Rekao bih da je knjiga napisana pod moranjem, da li zbog ugovora ili jednostavne potrebe autora da piše. Jednostavno čak ni ta početna ideja, koja zvuči po malo i zanimljivo, nije realizovana na pravi način. Knjiga nije zaokružena, likovi su dvodimenzionalni, priča do bola ispunjena patetikom, a jedini kvalitet je što je knjiga kratka pa ne pretstavlja napor i pročitati je. Dva Feliksa koji svoje pseudonima duguju varalici Feliksu Krulu jedino su u stanju da prevare svojim lepim opisom, onim koji stoji na kraju knjige, kojim privlače ljubitelje književnosti. Rečenica od proste, do prosto proširene, nivo likova ne dalje od prosečnog gledaoca Zadruge, tok radnje linearan i predvidiv, svaka antipreporuka od mene...