Prodavač snova

by Milena Benini

Čovječanstvo se raširilo po svemiru no, dok je prije za to moralo moljakati usluge jedine druge poznate inteligentne rase, novi pogon – popularno nazvan hipersvemirskim – omogućio je širenje ljudske rase daleko izvan dotadašnjih granica. Istraživački i radoznali mentalitet čovječanstva iznenada će se sudariti s beskrajem i tamom svemira, razotkrivajući našu krhkost naspram vječnosti i neograničenosti.
Budeći sjećanja na daleku budućnost, Milena Benini kritički i oštroumno progovara o nama, našem odnosu prema svijetu i prošlosti uspješno manipulirajući prepoznatljivim žanrovskim elementima.

Genres: Fantasy, Science Fiction

600 pages, Paperback

First published November 1, 2015

Reviews

[Maja Shinigami · Rating 5 out of 5]

Ne podnosim ženske autore i na prste jedne ruke mogu nabrojiti one koje su zadovoljile moje potrebe. Milena Benini je jedna od njih. Čitala sam njezin fantasy i ostala ''Holly shit!'' i sada kada sam pročitala njen SF ostala sam ''Holly fucking shit!''.
Ukratko, kada knjiga ima 600 stranica, a da autor nije Tolkien ili Martin prva misao koja mi padne na pamet je - znači cca 400 stranica je čisti i nepotreban proljev. Nikako u ovom slučaju. Već sam spomenula kako su mi Milenini likovi uvijek kul i kompleksni, ovdje je to još puta deset bolje. U fantasyju sam ju čitala iz ženske perspektive lika, ovdje iz muške i oduševljena sam. Da ne spominjem njezin odličan način prebacivanja iz prvog u treće lice bez ikakvih problema ili poteškoća. Fangirling, fangirling, fangirling. Također, osobno se volim psihički connectat s likom, naravno neprimjetno, bio on protagonist ili antagonist, kod Milene je to uvijek moguće i zbog toga joj hvala.
''Prodavač snova'' je odlična knjiga, mašta i dosjetljivost su na nivou, nema dosadnih dijelova za koje sam inače živući detektor i stilski je bez greške.
Milena Benini je jedna od rijetkih autorica zbog koje se ne moramo sramiti hrvatske fantasy i SF književne scene.

P.S. Hvala, Gorane.

[Marina · Rating 5 out of 5]

Epska potraga za čovjekom koji traga za svojim identitetom, tako se može opisati dobar dio ove knjige. Benini je pokazala da ima iskustvo, znanje i kreativnost napisati djelo tako kompleksno i zahtjevno, da joj svi mogu pozavidjeti.
Ispiriran djelomično Elricom i Utvrdom Bisera, radi se o prodavaču snova koji zaboravlja tko je on i što mora napraviti, no uskoro kreće potraga za njim, temeljena na nesporazumu.

[Ivan Lutz · Rating 3 out of 5]

Kao ideja priča je zaista izvrsna; karakterizacija likova do polovice knjige je, po meni, možda i najbolja koju sam čitao kod domaćih autora, ali ipak poslije polovine knjige svi od reda(Ne govorim o Prodavaču i njegovoj ekipi) se utope u isti koš i karakterne crte su im ravne kao ravnalo.
Iako je čitljiva, doduše, prvu polovinu sam pročitao u dva dana(300 stranica), dok sam drugu polovicu malo i "švercao" preskačući opise pogotovo tijek misli dok sanja... dojma sam da je 200 strana kraća da bi bila efektnija i kudikamo bolja. To je jedna zvjezdica manje.
Druga je zbog ovoga:
Mislim da do sada nisam čitao knjigu koja je imala ovoliko veznika na početku rečenice. Nisam od onih koji kalupljenje pisanja izvlače iz pravilnika kojega su pisali ljudi s metlama u dupetu, i sam ponekad grunem veznik na početku rečenice(Iako je Hemingway govorio da je sveto pravilo pisanja da rečenicu ne počneš s veznikom), ali ovo me je u tolikoj mjeri izbacivalo iz čitanja da sam skupljao živce po kući. I na kraju(evo ga veznik na početku) samo sam primjećivao početke rečenice(najzastupljeniji je "ali".. (slijede "a, i...")nisam brojao, ali samo u epilogu na pola stranice imamo 4 rečenice s početnim "Ali", u knjizi su na stotine stotina takvih rečenice...) Nije me to smetalo kao čitatelja već kao pisca(Dostojevski i Andrić npr. vole to raditi, ali umjerenije i dok nešto nabrajaju ili argumentiraju u tekstu, ne u općoj naraciji), jer konstrukcije koje tako počinju uvijek su iste, a pisanje mora biti fluidno, mekano, svježe i skočno... No, pretpostavljam da se u 600 stranica dogode takve stvari pa ovu "grešku"(ne znam je li MIlena to htjela napraviti, nadam se da nije zato "greška" ide pod navodnike) pripisujem lektoru. U svakom slučaju... dobar komad fantastike. Malo ovaj hard sf dio o česticama vremena grebe, ali možda nekada i nađu česticu vremena, no.. vrijeme nije...ma dobro... Nije loše. Dobro je. Ma znate što... ipak ću popričat s Milenom prvom prilikom o tim veznicima... :) Baš su me ubili u pojam.

[Petra · Rating 5 out of 5]

Fantastično i genijalno, ne mogu smisliti bolji osvrt jer sam još uvijek pod prevelikim dojmom pa ću samo reći da ljudi koji ovo nisu pročitali ne znaju što propuštaju i ako ikad postanem prljavo bogata kupujem prava da ovo pretvorim u seriju

[Krbo · Rating 4 out of 5]

Nakon dugo, dugo vremena susret s autoricom. Zadnji je bio još u nekim Sirius pričama prije više desetljeća.

I odmah da kažem jedan ugodan susret, vrlo sam zadovoljan pročitanim pa time i ocjena vrlo dobar.

Zašto ne i odličan (a knjiga ima sve predispozicije za peticu)?
Zbog pristupa glavnom junaku.
"Glavni" je što zbog prirode događaja što zbog novootkrivenih sposobnosti jedno 80% u stanju neke opijenosti pa i drogiranosti.
Tada se događa nešto što me izuzetno odbija - verbalna bujica nesuvislih, nepotrebnih, preopisnih rečenica u ogromnoj količini (što se smanjuje prema kraju knjige) tako da pri početku možemo slobodno iskinuti desetke halucinogenih stranica da ni radnja ni glavni junak ni čitatelj baš ništa ne primijeti.
Čak i kada je potpuno pri svijesti to ja teško čitam, viškovi i viškovi...
Vjerojatno bi knjižnica nešto primijetila pa sam se suzdržao akcije i izveo galopirajuće čitanje s preprekama - masovno preskakanje velikom brzinom.
Ja sam osoba čvrste radnje i jakih činjenica pa kad me se prisili na halucinogene, nekorisne, opise onda mi proradi živac.
Tako da sam uvjeren kako je urednik ovdje trebao intervenirati u ranoj fazi i srezati nemilosrdno gubitak vremena i nas i autora.

S druge strane imamo hrpe izvrsnih poglavlja (gotovo sva gdje nema "glavnog"), recimo uvodni opis poručnika Pište je na nivou Johna Scalzija, duhovit i odličan.
Hrpa zanimljive akcije, odlično zamišljen svijet i pokretač radnje, odlične glavne i usputne rase, ma... :)

Druga zamjerka opet ide na račun nekog urednika/izdavača. Naime uporabljena je klasična tehnika - unutar poglavlja dolazi do jednog ili više izmjena mjesta radnje i likova.
Obveza je mjesta prekida (scene-breaks na eng. - ne znam hr termin) jasno naznačiti u tekstu nekim od tipografskih standarda, najčešće je to prored od 2-3 prazna reda i neuvučen pasus.
Ovdje je to neko zaboravio ili nikad čuo pa čitate, čitate i odjednom vam ništa nije jasno jer ste u zamahu pretrčali na sasvim drugi dio priče.
Onda ide škripa kočnica, rikverc, traženje točke prekida... - jako ometajuće i ističe važnost jasne naznake prekida/skoka.

Dopao mi se sitni hommage zagrebačkim tramvajima :)

Ukupno četvorka koja vuče prema petici i puna preporuka.

Toliko je bogato zamišljeno da bi bez problema išlo i nekoliko nastavaka, čak su neka događanja i likovi jednostavno zaboravljeni i izgubljeni.

[Una Kardum Pelaić · Rating 5 out of 5]

Na trenutke mi se činila preduga i besmislena. Nailazila sam na možda predugačke opise snova i akcije likova, konverzacije i interakcije za koje sam imala osjećaj da bi sve to “moglo i kraće”. Kako sam se približavala završetku, knjiga me potpuno obuzela i svaki je redak zauzeo svoje mjesto.
Jako lijepo, jako maštovito i slikovito.

[Leo Mazzi · Rating 5 out of 5]

I really liked this book.

This book is not the kind of books where it is enough for you to jump to the end because everything clears up there and the grand finale is the only important thing. No - this is a kind of book that evolves arround you pulling you into a colorful, strange yet fammiliar world of a distant planet and a strange but known culture, a book that you want to read slowly, enjoying the sounds, smells and looks of it - where you on every new page discover a new piece of the puzzle thanks to which the finale has its meaning.

So my advice is - read it slowly, read it page by page, word by word - and you will enjoy it even more.

[Bruno Kos · Rating 3 out of 5]

Ako nakon prvih 200 pročitanih stranica u sjećanju ne ostane niti jedan zanimljiv ili barem značajan događaj ili scena, da nema ničega kaj me se barem malo dojmilo, to je za mene dovoljan znak da idem dalje. Vjerujem doduše da će npr. oni koji vole Dostojevskog uživati u romanima ovog tipa.