Meke granice

by Stanislava Nikolić Aras

Prva prozna knjiga, pobjedama na natječajima za kratku priču već obilježene Staše Nikolić Aras, Meke granice, sastoji se od jedanaest priča. Priče su dosta različite, ali obojene jedinstvenim autorskim glasom koji se formirao u poeziji. Lirske slike, i općenito raskošna stilistika, u tim se pričama susreću s ilustrativnim šturim dijalozima, s grubošću. Reklo bi se da se radi o raskoši unutarnjeg i na fraze i imperative svedenog vanjskog.

Negdje u tom napornom neskladu i počiva napetost i istinitost većeg dijela ovih priča, u sudaru ekspresionizma i naturalizma s realističkim okvirima. Njihovi su protagonisti dobrim dijelom socijalno, zdravstveno, biološki ili bračno poništeni ljudi – radnici koji su silom prilika postali ribari, sezonske radnice, umirovljenici, dekintirane studentice – svi poluvidljivi, promatrači društvene orgije s onu stranu moći, a moć se upravo krije u tome da se sve vidi, nadzire, kako je to prikazano u gledanju kroz snajper u priči “Lovac”.

Mediteranski duh i uzemljenje ih primiče karnevalesknom, a ono pomiče granice, koje su ionako meke i meandrirajuće. Nekada priče odlaze u grotesku, dekonstrukciju bajke, tada šaroliko hvataju tmurnu socijalnu zbilju. Otprilike, kao da je Zola rivrajtao Marinkovića, pa se tih priča dočepao Fellini.

Moglo bi se reći da se radi o emo-komadima, jer svoju forcu doživljavaju u intenzivnom unutarnjem koje traži oslobođenje na mnogim razinama: osjetilnoj, emotivnoj, rodnoj, ljudskoj. Zato ove priče i završavaju katarktičkim parabolama ili otvorenim krajevima, ali tim se krajevima nema što dodati, ne mogu se zatvoriti, jer traže upravo to: otvaranje, slobodu, eter. Prelazak preko granica.

Genres: Fiction

124 pages, Paperback

Published January 1, 2016

About the author

Stanislava Nikolić Aras rođena je 1972. u Trogiru. U Zadru živi od 1992. i radi kao profesorica hrvatskog jezika u srednjim i osnovnim školama. Članica je udruge Zadarski pisci – Zapis.

Radila je kao konobarica, nastavnica, lektorica, novinarka, kazališna pedagoginja, instruktorica joge, prodavačica makrobiotičkih sendviča, organizatorica književnog festivala, tajnica, producentica predstave, predavačica. Majka je dvoje djece. Piše poeziju, kratke priče i esejističke tekstove.

Poeziju je objavljivana u časopisima Tema, Zadarska smotra, Fantom slobode i zbirci Takve se stvari događaju ljudima (2013). Proza joj je objavljivana u časopisima Quorum, Forum, Zadarska smotra te na portalima Arteist, Almost famous, Beton itd.

Za kratke priče dobila je tri prve nagrade: dvije nagrade Vranac na natječaju festivala Odakle zovem, u Podgorici, i to za priče Srebrni zmaj i Gutanje te nagradu Matice hrvatske u Vrgorcu za priču Neron. Povremeno, sa Želimirom Perišem, vodi radionice kreativnog pisanja, povremeno piše tekstove za Treći program hrvatskog radija, povremeno je privremeno zaposlena premda je inače upisana u Zavod za nezaposlene. Surađivala je s Kazalištem lutaka u Zadru, Agencijom za odgoj i obrazovanje, Centrom za kreativno pisanje itd. Odnedavno piše i recenzije za portal Najboljeknjige.com. i tekstove za Treći program hrvatskog radija. Živi u Zadru i Dubrovniku.

Reviews

[NEVEN · Rating 5 out of 5]

Kad sam je pitao zašto ne piše na engleskom rekla je da ne zna pisati na hrvatskom, a kamoli još na engleskom. To je prvi put da me je lagala.

Inače ne čitam fikciju, ali za knjige moje najdraže profesorice uvijek imam vremena.

Odlična zbirka kratkih priča. Ne razumijem se u stilove književnosti, ali neke priče su realistične, neke su surealne. Jel' to ekspresionizam? Ne paše mi baš taj ekspresionizam malo mi je previše ekspresivan.

Ali priče "Rimski raster", "Moj muž kaže", "Gutanje", "Tri palme na otoku sreće", "Iznad vode" i pogotovo zadnja, i ovaj put vrijedna "Čišćenje" su me oduševile.

Ne mogu vjerovati koliko sam zapravo sretan u smislu da sam srečković što sam imao čast imati Stašu kao profesoricu hrvatskog. Jer da nisam, vjerojatno nikad ne bih kupio ovu knjigu. Ali jebeš knjigu. Knjiga je bila 79.20 kn na Interliberu. Znanje i odgoj koji sam dobio od nje je u 4 godine srednje. E to je neprocjenjivo.

Ali još uvijek ne kužim zašto bi itko pisao pjesme bez rime.

[Neven Ušumović · Rating 4 out of 5]

Od groteske, naturalizma, do mračne oniričnosti! Žestoke priče Staše Aras crpe svoju snagu iz pjesničkog osjećaja za jezik, kao i iz uvjerljive dramatizacije višeglasja. Najviše sam se vraćao pričama u kojima se gradski dalmatinski govor susreće (bolje reći sudara) s profinjenom, inventivnom figurativnošću književnog jezika. Ove su priče sve, samo ne književna igra.

Najviše su me "pogodile": "Rimski raster", "Srebrni zmaj", "Tri palme na otoku sreće" i "Čišćenje".

[Ingeborg]

Fantastično!