Što se dogodi kad jedan mistik komentira pjesme jednog poznatog pjesnika? Dogodi se jedna ovako zanimljiva knjiga puna mudrih misli o ljubavi, radu, životu, prijateljstvu, užitku, seksualnosti, spoznaji i svemu onome što preokupira misli današnjeg čovjeka. Osho se divi ali i kritizira izraz poznatog pjesnika Kahlila Gibrana, kroz pjesme iz njegovog djela "Prorok". Osho secira svako misao izrečenu od strane pjesnika, nadopunjuje, kritizira ili se jednostavno složi uz svoju neku zanimljivu priču na sličnu temu. Kod Osha mi se sviđa što je politički nekorektan pa udara onako kako misli. Kod njega vrijedi ona "pričaj istinito (svoju istinu) pa makar cijeli svijet propo". Kroz ovo djelo se može vidjeti razlika u poimanju svijeta jednog mistika i jednog pjesnika, iako se obojica zanimaju za iste stvari, tajne čovjekova postojanja i vječna pitanja života. Kako je i sam napisao Osho je prvih sedam godina života proveo na selu, uz baku i djeda, gdje nije bilo škole niti sličnih institucija te sam naglašava koliko je tih prvih sedam godina bitno za čovjekovo kasnije poimanje svijeta. Osho je stvorio sam svoj svijet, čovjek jake mašte, jake misli, jakog srca. Zanimljivo je kako je još u ranoj dobi na formularima u izrazito religioznoj Indiji odbijao ispunjavati formulare na kojima je trebao označiti svoju vjeroispovijest. On govori o tome da je Ljubav bog, a ne da je Bog ljubav kako propovijedaju sve glavne svjetske religije. Sviđa mi se kako Osho ali i Gibran razmišljaju o ljubavi, odnosima između ljudi koji se vole, ali i njegova kritika institucije braka kao institucionalizirane prostitucije. Kao što je i sama riječ ljubav prostituirana, kao možda niti jedna , moguće uz riječ pravda. Osho ne odbacuje život, ne odbacuje iskustvo, ne odbacuje užitak nego smatra da te stvari služe kao vodič za upoznavanje nečeg uzvišenijeg. Slažem se. Ima jako puno mudrih kratkih priča koje je Osho ubacio kroz misli o pjesnikovim stihovima. Ova knjiga je nastala kao prijepis transkripta Oshovih govora.
Osho ima koncept Zorba-Buddha, koncept o cjelovitosti čovjeka kad postigne taj sklad između Zorbe (užitka u životu,plesa, radosti, ljubavi) i Buddhe (duhovnost, misaonost) jer smatra da jedino tako čovjek može osjetiti svu puninu života i usitinu živjeti. Za njega prošlost i budućnost ne postoje, a sve što jest i bivstvuje je sadašnjost. Za pjesnika Gibrana on ne smatra da je postigao tu cjelovitost.
"Sve moje knjige su na toj crnoj listi. Njihovo čitanje je izravan i brz put u pakao. Ja sam, zapravo jako sretan što ćete svi vi biti zajedno sa mnom u paklu. Pretvorit ćemo ga u raj. A jednog dana na vrata će pokucati i sam Bog i reći: "Molim vas, pustite me unutra. Izmorili su me i dojadili mi svi ti idioti."