volimo jednu bosansku prostitutku, i sedmog Poverog na svjetioniku, švercere i tombolu.
Nasmijat ćete se, ali i stisnut će vas u grlu, u želucu.
A, ako budete dobri, mozda načas ugledate i sredozemnu medvjedicu.
A ako želite nekoga razveseliti - na primjer sebe- poklonite ovu bezvremensku knjigu - klasik hrvatske knjizevnosti, da, bez mane (napomena: kupite izdanje s tvrdim koricama - ima i mapu otoka).
April 12, 2018
Ej, ljudi, ovo ne da je 5/5, ovo je 505/5, i to sa crtom!!!
Hvala gospodinu Renatu Baretiću, Osmi povjerenik ulazi definitivno u najbolje filmove koje sam pročitala! Ima sve, komediju, smijanja do suza, istine i ozbiljnosti, ali i težine i onih upornih suza koje se razliju po obrazu, makar se i nalazio na nezgodnom mjestu. Tonino dragi, počivaj nam u miru.
Svakako, svakako preporučam svima! Ne znam hoću li gledat film, sve nekako mislim da neću, da si ne pokvarim doživljaj. Jer doživljaj je savršen.
I da, nisam čitala paralingvistički esej Ive Žanića ("Mjesto tre��ićkog u povijesnom sustavu hrvatskih govora") koji je mjesto pogovora, čisto da si ne pokvarim euforiju završetka knjige. Ako sam šta kvarna zbog tog eseja, e pa nek sam ;)
Oglavnom, odličan je!!!
Hvala gospodinu Renatu Baretiću, Osmi povjerenik ulazi definitivno u najbolje filmove koje sam pročitala! Ima sve, komediju, smijanja do suza, istine i ozbiljnosti, ali i težine i onih upornih suza koje se razliju po obrazu, makar se i nalazio na nezgodnom mjestu. Tonino dragi, počivaj nam u miru.
Svakako, svakako preporučam svima! Ne znam hoću li gledat film, sve nekako mislim da neću, da si ne pokvarim doživljaj. Jer doživljaj je savršen.
I da, nisam čitala paralingvistički esej Ive Žanića ("Mjesto tre��ićkog u povijesnom sustavu hrvatskih govora") koji je mjesto pogovora, čisto da si ne pokvarim euforiju završetka knjige. Ako sam šta kvarna zbog tog eseja, e pa nek sam ;)
Oglavnom, odličan je!!!
May 9, 2018
Book Club svibanj 2018
Odavno ovu knjigu želim pročitati i imala sam velika očekivanja. Sam početak mi se nije svidio i uplašila sam se da će i ostatak biti takav. Ali brzo se radnja popravila. Prezabavna je, pomalo morbidna i taman dovoljno tužna. Svaka čast Baretiću na ideji. Čak sam i tražila Trećić na Google Maps, reko možda zaista postoji. Žao mi je što se nije sve završilo baš onako kako sam si ja zamislila, al što je tu je, život ide dalje. Jedina zamjerka mi je trećićanski dijalekt koji me ubi. I onaj ko fol engleski sam odgonetavala, a kad su pričali tim svojim dijalektom, ništa nisam razumjela. Voljela bih da je bio neki rječnik na kraju knjige.
Odavno ovu knjigu želim pročitati i imala sam velika očekivanja. Sam početak mi se nije svidio i uplašila sam se da će i ostatak biti takav. Ali brzo se radnja popravila. Prezabavna je, pomalo morbidna i taman dovoljno tužna. Svaka čast Baretiću na ideji. Čak sam i tražila Trećić na Google Maps, reko možda zaista postoji. Žao mi je što se nije sve završilo baš onako kako sam si ja zamislila, al što je tu je, život ide dalje. Jedina zamjerka mi je trećićanski dijalekt koji me ubi. I onaj ko fol engleski sam odgonetavala, a kad su pričali tim svojim dijalektom, ništa nisam razumjela. Voljela bih da je bio neki rječnik na kraju knjige.
May 23, 2017
Siniša Mesnjak je nakon političkog skandala prognan na majušni, izolirani otok Trečić, da uspostavi lokalnu samoupravu i uspostavi izbore. Na dolasku ga dočega Tonino, prevoditelj zlatnog srca koji mu pomaže da nauči lokalno nariječje, upozna ga s otokom i njegovim običajima, ugošćuje ga i prevozi ga s otoka na otok.
Veoma mi se svidjelo djelo, zbog te idilične, gotovo komične slike otoka, ali nisam pola romana razumjela, pa zbog toga jedna zvjezdica manje.
Roman je veoma dirljiv, na momente čak i groteskan, ali sve u svemu vrijedi ga pročitati, ponajviše zbog divnog, ali tužnog kraja.
Veoma mi se svidjelo djelo, zbog te idilične, gotovo komične slike otoka, ali nisam pola romana razumjela, pa zbog toga jedna zvjezdica manje.
Roman je veoma dirljiv, na momente čak i groteskan, ali sve u svemu vrijedi ga pročitati, ponajviše zbog divnog, ali tužnog kraja.
November 16, 2016
[SLO/ENG review]
»Jaz sem že osmi debil, ki očitno pada na istem bananinem olupku.«
Mlad ambiciozni politik Siniša se znajde sredi škandala. Da bi se v stranki izognili medijskemu linču, ga pošljejo na Trećić, otok bogu za hrbtom, kjer naj bi organiziral volitve in lokalno samoupravo. Po vrsti je že osmi poverjenik, ki je poslan tja in vsem sedmim pred njim je epsko spodletelo. Ekscentrični otočani s še bolj čudaškimi navadami mu vsekakor ne bodo prizanašali.
Osmi poverjenik je v prvi vrsti satira, ki preide v dramo. Živi komični dialogi, ki poganjajo zgodbo, gradijo atmosfero od čistega obupa do vzhičenosti. Trčenje različnih narodnosti, prepričanj in trmoglavost ustvarjajo dinamiko same zgodbe. Bralca lahko odvrne edino dialekt Trečičancev, ki je nekak križanec med dalmatinščino, nemščino, italijanščino in angleščino ter v nekaterih primerih sledi reklu »piši kot govoriš« (spik ingliš). Priznam, da sem mogla nekajkrat prebrati določen stavek tudi dvakrat, ampak to ni zmanjšalo zanimanja. Knjiga je odlična in zagotavlja salve smeha.
[ENG]
Young ambitious politician Siniša entangles himself in scandal and to avoid media lynch he is send to god forsaken island Trećić to set up an elections. He is already 8th commander to be send there, all 7 prior epically failed. Island full of eccentric residents with even stranger costumes will give him run for his money.
8th Commander is mainly satirical portrait of one's community that slowly transforms into drama. Lively comic dialogs fuel the story and build atmosphere from pure depression to exhilaration. Collision of different nationalities, beliefs and stubborness create story's dynamic. The only challenge in the novel is unique dialect of islanders, the odd mixture of Dalmatian, German, Italian and English language. That would be a tough cookie even for translator. Overall 8ht Commander is hilarious wild ride with occasional strong language.
»Jaz sem že osmi debil, ki očitno pada na istem bananinem olupku.«
Mlad ambiciozni politik Siniša se znajde sredi škandala. Da bi se v stranki izognili medijskemu linču, ga pošljejo na Trećić, otok bogu za hrbtom, kjer naj bi organiziral volitve in lokalno samoupravo. Po vrsti je že osmi poverjenik, ki je poslan tja in vsem sedmim pred njim je epsko spodletelo. Ekscentrični otočani s še bolj čudaškimi navadami mu vsekakor ne bodo prizanašali.
Osmi poverjenik je v prvi vrsti satira, ki preide v dramo. Živi komični dialogi, ki poganjajo zgodbo, gradijo atmosfero od čistega obupa do vzhičenosti. Trčenje različnih narodnosti, prepričanj in trmoglavost ustvarjajo dinamiko same zgodbe. Bralca lahko odvrne edino dialekt Trečičancev, ki je nekak križanec med dalmatinščino, nemščino, italijanščino in angleščino ter v nekaterih primerih sledi reklu »piši kot govoriš« (spik ingliš). Priznam, da sem mogla nekajkrat prebrati določen stavek tudi dvakrat, ampak to ni zmanjšalo zanimanja. Knjiga je odlična in zagotavlja salve smeha.
[ENG]
Young ambitious politician Siniša entangles himself in scandal and to avoid media lynch he is send to god forsaken island Trećić to set up an elections. He is already 8th commander to be send there, all 7 prior epically failed. Island full of eccentric residents with even stranger costumes will give him run for his money.
8th Commander is mainly satirical portrait of one's community that slowly transforms into drama. Lively comic dialogs fuel the story and build atmosphere from pure depression to exhilaration. Collision of different nationalities, beliefs and stubborness create story's dynamic. The only challenge in the novel is unique dialect of islanders, the odd mixture of Dalmatian, German, Italian and English language. That would be a tough cookie even for translator. Overall 8ht Commander is hilarious wild ride with occasional strong language.
March 14, 2010
Odlična razbibriga za duge ljetne dane. Čitajući Povjerenika dobivate ponešto iskarikirane, ali zato ne i manje istinite, slike hrvatske političke stvarnosti i života na otoku (izvan turističke sezone). Pisac fenomenalno miješa nekoliko narječja, a roman zbog toga nimalo ne trpi na tečnosti. Štoviše, to samo pridonosi njegovu šarmu.
Obvezno štivo za osobe željne malo nevine zabave.
Obvezno štivo za osobe željne malo nevine zabave.
April 3, 2018
Vrlo dobar Osmi povjerenik. Dođe mi da se odselim na taj Trećić. Nema mobitela, nema telefona, nema vodovoda, nema kanalizacije, nema politike. Ja bih valjda bila k'o sedmi povjerenik. Zapela mi je knedla u grlu kad Baretić ubija najmoralnijeg (ako ne i jedinog moralnog) i najboljeg lika u cijelom romanu. Bila bi petica da na kraju romana nema analize o tretjitjoanskom dijalektu.
September 14, 2025
Buonarivali na Tretjitj - otok na kojemu žive mahom starci, povratnici iz Australije, otok koji nema jedinicu lokalne samouprave i evo već osmi povjerenik Vlade RH je pokušava uspostaviti, otok na kojemu nema interneta, signala, počesto ni televizije, ali i otok jedinstvenoga dijalekta, čistoga mora i nekakvog posebnog optimizma. Otok je to na koji Siniša Mesnjak, u svojstvu osmoga povjerenika, dolazi i upoznaje njegove ljude, legende, praznovjera i mjesto koje nije znao da mu je u životu potrebno, baš kao što ni ja nisam znala da mi je ova knjiga potrebna dok mi nije pala u ruke.
June 19, 2018
Ja. Sam. Oduševljena. Povjerenik je nešto prekrasno, Baretić je fantastičan i cijela utopijsko-distopijska idila odmicanja od gradske vreve u mir, tišinu i posve drugu dimenziju postojanja na Tretjitju je nešto fascinantno. Prema mojim kriterijima i standardima: knjiga za nabaviti za kućnu privatnu biblioteku. Love it to the bone.
October 31, 2014
"Ništa se nigdje nije dogodilo, niti neće. Moj najbolji pravi frend je umro zato da se nigdje nikad ništa ne bi zauzvrat dogodilo. On je samo umro. Kao što svi umru. Bez svrhe, bez cilja, bez smisla."
Read
August 11, 2011Poslije Prvića dolazi Drugić. A tek onda Trečić :) Izvanredno!
September 15, 2019
Šta reč? Menje ovo fenomenalno, nema greške! Ide u fejvorits. ;)
Stil je odličan, ima rečenica tako lijepo napisanih da su za uokviriti.
Duhovito, otkačeno, zanimljivo, a i dirljivo!
Stil je odličan, ima rečenica tako lijepo napisanih da su za uokviriti.
Duhovito, otkačeno, zanimljivo, a i dirljivo!
September 12, 2016
Napisano kao scenarij, lako se slike vizualiziraju, mislim da je potencijal dobrog filma na putu.
Valjda nece neko zasrat :)
Valjda nece neko zasrat :)
September 18, 2018
Vrlo zanimljiva knjiga, očekivala sam malo više po pitanju humora nakon što sam pročitala toliko pozitivnih osvrta, ali i ovako sam prilično zadovoljna. Karakterizacija likova je odlična i definitivno meni najdraži dio knjige. Inače nisam ljubitelj otvorenih krajeva, ali ovaj mi se savršeno uklopio u cijeli stil knjige
August 19, 2025
Pretjerala bih kad bih rekla da mi je najdraža, ali ovo je knjiga mog života! Vengo coj! 🩵
Ovakvi mali škoji, koji nikoga ne interesiraju su najbolja mjesta na svijetu. Svaki kamen i čovjek imaju priču za sebe.
Ova knjiga je definicija onog što bi se reklo - tuđi čovik nikad neće znat…
Sve u svemu, jako sam se smijala, pustila suzicu na zadnje 2 strane, uživala u otočkim pričama i tradicijama i samo se razmišljala kako mi je žao što sam pogledala film prije nego pročitala knjigu. Isplati se doživit oboje i svaka čast režiji/produkciji na biranju uloga jer se totalno podudaraju.
Ovakvi mali škoji, koji nikoga ne interesiraju su najbolja mjesta na svijetu. Svaki kamen i čovjek imaju priču za sebe.
Ova knjiga je definicija onog što bi se reklo - tuđi čovik nikad neće znat…
Sve u svemu, jako sam se smijala, pustila suzicu na zadnje 2 strane, uživala u otočkim pričama i tradicijama i samo se razmišljala kako mi je žao što sam pogledala film prije nego pročitala knjigu. Isplati se doživit oboje i svaka čast režiji/produkciji na biranju uloga jer se totalno podudaraju.
January 3, 2019
Roman zanimljive tematike, ali gnjusnih i sirovih opisa. Ovo je djelo o politici, političkim aferama, životu, kriminalu, prostituciji, seksu (ali i ponekoj ljubavi), zlostavljanju životinja itd.
Priča je sama po sebi neobična, nesvakidašnja u književnom svijetu. Naime, mladi političar nakon skandala je poslan na najudaljeniji naseljeni otok kako bi stanovnike potaknuo na uspostavu lokalne vlasti. Naizgled, u tome nema ništa spornoga, djeluje kao lak zadatak, međutim nije.
Kako bi se dočarao otočki ambijent, Baretić poseže za govornom karakterizacijom likova odnosno njegovi otočani pričaju jezikom koji je u velikoj mjeri u otklonu od hrvatskoga standardoga govora. Riječ je o miješavini hrvatsko-englesko-talijanskih riječi. Govor u početku djeluje nerazumljiv, ali daljnjim čitanjem čitatelj vrlo lako uspijeva shvatiti smisao rečenica izgovorenih na otočki način.
,,(...) pomalo zabavno odgonetati značenja tih neobičnih riječi i fraza, najčešće frankenštajnovski skrpanih od dalmatinskih talijanizama i anglizama s australskim izgovorom, iskrivljenih pa zašivenih hrvatskom sintaksom.”
npr. ,,Ic nat pasibol for Iteljenz tu bring it ol in di sejm tajm. Smol bouc heftu diliva ader guc en groseris fo pipol. Andastud?” ili ,,Kam ap hir, kam insajd!”
Priča je sama po sebi neobična, nesvakidašnja u književnom svijetu. Naime, mladi političar nakon skandala je poslan na najudaljeniji naseljeni otok kako bi stanovnike potaknuo na uspostavu lokalne vlasti. Naizgled, u tome nema ništa spornoga, djeluje kao lak zadatak, međutim nije.
Kako bi se dočarao otočki ambijent, Baretić poseže za govornom karakterizacijom likova odnosno njegovi otočani pričaju jezikom koji je u velikoj mjeri u otklonu od hrvatskoga standardoga govora. Riječ je o miješavini hrvatsko-englesko-talijanskih riječi. Govor u početku djeluje nerazumljiv, ali daljnjim čitanjem čitatelj vrlo lako uspijeva shvatiti smisao rečenica izgovorenih na otočki način.
,,(...) pomalo zabavno odgonetati značenja tih neobičnih riječi i fraza, najčešće frankenštajnovski skrpanih od dalmatinskih talijanizama i anglizama s australskim izgovorom, iskrivljenih pa zašivenih hrvatskom sintaksom.”
npr. ,,Ic nat pasibol for Iteljenz tu bring it ol in di sejm tajm. Smol bouc heftu diliva ader guc en groseris fo pipol. Andastud?” ili ,,Kam ap hir, kam insajd!”
May 6, 2017
Duhovito i s duhom! Tretjitjanski me u početku mrvu obeshrabrio, ali sam ga s čitanjem sve bolje razumjela, kao i Siniša. Vjerojatno bih na kraju odlučila isto. Trećić, tog ima (nema) samo kod nas :)
May 18, 2018
Vengo coj!
March 21, 2023
Dajte nešto veselo, aman. Fali mi kao mineralna gemištu :)
Ali pošto smo na Balkanu, ni u smeh ne treba imati poverenja. Pogotovo u smeh.
Bilo je veselo, dok više nije bilo.
💔
Ali pošto smo na Balkanu, ni u smeh ne treba imati poverenja. Pogotovo u smeh.
Bilo je veselo, dok više nije bilo.
💔
March 16, 2025
Lingvisticki prezanimljivo, ali nedostajao mi je neki wow effect. Jako cvrsta cetvorka!
August 17, 2020
Odlična!!!
July 10, 2021
Priporočam za branje na morju.
December 28, 2021
Sjajno, vengo coj! 😉
2019. sam odgledala film Osmi povjerenik (prikazan je na 47.FESTU) i od tada želim da pročitam knjigu.
Preporučujem i jedno i drugo. Bilo kojim redosledom.
2019. sam odgledala film Osmi povjerenik (prikazan je na 47.FESTU) i od tada želim da pročitam knjigu.
Preporučujem i jedno i drugo. Bilo kojim redosledom.
Displaying 1 - 30 of 106 reviews