Šta ako se baš u ovom trenutku rađa potpuno novi poredak, novo društvo, novi univerzum?
Petak 22. novembar, životi Marije, Pedra, Paule i Eduarda, sa svim promenama, problemima i iluzijama, biće uzdrmani neverovatnim događajima koji će ostaviti posledice i na njihov grad i na čitavu planetu. Ta dvadeset četiri sata promeniće istoriju čovečanstva i navesti i junake i čitaoce romana da drugačije razmišljaju o svemu onome za šta su mislili da im bezuslovno pripada, o svemu što su uzimali zdravo za gotovo – o ljubavi, stvaralaštvu, ludilu, slobodi, avanturama, međuljudskim odnosima, samoći...
Rodrigo Munjos Avia predstavlja nam ovim romanom splet priča i likova crtajući mapu društva u kom su svi previše zauzeti rešavanjem problema u svojim „ovozemaljskim životima“. Napisan u realističnom ključu, ali na granici s naučnom fantastikom, roman Životi Zemljana osvaja čitaoce svojim zapletom, ritmom, strukturom i upečatljivim likovima.
Nakon uspeha romana Psihijatari, psiholozi i drugi bolesnici pisac se vraća s ne manje provokativnim romanom prožetim misterioznom atmosferom, s ironičnim i humorističnim osvrtom na sve ono što jesmo i sve ono što nismo i na postojanje drugih svetova koji nas nadilaze.
Оvaj roman је ep o uzvišenosti i vrednosti ljudskog života – „najbolji način veličanja ljudskosti jeste otkrivanje onoga što nije ljudsko“.
Rodrigo Muñoz Avia nació en Madrid en 1967. Estudió Filosofía en la Universidad Complutense y se formó durante tres años en la Escuela de Letras de Madrid.
Su última obra, publicada en 2021, es "La tienda de la felicidad", una novela epistolar que narra la vida de un personaje entrañable y disparatado que se relaciona con el mundo a través del correo electrónico. En palabras de Rosa Montero: "Humor, amor, un protagonista inolvidable y un poso de irremediable melancolía en esta reinvención de la novela epistolar que, bajo las risas, hace un agudo retrato de la fragilidad humana y del absurdo de la vida".
En 2019 publica "La casa de los pintores", un libro en el que narra la vida con sus padres, los pintores Lucio Muñoz y Amalia Avia, un testimonio privilegiado de la vida familiar y profesional de estos dos artistas de primer nivel.
Entre sus primeras novelas, la de mayor éxito es Psiquiatras, psicólogos y otros enfermos (2005), con múltiples ediciones y traduciones. En 2007 publicó se segunda novela, Vidas terrestres, y en 2015 la tercera, Cactus, con el humor de nuevo como principal seña de identidad.
En el campo de la literatura infantil destacan las novelas Los perfectos, Mi hermano el genio y El signo prohibido, con las que obtuvo el Premio Edebé en los años 2007, 2010 y 2015. Ha publicado novelas juveniles, como Lo que no sabemos (Premio Jaén, 1996) o la última, La jaula de los gorilas, 2011, sobre el tema de la corrupción política.
Ha obtenido el Premio SGAE 2014 de Teatro Infantil, con la obra Un monstruo en mi país, fábula moral sobre el tema de la desigualdad, el racismo y la exclusión social.
Asimismo ha trabajado como guionista de cine, colaborando con su hermano Nicolás Muñoz en los guiones, por ejemplo, de los largometrajes Rewind (1998) y Animales de compañía (2008), dirigidos por el propio Nicolás Muñoz.
Fuera de la ficción destacan los múltiples escritos sobre la obra de sus padres, los pintores Lucio Muñoz y Amalia Avia, pero también de otros artistas. Realizó igualmente la labor de compilación e introducción de dos libros especialmente queridos por él, uno sobre su mejor amigo, un alpinista fallecido en el Himalaya (Alfonso Vizán, un pirata en la montaña, 2004) y otro sobre los escritos que dejó su padre (Lucio Muñoz, el conejo en la chistera, 2006).
Rodrigo Muñoz Avia vive en Madrid, está casado y tiene dos hijos.
Prva knjiga ovog španskog pisca koju sam pročitao, u prevodu na srpski. Za razliku od nekih drugih čitalaca, dovršio sam je sa velikim zadovoljstvom, s obzirom na to da je posredi zanimljivo i pitko napisana priča o jednom danu u životu nekoliko Madriđana, danu u kojem epohalni, planetarni događaj - otkriće da ljudi nisu sami u svemiru, kao i bizarna činjenica da su nam posetioci sa drugog sveta stigli mrtvi - ima uticaj na njihovu sudbinu koliko i ma koji drugi, daleko prozaičniji i svakodnevniji. Glasovi i promišljanja protagonista, njihovi postupci, očekivanja i nadanja, od žene koju je upravo ostavio muž, preko osamljenog slikara koji stupa u čudnu intelektualnu vezu sa mladom novinarkom za vreme intervjua ili mlade žene koja ostavlja porodicu, pa do ludaka koji putuje u pratnji roditelja iz Pariza kući u Madrid, pokazuju koliko je zapadna civilizacija, okrenuta pojedincu, oguglala na senzacije i može da ih tumači jedino kroz prizmu ličnog, pojedinačnog, samim tim i suštinski irelevantnog. Marga će, na kraju tog uzbudljivog dana, pronaći način da se suoči sa muževljevim odlaskom i dovede iznenada promenjen život u kakav-takav red. Slikar i novinarka će, između njegove bezopasne ekscentričnosti (život usamljenika na usidrenom brodu) i njenog još bezopasnijeg konformizma (budući brak i malograđanski život u Venecueli), pronaći teme i razgovore nove i za jedno i za drugo, a otkrivenog mrtvog putnika iz svemira pokopaće jednako kao što će pokopati i uzaludne, kratkotrajne nade u to da će možda zajedno nešto promeniti, nade koje su nikle, razbuktale se i zgasnule, sve samo u jednoj noći. Paula, koja je ostavila sve za sobom, ostaće možda najpogođenija zbivanjima, pošto njen ljubavnik i nesuđeni novi životni saputnik zbog pojave vanzemaljaca mora da na neodređeno vreme odloži svoj, odnosno njihov zajednički odlazak u Nemačku... a Eduardo, očaravajući ludak koji će, kako bi odao počast posetiocima iz svemira, obući svoju majicu sa američkom zastavom(!?), ostaviće nas na kraju na ulici, pred kioskom gde ljudi čekaju novine i senzacionalnoj vesti pridaju važnost jednaku koliko i predstojeem fudbalskom derbiju, sa divnom, efektnom završnom rečenicom. A ja veoma volim efektne završne rečenice.
"Životi zemljana" je drugi roman Rodriga Munjasa Avia preveden na srpski jezik. Prvi je imao obećavajući naslov "Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici". "Životi zemljana" osim obećavajućeg naslova, imaju i naslovnicu i tizer koji obećavaju.
Roman prati živote četiri osobe (žene koju je upravo ostavio suprug, žene koja je upravo ostavila supruga, emotivnog slikara idealiste na margini društva i jednog ludaka) u samo jednom danu i noći. Te noći na celoj planeti počinju da padaju neki neidentifikovani objekti vanzemaljskog porekla. Kako će to uticati na živote naših junaka?
Kao i prvi i ovaj roman pati od dve ogromne slabosti. Prvo, nema nameru da bude pretenciozan, ali sve vreme nas prosto siluje ubueđujući nas kako je upravo to. Drugo, ovo je roman koji je pisan isključivo za bezbrižne stanovnike Zapadne Evrope, sa dobrim poslovima, dobrim automobilima, stabilnim bankovnim računima i porodičnim odnosima i koji ne žele da svoj um truju nekom zajebanom literaturom, a opet ne žele ni da čitaju roto-romane.
Nas u Srbiji ovaj roman može da dotakne kao vakum, vazduh, magla i ostala bestelesna čudesa ovog sveta.
Genius idea poorly executed. Author had so much more room to play with our minds. There are many philosophical questions that we ask ourselves and that we want to read the answer to - at least take a glimpse at author's view of the question - and it just leaves us hanging with no particular direction. Had a potential to be much much stronger book.
Budem strašno ljuta kada je ideja za knjigu odlična, ali je knjiga loša. A ova knjiga, biću iskrena i vrlo gruba, jeste loša. A sjajno je počela! Rodrigo me je na naslov i ideju i pre upecao, sa knjigom Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici (genijalno, zar ne?) i iako me je i ona pomalo razočarala, definitivno nije toliko podbacio kao sa ovom. Kada sam to ukapirala? Na početku se smejete, tačno mogu da zamislim temperamentne Špance kako se svađaju, priznajem smejala sam se, rekoh sebi: "Pa ovo je sjajno za opustiti se!" Brzo se čita, zanimljive životne situacije i uloge ostavljenih žena i onih koje ostavljaju, "ludaka" i umetnika koji uživaju u samoći, obećava lekcije. I onda negde na polovini knjige nešto vam bude sumnjivo. Ukapirate da pisac tek 60 strana pred kraj ima zaplet! I onda poludim! A kraj, "zbrzan", mlak, likovi koji su kao ukapirali šta će dalje sa životom i shvatili šta im je bitno. Jednostavno, niste sa likovima doživeli ono što je trebalo, jer, realno, nisu ni oni. Da se razumemo, nisam ja očekivala naučno-fantastični ep, jer ne bih ovo ni čitala, nisam ljubitelj tog žanra. Ali da se prihvatite jedne ideje da vanzemaljci postoje (a to smo već znali, pobogu!) i probate da na duhovit način pokažete kako živeti ovaj naš lepi život dok ga imamo i tako je upropastite! Neoprostivo. Rodrigo Munjoz Avia za mene je pisac koji bi mogao da započne svoju knjigu, ali da ostatak prepusti nekom drugom. Naročito kraj. Izvinjavam se svima koji su baš planirali da se zeznu sa ovom knjigom. I oprostite mi na mom slobodnom, da ne kažem, uličarskom jeziku, ali nadam se da ste poentu ukapirali. Stay away! :)
"Vidas terrestres cuenta las historias entrecruzadas de diversos habitantes de Madrid – ciudad de nacimiento y residencia del autor –, cada cual con sus problemas y conflictos con “el otro”: la mujer con su (ex)marido, la hija con su madre, el pintor con su propia obra, el enfermo mental con el Yo que cree ser…" Más en https://capitulocuarto.com/2019/09/18...
''Najbolji način veličanja ljudskosti je otkrivanje onoga što nije ljudsko ''
''Ono što leči mora i da boli''
''Pa, samoća mi pravi društvo. To sam i hteo, da naučim da budem sam. Kada su ti potrebni drugi, onda te ti drugi iskorišćavaju, zloupotrebljavaju tvoju potrebu za njima i moć koju time dobijaju.''
Posle "Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici" očekivala sam mnogo više, ali ipak mi je održala pažnju do poslednje stranice. Imam osećaj da je priča nezavršena.