What do you think?
Rate this book
Posljednji Stipančići
Djelo Posljednji Stipančići pripada senjskom tematskom krugu. Više je problema razrađeno i istaknuto u ovom romanu: propadanje plemstva, obiteljski odnosi u patricijskoj obitelji, društveno-ekonomski i politički život Senja, ali i Hrvatske u to doba (Hrvatski narodni i kulturni preporod).
194 pages, Paperback
Published January 1, 1996
23 people are currently reading
222 people want to read
About the author
Vjenceslav Novak
25 books7 followersVjenceslav Novak (Senj, 11. rujna 1859. - Zagreb, 20. rujna 1905.), hrvatski romanopisac, novelist, publicist, glazbeni kritičar i pedagog
Rođen je u doseljeničkoj češkoj obitelji, gdje je majka Senjanka iz doseljene bavarske obitelji. Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma, te su ga zvali hrvatskim Balzacom. Osnovnu i srednju školu je završio u Senju i Gospiću. Poslije završene preparandije u Zagrebu radi neko vrijeme kao učitelj u Senju.
U književnost ulazi 1881. godine pripovijetkom Maca. Napisao je sedam romana. Objavio je tridesetak pripovjedaka, a osim pripovjedne proze piše pjesme, feljtone, dramske pokušaje, recenzije, kritike i rasprave iz muzikologije i muzičke pedagogije.
U svom proznom stvaralaštvu (ponajprije kao pripovjedač) prikazivao je sve slojeve hrvatskog društva. Otkrivao je moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi, roditeljstva, braka. Ponirao je u dušu umjetnika i intelektualaca. Pretežito je slikao tragičnu stranu života, s naglašenom osjećajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju humanošću i samilošću. U hrvatsku je književnost uveo novinu: prikaz poniženog malog čovjeka i socijalne teme, često vezane uz velegrad - život gradske sirotinje i siromašnih đaka[1].
Novak želi obratiti pažnju da su Senjani uvijek branili svoju domovinu, te je za te bitke trebalo mnogo hrabrosti i želje za pobjedom, da se uspiju oduprijeti svim velikim silama:
Wikicitati „U stara vremena stalno se ratovalo, sad s Turcima, sad s Mlečanima, a Senjani su bili junaci na glasu.“
(Posljednji Stipančići, II.)
Imao je brojnu obitelj, bolovao od tuberkuloze, borio se s neimaštinom, te se može reći da je u tom pogledu bio sasvim prosječan pisac tog doba. Bio je romanopisac, pripovjedač, kritičar i prevoditelj, te je stvarao sve do 1905. godine. Započeo je romantičnom pripovijetkom, a završio je kao pisac moderne psihološke proze s okultnim motivima.
Rođen je u doseljeničkoj češkoj obitelji, gdje je majka Senjanka iz doseljene bavarske obitelji. Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma, te su ga zvali hrvatskim Balzacom. Osnovnu i srednju školu je završio u Senju i Gospiću. Poslije završene preparandije u Zagrebu radi neko vrijeme kao učitelj u Senju.
U književnost ulazi 1881. godine pripovijetkom Maca. Napisao je sedam romana. Objavio je tridesetak pripovjedaka, a osim pripovjedne proze piše pjesme, feljtone, dramske pokušaje, recenzije, kritike i rasprave iz muzikologije i muzičke pedagogije.
U svom proznom stvaralaštvu (ponajprije kao pripovjedač) prikazivao je sve slojeve hrvatskog društva. Otkrivao je moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi, roditeljstva, braka. Ponirao je u dušu umjetnika i intelektualaca. Pretežito je slikao tragičnu stranu života, s naglašenom osjećajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju humanošću i samilošću. U hrvatsku je književnost uveo novinu: prikaz poniženog malog čovjeka i socijalne teme, često vezane uz velegrad - život gradske sirotinje i siromašnih đaka[1].
Novak želi obratiti pažnju da su Senjani uvijek branili svoju domovinu, te je za te bitke trebalo mnogo hrabrosti i želje za pobjedom, da se uspiju oduprijeti svim velikim silama:
Wikicitati „U stara vremena stalno se ratovalo, sad s Turcima, sad s Mlečanima, a Senjani su bili junaci na glasu.“
(Posljednji Stipančići, II.)
Imao je brojnu obitelj, bolovao od tuberkuloze, borio se s neimaštinom, te se može reći da je u tom pogledu bio sasvim prosječan pisac tog doba. Bio je romanopisac, pripovjedač, kritičar i prevoditelj, te je stvarao sve do 1905. godine. Započeo je romantičnom pripovijetkom, a završio je kao pisac moderne psihološke proze s okultnim motivima.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 100 reviews
May 1, 2021
Valpurga rodila vraga i sveticu. Luciju bi branila pa da mi i ruke odrežu a Juraja ne bi koristila ni za cipele obrisat od govana.
August 1, 2013
Dakle, mrzim lektire.
Ova knjiga je definitvno završila u istom košu kao i 'Madam Bovary' i slične stvari. Jednostavno - nepodnošljivo za čitati. Plakala sam od muke cijelo vrijeme dok sam jedva okretala stranice. Za jednu mi je trebalo otprilike 5 minuta, što je ravno žalosnom. Fuj, fuj.
Žao mi je što moram tako pričati za hrvatska važna djela, ali stvarno to mislim. Toliko nepotrebnih stranica...! Da se radnja nalazi u nekom modernijem vremenu i da je pisano ovim standardnim jezikom kojim se mi trenutno koristimo, bila bi prihvatljiva. Da ima malo više neke konkretne radnje, umjesto govora na 3, 4 stranice, bila bi i više nego prihvatljiva. Ali eto... Ne, u životu ju više ne mislim ni pogledati, a kamoli pročitati ponovo.
Znate onaj osjećaj kad nakon takve knjige možete zatvoriti i zadnju stranicu pa odahnuti? Koji dobar osjećaj!
Ova knjiga je definitvno završila u istom košu kao i 'Madam Bovary' i slične stvari. Jednostavno - nepodnošljivo za čitati. Plakala sam od muke cijelo vrijeme dok sam jedva okretala stranice. Za jednu mi je trebalo otprilike 5 minuta, što je ravno žalosnom. Fuj, fuj.
Žao mi je što moram tako pričati za hrvatska važna djela, ali stvarno to mislim. Toliko nepotrebnih stranica...! Da se radnja nalazi u nekom modernijem vremenu i da je pisano ovim standardnim jezikom kojim se mi trenutno koristimo, bila bi prihvatljiva. Da ima malo više neke konkretne radnje, umjesto govora na 3, 4 stranice, bila bi i više nego prihvatljiva. Ali eto... Ne, u životu ju više ne mislim ni pogledati, a kamoli pročitati ponovo.
Znate onaj osjećaj kad nakon takve knjige možete zatvoriti i zadnju stranicu pa odahnuti? Koji dobar osjećaj!
August 15, 2022
CRO/ENG
Sviđa mi se kako se Novaka proziva hrvatskim Balzac-om, s obzirom na obujam djela koja je napisao za života (oko stotinjak proznih djela). Za njegov roman bih spomenuo kako je višeslojne tematike, koje obuhvaćaju povijest i običaje grada Senja, kao i njegovo postupno propadanje kroz alegorijski primjer obitelji Stipančić, sa kojima se autor suočava i sa problematikom tadašnjeg mentalnog sklopa u patrijarhatu. Ideja isticanja obespravljenosti ženskih likova je toliko jaka, da mi se ne čini da ima ijednog autora, prije Zagorke, koja će se uhvatiti u koštac sa takvom tematikom. Sa druge strane, muški članovi obitelji Stipančić predstavljaju umišljeni ego, hvalisanje i agresiju kada ništa nije po njihovim pravilima, a sin je toliko antipatičan, da mi se okreće želudac kada se sjetim tih poglavlja u kojima se doznaje kakav se kao osoba razvio. Naravno, na njega je utjecao odgoj, ali se i sam iskvario, kada je stigao trenutak da se oslobodi očevog utjecaja. Zadnji dio je protkan romantičarskim elementima i dobro služi kao primjer pokušaja stvaranja lažnih iluzija, kako bi se pobjeglo od okrutne stvarnosti, ali ima efekta u izazivanju empatije među čitateljima i šalje snažnu poruku kako se vremena mijenjaju i da možemo birati hoćemo li uhvatiti korak sa promjenama i prilagoditi im se, ili dopustiti da stagniramo, kako bi nas odnijela bura koju ne možemo zaustaviti. Neovisno da li je riječ o lektiri, ovaj roman svakako vrijedi pročitati barem jedanput.
I like how Novak is called the Croatian Balzac, giving the fact how many works he has written during his lifetime (around hundred proses). For his novel I would say that it has multiple layers of themes, which cover history and the tradition of the town of Senj, as well as it's decline through the allegorical example of the family of Stepanchich, with whom the author also touches the problems of it's mentality within the patriarchy. The idea of the disenfranchisement of the female characters is so strong, that I don't think there was an author, before Zagorka, who has faced with such a theme. On the other side, the male members of the family of Stepanchich represent a conceited ego, bragging and aggression when nothing is according to their rules, and the son is so repulsive, that it turns my stomach when I remember those chapters in what kind of a person he has become. Of course, there was an influence of an upbringing, but he also spoiled himself, when the moment came to release himself of the father's influence. The last part is filled with the romantic elements and it serves well as an example of creating the false illusions, to escape from cruel reality, but it has an effect to create an empathy within the readers and it send a strong message of how the times change and that it's up to us to choose shall we catch the pace with times and adjust to them, or allow ourselves to stagnate, so that we are caught by the storm which we cannot prevent. No matter that it's a part of a curriculum, this novel is worth reading at least once.
Sviđa mi se kako se Novaka proziva hrvatskim Balzac-om, s obzirom na obujam djela koja je napisao za života (oko stotinjak proznih djela). Za njegov roman bih spomenuo kako je višeslojne tematike, koje obuhvaćaju povijest i običaje grada Senja, kao i njegovo postupno propadanje kroz alegorijski primjer obitelji Stipančić, sa kojima se autor suočava i sa problematikom tadašnjeg mentalnog sklopa u patrijarhatu. Ideja isticanja obespravljenosti ženskih likova je toliko jaka, da mi se ne čini da ima ijednog autora, prije Zagorke, koja će se uhvatiti u koštac sa takvom tematikom. Sa druge strane, muški članovi obitelji Stipančić predstavljaju umišljeni ego, hvalisanje i agresiju kada ništa nije po njihovim pravilima, a sin je toliko antipatičan, da mi se okreće želudac kada se sjetim tih poglavlja u kojima se doznaje kakav se kao osoba razvio. Naravno, na njega je utjecao odgoj, ali se i sam iskvario, kada je stigao trenutak da se oslobodi očevog utjecaja. Zadnji dio je protkan romantičarskim elementima i dobro služi kao primjer pokušaja stvaranja lažnih iluzija, kako bi se pobjeglo od okrutne stvarnosti, ali ima efekta u izazivanju empatije među čitateljima i šalje snažnu poruku kako se vremena mijenjaju i da možemo birati hoćemo li uhvatiti korak sa promjenama i prilagoditi im se, ili dopustiti da stagniramo, kako bi nas odnijela bura koju ne možemo zaustaviti. Neovisno da li je riječ o lektiri, ovaj roman svakako vrijedi pročitati barem jedanput.
I like how Novak is called the Croatian Balzac, giving the fact how many works he has written during his lifetime (around hundred proses). For his novel I would say that it has multiple layers of themes, which cover history and the tradition of the town of Senj, as well as it's decline through the allegorical example of the family of Stepanchich, with whom the author also touches the problems of it's mentality within the patriarchy. The idea of the disenfranchisement of the female characters is so strong, that I don't think there was an author, before Zagorka, who has faced with such a theme. On the other side, the male members of the family of Stepanchich represent a conceited ego, bragging and aggression when nothing is according to their rules, and the son is so repulsive, that it turns my stomach when I remember those chapters in what kind of a person he has become. Of course, there was an influence of an upbringing, but he also spoiled himself, when the moment came to release himself of the father's influence. The last part is filled with the romantic elements and it serves well as an example of creating the false illusions, to escape from cruel reality, but it has an effect to create an empathy within the readers and it send a strong message of how the times change and that it's up to us to choose shall we catch the pace with times and adjust to them, or allow ourselves to stagnate, so that we are caught by the storm which we cannot prevent. No matter that it's a part of a curriculum, this novel is worth reading at least once.
April 21, 2024
brijem da ni vjenceslav ne kuzi kaj je sve isro u ovoj knjizi
March 14, 2023
hrvatski pisci imaju jedan zenski lik neke bolesne lepe cure bez osobnosti koji passaju ko blunt u krug
March 5, 2024
mrzim ovu knjigu iz dna duse cao
October 12, 2024
fala Bogu da su posljednji.
bar nema sequela.
bar nema sequela.
January 2, 2024
muškarci.
February 6, 2024
Izgleda da je mlađa ja ovu knjigu više cijenila nego starija ja (dala je djelu 4 zvjezdice, ja razmišljam o 2). Mlađa "ja" živcirala se užasno zbog Lucijine pasivnosti, a pasivnost odraslih ljudi tumačila sam da to možda ne razumijem. Da sam prvi put djelo čitala kao starija, možda bih više pravdala Luciju i njezinu neaktivnost. Sada me živciraju žene koje su u toj svojoj pasivnosti prikazane kao trpeći anđeli, ali i muškarci koji su u ovom djelu veliki tiranini.
Jedini stvarni snažni osjećaj koji sada osjećam prema gotovo svim likovima teško je gađenje i prijezir, a suosjećanja imam jedino donekle za Luciju, a i ona me izluđuje i dalje (mlađu mene upravo je Lucija izluđivala do kraja, potpuno, i nisam mogla vjerovati da jedna mlada žena, neovisno o odgoju, ne može pokazati više otpora i proaktivnosti, a sjećam se da me živcirala i njezina naivnost - sada sam to puno sklonija oprostiti).
Također me poprilično živcirao i podtekst hrvatskog narodnog preporoda, a znam da ga u prošlosti nisam ni prepoznala, toliko je dosadno bio prikazan.
Jedini stvarni snažni osjećaj koji sada osjećam prema gotovo svim likovima teško je gađenje i prijezir, a suosjećanja imam jedino donekle za Luciju, a i ona me izluđuje i dalje (mlađu mene upravo je Lucija izluđivala do kraja, potpuno, i nisam mogla vjerovati da jedna mlada žena, neovisno o odgoju, ne može pokazati više otpora i proaktivnosti, a sjećam se da me živcirala i njezina naivnost - sada sam to puno sklonija oprostiti).
Također me poprilično živcirao i podtekst hrvatskog narodnog preporoda, a znam da ga u prošlosti nisam ni prepoznala, toliko je dosadno bio prikazan.
May 28, 2022
stipancic ima beef sa svima
October 24, 2022
Ova knjiga mi nanosi fizičku bol
May 27, 2025
najgora lektira koju sam ikad procitala
February 4, 2020
Lektira me lijepo iznenadila i zapravo bila zanimljiva. Bilo je sporih dijelova i onih koji su pricali o politici toga vremena ali osim toga je bilo dobro. Stil pisanja je bio relativno jednostavan a vokabular korišten razumljiv (bar iz konteksta)
Read
October 23, 2012Uh-oh. God, give me strenght to read this one ! :x
December 1, 2024
Uvijek ću bez srama reći da obožavam ovakve tipove knjiga. Pošto mi je ovo bila lektira morala sam biti koncentrirana tijekom čitanja te sam detaljno vodila bilješke, ali unatoč tome je bilo scena koje nisam uopće shvatila pa sam morala dati jednu zvjezdicu manje.
Što se tiče same ideje knjige, smatram da je odlična jer se vrlo rijetko govori o takvim temama te zapravo svi misle kako je u patricijskim (bogatim) obiteljima sve bilo divno i krasno jer su imali novaca, no zapravo je, kao što ova knjiga kazuje, bilo potpuno suprotno.
Ante Stipančić je tipični otac iz patricijske obitelji koji smatra da je njegova riječ najbitnija i da sve mora biti onako kako je on rekao. Najtužnije je što je ženio Valpurgu iz ljubavi, a ona tu ljubav uopće nije osjećala. Veliku je pogrešku napravio i u odgoju djece.
Valpurga Stipančić je žena koja je cijeli život imala jako malo suprugove pažnje te je samo htjela malo ljubavi.
Juraj Stipančić je dijete koje sam u početku branila te za sve krivila Antu koji ga je odgajao na loš način, ali kasnije sam jednostavno zaključila da ako se rodiš pokvaren takav i ostaneš i tu nema pomoći.
Lucija Stipančić je jedina istinski nevina u ovom romanu te je zaslužila sve dobro ovog svjeta. Nije zaslužila umrijeti s toliko boli u srcu. Trebala je ranije poći za Martina Tintora, ali nimalo ju ne krivim jer točno mogu zamisliti koliko je ljubav osjećala prema Alfredu koji joj je podario toliko pažnje i bio krasan prema njoj, a na kraju ju ostavio kao zadnje smeće.
Smatram da ovu knjigu svaki čovjek treba barem jednom u životu pročitati i da neće požaliti. Samo budeti koncentrirani na ono što čitati jer se lako pogubiti u mislima...
Što se tiče same ideje knjige, smatram da je odlična jer se vrlo rijetko govori o takvim temama te zapravo svi misle kako je u patricijskim (bogatim) obiteljima sve bilo divno i krasno jer su imali novaca, no zapravo je, kao što ova knjiga kazuje, bilo potpuno suprotno.
Ante Stipančić je tipični otac iz patricijske obitelji koji smatra da je njegova riječ najbitnija i da sve mora biti onako kako je on rekao. Najtužnije je što je ženio Valpurgu iz ljubavi, a ona tu ljubav uopće nije osjećala. Veliku je pogrešku napravio i u odgoju djece.
Valpurga Stipančić je žena koja je cijeli život imala jako malo suprugove pažnje te je samo htjela malo ljubavi.
Juraj Stipančić je dijete koje sam u početku branila te za sve krivila Antu koji ga je odgajao na loš način, ali kasnije sam jednostavno zaključila da ako se rodiš pokvaren takav i ostaneš i tu nema pomoći.
Lucija Stipančić je jedina istinski nevina u ovom romanu te je zaslužila sve dobro ovog svjeta. Nije zaslužila umrijeti s toliko boli u srcu. Trebala je ranije poći za Martina Tintora, ali nimalo ju ne krivim jer točno mogu zamisliti koliko je ljubav osjećala prema Alfredu koji joj je podario toliko pažnje i bio krasan prema njoj, a na kraju ju ostavio kao zadnje smeće.
Smatram da ovu knjigu svaki čovjek treba barem jednom u životu pročitati i da neće požaliti. Samo budeti koncentrirani na ono što čitati jer se lako pogubiti u mislima...
This entire review has been hidden because of spoilers.
February 24, 2023
Ante je za sve kriv.
This entire review has been hidden because of spoilers.
April 17, 2023
Knjigu sam pročitala jer je bila za lektiru. Inače se trudim razbiti predrasude o nezanimljivim djelima hrvatskih pisaca i mogu reći kako mi je ova knjiga pomogla u koraku dalje. Osjećaj nepravde prožet je kroz cijelo djelo, a kritika međusobnog podcjenjivanja je snažno istaknuta. Piščeva provokacija samog čitatelj je toliko snažna da, vjerujem, može utjecati i na osobe koje su inače protiv izjednačavanja žena s muškarcima.
April 27, 2020
Preletjela sam preko ovoga tek toliko da mogu predati lektiru.
Vjerojatno bi mi bilo zanimljivije da imam negdje 10 godina više.
Vjerojatno bi mi bilo zanimljivije da imam negdje 10 godina više.
July 23, 2016
Jedna od najdražih knjiga. Čitala sam je kao zadano djelo- srednjoškolsku lektiru. Pročitala sam je u jednom dahu. Često je se sjetim, definitivno knjiga koju planiram kupiti i imati u osobnoj, kućnoj knjižnici. Po meni je ovo vrhunsko djelo jednoga od najplodnijih hrvatskih autora, koju svatko mora pročitati barem jednom. Topla priča o životu hrvatskih seljaka, problematikom obiteljskih odnosa, promjenama i odlascima. Nema smisla da radnju iznosim, uostalom kao što sam i rekla svatko bi je trebao barem jednom pročitati.
April 8, 2021
Jedna od lektira koju mi je bilo mučno pročitati. Knjiga ima dobru poruku, ali mislim da je u tome jedino zahvalna profesorica koja nam ju je donekle dobro objasnila. Smatram da je jednostavno prenaporna, neki dijelovi knjige su bezveze spomenuti i pričani po par puta (dijelovi sa hrvatskim preporodom). Knjigu da nije lektira, ne bih sigurno čitala. Ovako je iskreno nikada više neću pročitati.
November 30, 2023
Ubila bi se da moram dijeliti zrak sa Jurjem i Antom. Čitala sam sat vremena i imala dam osjećaj da čitam 5 sati. Početak i neki dijelovi su mi bili zanimljivi ali kad je sredina knjige počela biti o politici su me boljele i oći i mozak. Bila je lektira, pročitala sam ju ali se nadam da ju više neću čitati. Mislim da je uredu proćitati iz opće kulture ali definitivno ne bi preporučila nekome.
March 15, 2023
Zadnje poglavlje je dobro i zadnja stranica predzadnjeg poglavlja mi se svidja, ovo ostalo je *****. Bit cu pristojna tako da necu previse komentirati kako sam se osijecala citajuci ovu knjigu. Samo cu reci da je bila uzasno spora, radnje skoro da i nije bilo samo se opis tragicnog zivota obitelji Stipancic razvlacio 200 stranica.
Citanje ove knjige je bila muka koju ne bih zazeljela niti jednom citatelju. Cijeli dan sam ju citala mukotrpno okrecuci stranice. Trebalo mi je pet minuta za svaku stranicu i tih pet minuta mi se cinilo kao sat vremena.
Inace uvijek procitam sve lektire jer volim citati i uglavnom mi nisu problem lektirna djela (nadjem nesto zanimljivo u njima i procitam ih bez problema), ali ovo je jedna knjiga za koju mi je stvarno zao sto nisam naoravila iznimku. Takodjer nikad ne pisem "review-e", ali ova knjiga je tolika muka za citat da sam morala.
Wouldn't read it again and wouldn't reccomend. 😃
Citanje ove knjige je bila muka koju ne bih zazeljela niti jednom citatelju. Cijeli dan sam ju citala mukotrpno okrecuci stranice. Trebalo mi je pet minuta za svaku stranicu i tih pet minuta mi se cinilo kao sat vremena.
Inace uvijek procitam sve lektire jer volim citati i uglavnom mi nisu problem lektirna djela (nadjem nesto zanimljivo u njima i procitam ih bez problema), ali ovo je jedna knjiga za koju mi je stvarno zao sto nisam naoravila iznimku. Takodjer nikad ne pisem "review-e", ali ova knjiga je tolika muka za citat da sam morala.
Wouldn't read it again and wouldn't reccomend. 😃
Read
May 13, 2023još hrvatska ni propala
March 20, 2025
"𝘒𝘢𝘰 𝘥𝘢 𝘯𝘪𝘫𝘦 𝘵𝘰 𝘣𝘪𝘭𝘢 𝘻̌𝘢𝘭𝘰𝘴𝘵 𝘰𝘥 𝘤̌𝘦𝘴𝘢 𝘫𝘦 𝘱𝘭𝘢𝘬𝘢𝘰; 𝘵𝘢𝘫 𝘱𝘭𝘢𝘤̌ 𝘬𝘢𝘰 𝘥𝘢 𝘫𝘦 𝘥𝘰𝘭𝘢𝘻𝘪𝘰 𝘰𝘥 𝘷𝘦𝘭𝘪𝘬𝘦 𝘣𝘰𝘭𝘪 𝘯𝘦 𝘤̌𝘰𝘷𝘫𝘦𝘬𝘢 𝘱𝘰𝘫𝘦𝘥𝘪𝘯𝘤𝘢 𝘯𝘦𝘨𝘰 𝘰𝘥 𝘣𝘰𝘭𝘪 𝘴̌𝘵𝘰 𝘫𝘶 𝘫𝘦 𝘌𝘷𝘪𝘯 𝘪 𝘈𝘥𝘢𝘮𝘰𝘷 𝘨𝘳𝘪𝘫𝘦𝘩 𝘯𝘢𝘮𝘳𝘰 𝘤̌𝘰𝘷𝘫𝘦𝘤̌𝘢𝘯𝘴𝘵𝘷𝘶..."
whoa!
whoa!
This entire review has been hidden because of spoilers.
Read
March 16, 2025I zoned out while listening to this, I barely know what happened and therefore I can't rate it, but at least I got an A in my Croatian class.
March 21, 2022
Vrlo dosadno i monotono. Pročitati kratki sadržaj ovog djela je isto kao i pročitati cijelo djelo.
February 27, 2024
doslo mi je da si iscupan oci pa da se zapalin posli toga
April 25, 2021
Nekim čudom mi se ova lektira stvarno svidjela.
Vjerojatno jer ju nisam čitala nego slušala. Nema neke radnje ali tako i tako su mi bitniji likovi.
Vjerojatno jer ju nisam čitala nego slušala. Nema neke radnje ali tako i tako su mi bitniji likovi.
May 5, 2016
" Borba nije samo naše pravo - nastavi Vukasović - nego i naša dužnost. Da se ne borimo,
s pravom bi nas oni smatrali rođenim robovima. "
Povijest ima smiješnu naviku ponavljanja... Isti citat možemo shvatiti i u svjetlu hrvatske današnjice.
Cijelom političkom scenom vladaju ljudi koji ne vide u nama ništa više doli robova i potrebe da se domognu svojih ciljeva, dok istodobno jedu ostatke svojih nadređenih, stranaca koji nam ustvari upravljaju državom. Tada su problemi bili germanizacija odnosno mađarizacija, možda to sada nije toliko naglašeno, ali neupitno je da naš integritet i suverenost polagano nestaju radi naših predstavnika u politici.
s pravom bi nas oni smatrali rođenim robovima. "
Povijest ima smiješnu naviku ponavljanja... Isti citat možemo shvatiti i u svjetlu hrvatske današnjice.
Cijelom političkom scenom vladaju ljudi koji ne vide u nama ništa više doli robova i potrebe da se domognu svojih ciljeva, dok istodobno jedu ostatke svojih nadređenih, stranaca koji nam ustvari upravljaju državom. Tada su problemi bili germanizacija odnosno mađarizacija, možda to sada nije toliko naglašeno, ali neupitno je da naš integritet i suverenost polagano nestaju radi naših predstavnika u politici.
September 23, 2017
Barely got through this, while it covers some interesting topics at times, too many sentences were pure suffering to read through. Somewhere in there is a tragic story of a girl oppressed by her environment, and that's the interesting part. Unfortunately, most of the book covers politics and men I could barely scrape an ounce of caring for. On the other hand, this is so sad and depressing there is no way not to feel bad once everyone's lives fall apart. Feel good novel of the century.
Displaying 1 - 30 of 100 reviews