Evanesco

by Valent Pavlić

I čitanje i pisanje usamljenički su poslovi kojima se bavimo da ne bismo ostali sami. Ili barem da bismo osvijestili svoju samoću. Trebaju nam tuđa uzmicanja od svijeta da bismo mogli preživjeti vlastita. Trebaju nam knjige kao što je Evanesco. Ako ih već sami nismo kadri napisati, da se možemo prepustiti zavodljivoj igri uznemirujućeg prepoznavanja, da u junacima koji saldiraju svoja gubitništva i odustajanja možemo razabrati vlastita.

Premda debitant, Valent Pavlić dovršen je pisac autentičnog glasa, izbrušena stila, tematski usredotočen. Kao što su njegovi likovi izglobljeni iz svijeta, tako je i on apartna pojava na našoj književnoj sceni, svoj i ničiji, bez poetičkih dugova, bez potrebe da ikome pripada, s još i manje želje da nam se dopada. Što se mene tiče, ne treba više natipkati ni jednoga slova da bi sačuvao povlašteno mjesto u mojoj knjižnici. No bilo bi upravo strašno kad njegove kronike nestajanja ne bi postale zalogom nastajanja jedne velike spisateljske karijere.

Ivica Ivanišević

Genres: Fiction

204 pages, Paperback

Published March 1, 2016

About the author

Valent Pavlić rođen je 1985. godine u Zagrebu.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je francuski jezik i književnost i povijest umjetnosti.
Evanesco je njegova prva knjiga.

Reviews

[Ruzica · Rating 5 out of 5]

Pretpostavljam da se ovu knjigu može voljeti ili mrziti. Nešto najsličnije pričama Valenta Pavlića bile su priče Angele Carter koje sam čitala u neko vrijeme prošle godine i oko kojih sam imala podijeljene osjećaje jer nisam mogla prokljuviti jesu li ozbiljne ili prožete cinizmom. A kada je nešto na mahove cinično, uvijek mislim da se autor poigrava mnome i to mu, htjela ili ne htjela, zamjerim.

Ono zbog čega su Valentove priče posebne (i nimalo cinične) je to što ih priča iščezlim jezikom nekih prošlih generacija i neviđenom elegancijom. Svaka rečenica je promišljena, poetična, ukrašena, a svaka priča malo je savršenstvo.

Priče koje graniče s bajkama i koje su u isto vrijeme jednostavne i mudre, u pravilu govore o ljudima koji se ne osjećaju dobro u svojoj koži. Od prve pa do zadnje priče likovi traže najbolji način da se izgube iz svijeta, da mu se odupru na način koji nema uporišta u našem svijetu sazdanom od materije. Otuda i naslov zbirke.

Iako mračne, priče ni u jednom trenutku ne zalaze u polje morbidnosti ili mržnje. Autor traga za drugom stvarnošću, propitkuje mogućnost samoće, bijeg od uspomena, istinsko prepoznavanje dvije ljudske jedinke, o protjecanju vremena koje za ljude redovito donosi bol. Ima vrlo lijepih opservacija o našoj ljudskoj prirodi, mudrih misli koji ni u jednom trenutku nisu pretenciozne.

Kada bih u nekoliko riječi trebala opisati ovu zbirku rekla bih da se radi o predivnim bajkama za odrasle. Po pitanju stila, autor je vjerojatno inspiraciju i utjecaj crpio od klasičnih pisaca jer ova knjiga kao da nije iz ovoga vremena. Kao da nije ni iz 20. stoljeća. Idealno za čitanje u vlaku. Ili prirodi. Tamo gdje nema tuđih glasova i gdje se s ovim predivnim pričama možeš stopiti.

[Martina · Rating 4 out of 5]

Već sam jednom spomenula kako izbjegavam knjige bazirane na kratkim pričama. Naprosto me ne oduševljavaju. Više sam za jednu, ali vrijednu. Ovaj put priča je drugačija. Na prvi pogled razočarana zbog saznanja da se radi o nekoliko kratkih priča, krenula sam na čitanje radi pozitivnih kritika koje sam imala prilike čuti. Nisam požalila niti sekunde.
Na kraju svake priče žudila sam za nastavkom, gotovo da sam bila ljuta, pod dojmom da se autor "poigrava" mojim živcima i uživa u tome.
Sve priče imaju nekoliko zajedničkih, dodirnih točaka..potresne su, poučne, zanimljive i ne krasi ih happy end.
Rekla bih da je poanta svake priče pogled sa druge strane, ulazak u tuđe cipele i saznanje da nije sve uvijek onako kako mi mislimo. Možda je upravo suprotno, puno gore, tužnije, opravdano za drugu stranu. Zašto je nešto tako kako je, ne možemo znati, ako ne pitamo. A često ne pitamo, već donosimo zaključke na temelju pretpostavki. Pretpostavka = majka svih zajeba.
Moram također napomenuti da me oduševio stil pisanja ovog autora, čiji je Evanesco prvijenac. Nestrpljivo ću iščekivati njegove daljnje uratke. Ovakav talent bilo bi šteta ne iskoristiti.

[Dario Malic · Rating 2 out of 5]

U svom književnom prvijencu Pavlić kroz formu kratke priče progovara, kako i sam naslov kaže, o nestajanju. Strah, otuđenost, predaja, bijeg od drugih i od samog sebe prisutni su u njegovim pričama u tolikoj mjeri da ne mogu a ne zapitati se otkud u jednom mladom autoru tolika ravnodušnost, pa čak i odbojnost spram svijeta koji ga okružuje. Gotovo svaku priču odlikuje potpuni nedostatak ljudske topline, što, naravno, ne mora nužno biti loše, no u ovom djelu tek ponekad djeluje autentično i ostavlja dojam. Iako je autorovo spisateljsko umijeće očito i njegove priče nam se, dok ih čitamo, s lakoćom materijaliziraju pred očima, njima ipak nedostaje emocionalne uvjerljivosti te se prevladavajuća depresija u njima doima kao sama sebi svrhom, čineći djelo pomalo pretencioznim. Unatoč tome Evanesco nudi dovoljno da bi se opravdalo, ako već ne i preporučilo, čitanje istog.

[Petra Valković · Rating 5 out of 5]

Evanesco je zbirka priča koja je nekako tek sada našla put do mene iako postoji već gotovo 10 godina. Kupila sam je na preporuku prodavača na sajmu knjiga. Kratke priče volim i često čitam jer smatram da je posebno umijeće znati napisati dobru kratku priču. A ove su dobre, stvarno dobre. I pisane stilom koji se više ne viđa toliko često, stilski predivne.
Svaka priča otkriva neki osjećaj od kojega ljudi, svi mi, pokušavamo pobjeći i ne osjećati, ali autor ih stavlja pred nas da se s njima suočimo. Nekad na brutalan način, nekad na nešto nježniji način, ali nikada na lažno pozitivan/sretan. To nije takva vrsta priča (nema sretnih završetaka kao takvih, nego određenih zaključaka, pomirbe sa sudbinom ili bijegom).
Progovara o otuđenju, nevidljivosti, rutini koja guši i pretvara se u nevidljivi zatvor, zaboravu, starenju i strahu od starenja, neuklapanju (samim time i željom za pripadnosti), bijegu od sebe, neshvaćenosti, gubitku identiteta i jos koječemu.
Nije zbirka sretnih ili poučnih prica, nego je zbirka potrebnih priča. Onih koje ti neumoljivo bacaju život u oči i tjeraju te da se zamisliš nad sobom. Čitajući prvih par stranica, mislila sam da će autor krenuti u pretencioznost i cinizam što me gotovo uvijek odbija, ali ubrzo mi se dojam preokrenuo i nisam mogla prestati čitati.
Nisu mi se sve jednako svidjele, ali Skakač, Čekaonica, Potraga, Odsutnost i Oštrina su mi favoriti i ako me baš natjerate da među tih top 5 biram najbolju (što inače nikako ne volim jer ne volim takve apsolutne izjave) rekla bih da idu redom ovako kako sam ih navela.
Žao mi je što dosad nisam čula ni za autora ni za ovu knjigu (iako mi je naslovnica djelovala poznato), ali valjda me trebala pronaći sada jer bi je u to vrijeme možda skroz drukčije sama sebi protumačila.

[Zdenka Mladina Dadas · Rating 5 out of 5]

Devet savršenih kratkih priča u kojima autor piše o stvarima koje ljudi skrivaju duboko u sebi jer su neizrecive. Kupio me već uvodnom rečenicom koja nije dio teksta nego posveta kada je napisao "Za one koji u nama odvijek vide ono što tek želimo postati."

[Ana H · Rating 4 out of 5]

U većini priča (koje su stilski bez greške) kao da nedostaje prave emocije,ali Skakač i Čekaonica su me osvojile.

[Pia Sophia · Rating 4 out of 5]

Kakvo ugodno iznenađenje! U Pavlijevim pričama sam prepoznala vlastiti stil priče, nešto s čime se ne susrećem često. Moje omiljene priče su Nedodirljivost i Odsutnost. Svakako preporučam Evanesco!