U svojoj trećoj beletrističkoj knjizi, zbirci kratkih priča Ticala, fokusirana je na međuljudske odnose, na rubne situacije u kojima subjekti proživljavaju rastanak, prekid prisnosti, gubitak povjerenja, osvještavaju nezadovoljstvo i emocionalnu bol, ili su u različitim stadijima mentalnih ili fizičkih neravnoteža. Pojedine priče zadiru u prostor nesvjesnog te su osovljene oko motiva sna, ili se bave samodoživljajnošću i subjektovim odnosom spram vlastita identiteta. Nerijetko su to nadrealne i metaforičke, bajkovito ambijentirane priče, narativno bogate i vrlo poetične. Stilski, radi se o kratkim, ogoljelim rečenicama i britkim dijaloškim dionicama čije svjesno odabrane hladnoća i lapidarnost uvjerljivo dočaravaju napukline u međuljudskim odnosima i napetost koja među protagonistima raste. Autoricu zanima psihološko stanje ljudi koji se nađu u limbu nemogućnosti ostvarenja povezanosti s drugim, u stadiju kad u drugome više ne vide partnera ni prijatelja, kad se s njime više ne osjećaju ugodno, pa napeto iščekuju trenutak kad je pristojno otisnuti se u novo, nepoznato.
Kratke priče Jelene Zlatar duboko su prožete promišljanjem čovjekova stanja i analizom različitih životnih situacija. Ticala okupljaju ozbiljnu, cerebralnu prozu autorice koja književnost ne doživljava kao sredstvo zabave već kao umjetnost kojoj je svrha tumačenje svijeta i ljudskog života, što Jelena Zlatar zrelo i promišljeno u svojim prozama čini.
Jelena Zlatar Gamberožić (1982.) je znanstvena savjetnica na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, vanjska suradnica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i poslovna tajnica Centra za kreativno pisanje u Zagrebu (CeKaPe). Autorica je znanstvene knjige „Urbane transformacije suvremenog Zagreba: sociološka analiza“ (Plejada i Institut za društvena istraživanja, 2013). Prozu objavljuje u domaćim i stranim književnim časopisima. Književne eseje je objavljivala za portale Najbolje knjige i Kritika h,d,p. U Centru za kreativno pisanje u Zagrebu vodi radionice 'Prostor i književni tekst', 'Kratka priča- individualna radionica' i 'Što je čitatelj htio reći? Književni kružok' te je urednica izdanja biblioteke Prvi korak. Dobitnica je književnih nagrada 'Sedmica i kritična masa' (2016.), 'Jednominutna priča' (Gradska knjižnica Požega, 2024.) i 'Natječaja za najljepše ljubavno pismo' (Knjižnica Sesvete, 2025.) Autorica je romana „Slijepa točka“ (CeKaPe, 2015), zbirke eseja „Knjige u priči“ (CeKaPe, 2023.) te zbirki priča: „Odjavna karta“ (CeKaPe 2014), „Ticala“ (HENA COM 2016), „Strani gradovi“ (CeKaPe 2018), „Svijet je gladno mjesto“ (CeKaPe 2022) i „Lepet“ (Jesenski i Turk, 2025.).
"Bila bi stvarno šteta da sada doživim srčani udar, pomisli i nasmije se. Zatim se nasmije glasnije. Njegov smijeh prolomi se praznom sobom i zaustavi se na nečistim prozorima."
Jako sam se veselio ovoj knjizi jer nisam znao što očekivati. Pročitao sam njezin roman Slijepa točka (CeKape, 2015.) i bio mi je odličan. Zato sam odlučio pročitati i Ticala (Hena com,2016.), njezinu drugu zbirku priča nakon Odjavne karte (CeKaPe, 2014.). Ako bih za Slijepu točku rekao da je 100% pogođena, tematski i literarno, onda su Ticala nadmašila njenu prethodnu knjigu za čak 200 %.
Slijepa točka je kao viski, uzdrma te, uživaš u njoj. Ticala su poput likera Cherry Brandy s kockicama leda i najfinijom čokoladicom. Uzdrma te još više pa imaš osjećaj kao da letiš.
Jelena se razvila kao spisateljica: napredovala je, obogatila vokabular i puno više od toga. Primjerice, priča Ne provociraj prepuna je emocija, kao podmornica koja se uzdiže da pogleda sunce, a zatim utone u najdublje more, u samu srž oceana gdje se rasplamsa u predivnim rečenicama koje samo Jelena može napisati.
U Ticalima, Jelena se pokazala kao vrsna pripovjedačica. Ono što mi se čini najsnažnijim u njenom pripovijedanju jest pisanje iz muške perspektive. Odlično joj leži ulaženje u muški um kao spisateljici i mislim da bi se trebala čak i više fokusirati na to budući da jako zadržava čitateljsku pažnju.
Što je to što ovu knjigu razlikuje od ostalih? Kao što John Wayne zna kako da odigra kartu protiv negativaca, tako Jelena Zlatar ima čitav špil karata da zabavi čitatelja, a mislim da je to odličan recept za bilo koju knjigu. S pregršću vrsnih opisa emocija i psiholoških zapažanja do najsitnijih detalja, Jelena gradi priču poput vrsnog arhitekta.
Kockice leda se niti ne stignu otopiti u likeru Cherry Brandy, a vi poželite natočiti još i uživati u pričama.
Ogoljela je do kosti priče koje je započela, a istovremeno je mnogo toga prepustila na mašti čitatelju. Vi možete biti dio početka njezinih priča ili dio kraja. Nakon pročitanog, Ticala će vam još dugo ostati u sjećanju. Preporuka.
"Ticala" zbirka kratkih priča autorice Jelene Zlatar, jeste prije svega svjedočenje o emocijama koji su ophrvali likove priča. Ogoljeni do kosti, bez trunke srama oni pokazuju svoje strahove, mane i ožiljke. Spremni da istrpe osudu čitaoca, ali nikako da odustanu od svoje iskrenosti. Svijet bez boja i nijansi, crno bijelo društvo viđeno očima daltoniste. To je svijet u kojem je čovjek spreman na sve da bi postigao ono što želi, a to je najčešće i jedino samo ljubav. Da li je ljubav opravdan razlog za određene postupke, ostavljeno je na sud čitaocima. Hirurškim rezom odstranjen je višak riječi, kratke rečenice pulsiraju stranicama i kao ticala dotiču misao čitaoca. U njihovim manama prepoznajemo sebe, i umjesto da sudimo mi suosjećamo. Suosjećamo, jer smo i mi u potrazi za pripadanjem, jer pripadati možemo samo kroz ljubav. Nesavršenost ophrvana realnošću umotana u komad svile, topi se poput šećerne vune na ustima. Poput dragih prijatelja likovi ovih priča žive i nakon čitanja. Ne postoji način da se do cilja dođe zaobilaznim putem i upravo to Jelena Zlatar zna. Zbog toga pisanjem je ogolila sebe kroz spektar emocija u zavisnosti od protagoniste same priče. To su oni obični ljudi za koje na prvi pogled i ne možemo reći da su interesantni. Oni ljudi čija priča nije ispričana. Čovjek željan ljubavi, žena koja nije voljena, dječak pun snova, djevojčica bez ambicija. Svima njima je zajrednička potraga za prihvaćanjem u voljenim očima. Bez toga oni su izgubljeni, kao brod bez jedra u sred oluje. Bez toga oni su izgubljena generacija 21. vijeka u beskonačnoj potrazi za srećom. Ticala jeste moderna zbirka priča koju oslikava kratkoća izražavanja, odsutnost opisivanja i jasnoća izrečenog. Nakon čitanja stiče se utisak da ste na kafi s prijateljem razgovarali o vašim poznanicima i da ćete već na sljedećem sastanku saznati novosti o njima. Iskrene preporuke.
Atmosferične i neobične priče koje dočaravaju različite životne situacije i psihološka stanja ljudi. Verujem da se može svideti i onima koji nisu ljubitelji kratkih priča. Na trenutke mračno i pomalo napeto. Priče u kojima sam se mogla poistovetiti sa likovima posebno su mi se svidele i učinile da odlučim potražiti i druge knjige autorice.
Ugodno iznenađena solidnošću priča. Iako se bave apstraktnim temama, zaokružene su u jasnu i smislenu cjelinu. A priča S one strane jezera ima napetost koju odavno nisam susrela u suvremenoj hrvatskoj prozi.
Kratke priče ispunjene atmosferom više nego fabulom - u nekom trenutku sam pomislio da čitam prozu koja se bazira na kombinacijama riječi Željka Sabola i pjesama Pipsa. Neke priče su mi bile preapstraktne, u drugima sam uživao. Neobično, pomalo mračno.
Likovi i njihovi odnosi podsjećaju na svakodnevne, životne, najrazličitije situacije. Ogoljeni, onakvi kakvi smo često i sami, kad nas nitko ne gleda. Čitanjem shvatiš da si iste likove već susreo u životu, sa stvarnim imenom, adresom ili bilo čime što ih čini postojećim. Ne mogu garantirati napetost, lakoću čitanja i blagostanje od emocija jer na trenutke se čak javljao i zamor, ali preporuka onima koji žele nešto novo, drukčije i "bez kozmetike".