Knjiga Kristine Gavran "Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu" sadrži 18 kratkih priča koje svjedoče o autoričinoj ambiciji da temi putovanja pristupi na sasvim poseban, motivsko-tematski i stilski izdvojen način. Čini to tako što svoje autorsko ja ucjepljuje u desetak svojih fikcionalnih alter ega, u svoje nemirne suputnike sasvim različitih životnih iskustava koje spaja to što, da bi živjeli, moraju putovati: pred nama se rastvara galerija nomada sastavljena što od uobičajenih turista, lutalica, svojevoljnih egzilanata, hodočasnika, svakojakih pustolova, sve do profesionalnih putnika. S njima će se autorica uputiti malne cijelom kuglom zemaljskom – krenuvši od domicilnog Zagreba i naših amblematskih toponima Marije Bistrice i Vukovara (iz čega je vidljivo da ne preza od natruha autobiografičnosti), preko Ohrida ili malenog češkog grada Telča do metropola poput Berlina i Londona (gdje trenutačno obitava), sve do egzotičnog marokanskog Marakeša i Tunisa... i još dalje, do samog kraja svijeta – do Indije, smiraja putova i narativnog utočišta koje autoricu očito iznimno fascinira (tako je radnja čak triju priča smještena u okrilje indijske kulture, toliko različite od njezine). Osim te geografske razasutosti koja pričama podaruje kolorite susreta/srazova kultura i običaja zbirka je obogaćena pripovjedačkim višeglasjem: čas nam svoje iz svoje perspektive priča glas malene djevojčice, čas pustolovno raspoložena adolescentica, a odmah potom, već u sljedećoj priči, zabrinuti roditelji jedne druge njezine vršnjakinje iz potpuno drugog kraja svijeta. Ta sveprisutna raznolikost, široka lepeza umjetničkih postupaka i bogatstvo glasova koji (re)konstruiraju jednu malu filozofiju putovanja, može funkcionirati kao zajednički nazivnik okupljenih priča, koje se razlikuju organizacijom teksta, pa tako variraju od popabirčenih fragmentarnih zapisa jednog putovanja vlakom (priča U vlaku), do konceptualno gotovo dovršenih nacrta iz kojih potencijalno može izrasti kakav budući roman.
Kristina Gavran rođena je 1987. godine u Zagrebu. Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti 2013. godine. Tijekom studija radi kao dramski pedagog u Teatru Tirena, glumi u dječjim predstavama, piše za teatar.hr i vodi radionice kreativnog pisanja i dramske igre za djecu i odrasle. U tom razdoblju nastaju i drame: Zvonimir, Pred vratima, Gaudeamus igitur – prizori iz studentskog života, Dedal i Ikar te Napušteni. Na Akademiji su joj izvedene drame Zvonimir, Pfanova i Dedal i Ikar u sklopu projekta DeSADU i KRADU festivala, a drama Dedal i Ikar je zatim predstavljena i na Malim noćnim čitanjima u ZKM-u. Surađuje s Dramskim programom Hrvatskog radija u čijem su programu izvedene drame Dedal i Ikar, Gaudeamus igitur – prizori iz studentskog života, te Spremni. Na posljednjoj godini studija dobiva Erasmus stipendiju i odlazi na stručnu praksu u Birmingham, u The Blue Orange Theatre gdje radi kao dramaturg na projektima tijekom šest mjeseci, od čega izdvaja dramaturgiju predstave Ljubavnik lady Chatterley u režiji Tine Hofman. Drama Spremni nagrađena je prvom nagradom Marin Držić koju dodjeljuje Ministarstvo kulture za 2012. godinu, a praizvedena je u Zagrebačkom kazalištu mladih 2014.godine u režiji Saše Božića. Piše i za djecu (Čarobni kolač, Veliki odmor, U potrazi za svetim Nikolom, Prvi snijeg...), te je dva puta nagrađena na natječaju Mali Marulić za najbolji dramski tekst za djecu. Za dramu Dječak koji je tražio zmaja osvojila je drugu nagradu 2012. godine i drama je premijerno izvedena u kazalištu Scena Gorica u režiji Damira Mađarića 2014. godine. Iste godine osvaja treću nagradu Mali Marulić za dramu Koruptivitis u Mišogradu. Piše kratke priče koje su objavljene u Večernjem listu i časopisu Zarez, a za kratku priču "Anastazija" nagrađena je Nagradom Zlatko Tomčić Književnog kruga Karlovac.
Ovo je jedna jako lijepa prozna zbirka. Priče same po sebi ne posjeduju dojmljivost koja oduzima dah, neće potresti čitatelja i neće ostati u glavi danima, ali nakon pročitane priče imate dojam da ste svjedočili nečemu lijepom i intimnom, nekom trenutku koji je prošao, ali ga je zbog nekog subjektivnog značaja autorica odlučila zarobiti među korice knjige. Ovo su zapisi o vremenu koje je prošlo, nostalgiji, sličicama koje svako putovanje neizbježno donosi, o refleksijama iz djetinjstva. Stilski priče ne donose ništa novo, ali to zaista i nije toliko bitno dok god kod čitatelja uspijevaju izazvati znatiželju i dirnuti neka njegova skrovita i zaštićena mjesta. Da je ova knjiga soundtrack, bila bi sastavljena od pjesama benda Kings of Convenience koje mene uvijek podsjećaju na putovanja i lijep osjećaj koji prati sve što ima veze s njima: spremanje stvari, vožnja svim vrstama prijevoza, upoznavanje drugih putnika, upijanje vibracija novog grada...
Odlična knjiga! Kristina na tako jednostavan način piše o bliskim temama za svakog čitatelja/čitateljicu! Knjiga mi je izmamila i osmijeh i suze, tako da ide čista petica za ovu mladu autoricu!
Jednostavne kratke priče okupljene oko teme putovanja, svaka posebna na svoj način, neka ukusnija, neka gorča, neka posve obična, kao bombonijera sa raznoliko punjenim sadržajem.
Baš dobra knjiga! Dođe mi da se opet vozim vlakom, da odem negdje tegleći onaj backpack iako mi to stvarno nije baš gušt. Da sutra zamijesim paprenjake. Da pišem bilješke o čitanju - kakva sjajna ideja! Al sam za to lijena jer čitam dok ležim, a kako ću pisati dok ležim, hmmm... I točno se vidi razlika u knjigama koje pišu ljudi određeni - oslobođeni da pišu, oni kojima je to životni poziv; od onih koji rade nešto drugo pa nakon nakupljenog bogatog životnog iskustva ili uslijed nekog velikog životnog događaja mogu/moraju to negdje 'iskipati'. Ovi prvi (pa i Kristina) pišu nepretenciozno, nježno, dok djela ovih drugih često 'moraju' biti bum! Ne moraju, evo ova knjiga je pravi dokaz. Nije pre- ni u jednom smislu, a opet je taman u svakom smislu. Preporucam!
Kako autorica koristi malo profinjeniji svjetonazor likova od onoga na kakav sam naviknuo u literaturi i kakvog preferiram, gotovo na silu sam pokušao naći u tekstu dovoljno dobar razlog da ovoj knjizi dam 4 zvjezdice umjesto 5. No, argumentirano, nisam ga uspio naći. Ovo je knjiga koju bio opet mogao, s jednakim zadovoljstvom, pročitati. Prava forma kratke priče, kratko i sažeto, bez nepotrebnog razvlačenja u opsegu teksta. Obzirom na specifičnost i kvalitetu knjige, o autorici se premalo zna, u usporedbi s nekim puno manje „zanimljivim“ i „razvikanim“ autorima.
“Čudno je to kod smrti, nitko vas ne upozori koliko ima posla, birokracije, papira, računa. Sve te obaveze koje tjeraju tugu.”
“Kao i u većini kućanstava kristalne čaše čuvale su se za posebne prilike. A te posebne prilike nikad nisu došle. Život je preobičan za kristalne čaše.”
“-Na povratku uvijek gledam kroz prozor, a zapravo ne vidim ništa. Osjećam tugu koja me pritišće. Tuga zbog kraja putovanja, zbog povratka u svakodnevnicu koja me čeka.”
Prekrasne kratke priče, pitke i šarene. Trudila sam se razvući čitanje bar na nekoliko navrata, jer sam se osjećala baš dobro i svježe nakon čitanja. Autorica me s lakoćom povela za ruku u svijet ovih likova.
U ovoj zbirci kratkih priča vezanih uz putovanja: daleka, neostvarena, zamišljena, obična i sudbonosna, autorica s lakoćom pobuđuje cijeli spektar emocija. Jednako uspješno pripovjedajući i iz ženske i iz muške perspektive, omogućuje svakome tko uzme knjigu u ruke lako poistovjećivanje s jednostavnim, no gotovo stvarnim likovima. Koristeći formu kratke priče na najbolji mogući način, Gavran nam pruža neobične crtice iz života običnih ljudi. Otkriva nam njihove tajne, a one nas, kako tajnama i priliči, mole da ih podijelimo. Ovaj put iznimno, upravo to i trebamo učiniti.
Kristina umije životne epizode prikazati kao mala filmska remek-djela. Svaku priču sam si mogla jasno predočiti, zagrliti njene aktere, osjetiti kišu u Indiji.. Posebno me dojmila 'Pravda', svakodnevica opisana na vrckast način sa zanimljivim završetkom. Želim još!!