"Rakela Scarpa" općenito se smatra jednim od najboljih Ganghoferovih djela salonskog tipa. U pripovijesti je »signor Leone« sa svom svojom obitelji ocrtan crnim bojama, dok mu je brat Ottavio, sa ženom i djetetom, uzor dobrote i poštenja. Osobitim čarom ovijena je spodoba carigradske junakinje Rakele, o kojoj čitatelj gotovo do konca pripovijesti ne zna, što je s njenim srcem. No, zato se na svršetku djela razasipa nad ovom divnom ženom sav raskoš ljepote i sjaja, da ju nijedan čitatelj neće zaboraviti.
Carigradski je to roman, u kojemu se ne opisuju turski običaji, nego život talijanskih i grčkih naseljenika. Sasvim novi svijet, na koji obično i ne mislimo, kad govorimo o Babilonu na Bosporu. Otvaraju nam se novi vidici.
"Ne znam, jesam li se u nju zaljubio od prvoga časa, ili su mi mozganje, čežnja i sanjarenje za tih beskrajnih sati razbuktali u srcu zapretanu iskricu do velikoga plamena. Napokon se u mom srcu utvrdilo uvjerenje, da tu ženu ljubim, kako u svom životu nisam još nikada ljubio i da joj pripadam svom dušom i svim tijelom. Osjećao sam, da ću za sav život izgubiti sreću i mir, ako nju ne dobijem ili ne budem smio dobiti."