U hutbama sam obrađivao teme koje su bile aktuelne, a koje su ondašnji hatibi bili zanemarili. Te obnovljenje teme privukle su novi, poratni džemat, a naročito omladinu. I Careva je džamija petkom, na džumi, uvijek puna i prepuna! A i u drugim vaktovima, naročito u podne, sabere se po nekoliko safova. Drago mi je da sam uspio sakupiti i sabrati takav džemat, naročito islamsku omladinu.
Mekteb je završio u Džininom sokaku pred svojim ocem Ali-ef. Hifz je završio za dvije godine (1923-1924.), ali je polagao i zvanično postao hafiz 1963. godine. Hafiska dova je proučena 25. aprila 1963. godine u Carevoj džamiji u Sarajevu , a dovu je proučio hafiz Asim-ef. Sirćo. Završio je Šerijatsku gimnaziju u Sarajevu 1937. godine. Studirao je filološke fakultete u Zagrebu i Sarajevu. Poznavao je sedam jezika: arapski, perzijski, turski, francuski, njemački, engleski i latinski . Bio je dugogodišnji službenik Gazi Husrev-begove biblioteke, glavni imam i hatib Careve džamije u Sarajevu, te predavač Mesnevije. Iako mu je reis Sulejman ef. Kemura lično nudio visoke službeničke položaje u Islamskoj zajednici , on je ostao dosljedan emanetu svojih učitelja da živi skromno i dostojanstveno; družeći se sa knjigama, govoreći hutbe sa minbera Careve džamije više od 30 godina. Iza njega su ostali brojni prijevodi i obrađeni rukopisi.
Interesantna, poučna, edukativna, inspirativna i lako čitljiva zbirka hutbi rahmetli hafiza Hadžimulića. Iskrene preporuke, knjiga se čita u jednom dahu.
Citirat ću iz knjige, riječi jednog arapskog pjesnika:
- Nema nijednog pisara, a da ga neće nestati
- A vrijeme će sačuvati ono, što je on napisao.
- Nemoj svojom rukom pisati ništa drugo, osim ono, -što će te obradovati na Sudnjem danu.