Dora Maar, pravim imenom Henriette Theodora Markovitch, rođena je u Parizu 1907. od oca Hrvata, arhitekta i majke Francuskinje. Nakon djetinjstva provedenog u Buenos Airesu, u dobi od dvadeset godina vraća se u rodni grad i tamo postaje fotografkinjom nadrealizma. Muza fotografa Mana Raya, družica redatelja Louisa Chavancea, a zatim i pjesnika Georgesa Bataillea, Dora Maar pripadala je krugu stvaratelja koji su značajno promijenili svijet umjetnosti u razdoblju između dva rata. Intelektualka i umjetnica naglašene političke svijesti postat će Picassovom ljubavnicom i inspiracijom mnogih njegovih djela. Njegova "Žena koja plače"... Nakon prekida njihove veze, Dora Maar povući će se u samotni misticizam, sve do svoje smrti 1997. godine. Njezini portreti koje je naslikao Picasso prodani su na dražbi, a njezini nasljednici pronađeni su u Hrvatskoj i Francuskoj.
J’ai adoré l’écriture, le fait que ce soit si documenté ! On plonge dans la vie de l’artiste Dora Maar et bien sûr on découvrir le quotidien de tous les surréalistes (Picasso, Man Ray, Eluard etc ..). Le livre complète très bien « je suis le carnet de Dora Maar »
Očekivala sam puno od ove knjige, a na kraju gotovo ništa novo nisam saznala. Možda samo poneku sitnicu. Mnogo toga je neobjašnjeno (što je i realno), ali mnogo toga je i samo nagađanje ili redanje događaja bez kronološkog slijeda, bezuspješni pokušaji objašnjenja situacija ili karaktera, koji su me zapravo samo zbunili.
Zbog iznimnoga truda jer je autorica ovoj temi pristupila s velikom ljubavlju prema Dori te ju je htjela zaštititi od prolaznosti, ali i posjetiti na njezinu umjetničku vrijednost, ipak moram kazati svaka čast!👏🏻👏🏻
În spatele unui bărbat genial se află adesea o femeie al cărei nume timpul l-a aruncat în obscuritate sau cel puțin nu i-a făcut dreptate. Istoria nu lasă loc de excepții, Théodora Markovitch, cunoscută drept Dora Maar, fotografă și pictoriță( bâlbâieli semicubiste și pseudopicassiene în spatele cărora apărea umilința de a vrea să fie cineva, în umbra unui geniu), a rămas cunoscută mai mult în calitate de amantă a lui Picasso. Nici spaniolă cu crucea la gât, nici franțuzoaică facilă, era o ființă exotică, venită din neant, o creatură kafkiană cu sinceritatea unui bărbat și curiozitatea unei femei, cu un destin sub semnul hazardului.
The work is based on an impressive journalistic effort with some genuinely insightful parts and that merits at least 4 stars, but since God forbit a woman be more than the whims, vices and sadisms of men and because I don't thing there is a single instance of a woman in this book not being presented through the lenses of their relation to men, we will settle for 3 stars. And if that is the case, does the work manage to revisit and enhance history? Do we understand more about this hidden figure? Her likes and dislikes, her dreams, her views on life and the world around us? Not really, no. However, is it reasonable to expect such new perspectives when the initial information concerning said answers was not preserved? Probably not really, no. Maybe a presumptive fictional work could better deliver that, in lieu of being the proverbial winner that (re)writes history.
L'auteure consacre de longs paragraphes à toutes les grandes figures ayant un jour ou l'autre croisé le chemin de Dora Maar. A tel point qu'elle en délaisse parfois son personnage principal. J'ai eu l'impression d'en apprendre finalement très peu sur la vie et l'oeuvre de Dora Maar elle-même. Lecture plutôt frustrante donc. Je suis le Carnet de Dora Maar, de Brigitte Benkemoun, lu juste après, m'a bien plus enthousiasmé.