Intrige. Spletke. Političke zavjere. Seksi savjeti o hortikulturi.
Ovo je popis stvari koje nećete pronaći u knjizi “Dnevnik gradske cure”. Andrea Andrassy nas kroz seriju odabranih kolumni vodi u svijet muško-ženskih odnosa, prekida, torte od sira i, možda najvažnije od svega, otkriva kako postati petorazredni glumac u trećerazrednoj seriji. Za dodatnu vrijednost, tu su i vodič kroz najpopularnije dijete sezone, iscrpan plan za spas BDP-a te odgovor na vječno pitanje: “Je li Batman gay?” Plus, unutra je golišava slika.
Knjiga Dnevnik gradske cureje kolekcija istoimenih kolumni koje autorica Andrea Andrassy piše na portalu Index.hr. Sastoji se od odabranih tekstova koji se od 2012. godine objavljuju na spomenutom portalu. Riječ je o chick-lit kolumnama koje na prvu podsjećaju na Seks i grad, ali autorica koristi puno oštriji jezik i bavi se temama koje izlaze iz okvira standardnih lifestyle tema.
Ovaj književni dragulj već u prvih nekoliko stranica uvlači čitatelja u posebni svijet iz kojeg nikada ne želi izaći. Jednostavno ostavlja bez daha.
New York Times (ne o ovoj knjizi)
Knjiga koja će se svidjeti svima kojima je po ukusu, ali i knjiga koja se neće svidjeti onima kojima nije po ukusu. Ukusi su različiti, a bit je demokracije da se poštuje upravo ta različitost. Institucije tiskara su odradile svoj posao, a na nama je da poštujemo taj posao.
Ah, zaboravila sam da sam ovo pročitala. Da, ovakva se djela objavljuju, a stvarni pisci se moraju mučiti da dođu do objavljivanja knjige (ili još naprednije, honorara za objavljenu knjigu). Niti humora, niti pameti, ali imamo sliku ove urbane generacije s pola mozga.
Ljeto donosi nove ljubavi, nove okuse, nova mjesta (ponekad i sve u jednom) i nove knjige. Često upravo ljeti pronađem knjigu uz koju ću se dobro nasmijati, pošteno opustiti i razmisliti o životu. Bez velikih riječi i pompe. Slučaj je htio da su moje dvije posljednje ljetne knjiške ljubavi stigle iz pera (ili s tipkovnica) hrvatskih autorica. Tako sam lani „guštala“ uz Ankicu Tomić i njene reminscencije na otočko djetinjstvo u Naročito ljeti, a ove godine „chillam“ uz komičarku i Indexovu kolumnisticu Andreu Andrassy i njen tvrodukoričeni Dnevnik gradske cure. Ljeto se ove godine malo požurilo, valjda u znak isprike za lanjske kiše, neverine i upropaštene godišnje pa i ja, prije službenog početka ljeta, imam svog ljetnog favorita.
Andrea Andrassy, djevojka mađarskog imena koja ne govori mađarski. Ali zato govori mnoge fora, smiješne i zanimljive stvari na hrvatskom. Ne, doduše, na tečnom i gramatički ispravnom hrvatskom jer njen stil pisanja i odabrane teme ne bi otrpjeli hrvatski standardni jezik. Ona priča o životnim situacijama u koje svi već jesmo ili ćemo u nekom trenutku „upasti“, a život rijetko pristaje potpasti pod norme i okvire koje za njega tako pomno odabiremo. Pa bi i njegovo opisivanje pomno biranim riječima bilo smiješno. Karikaturno smiješno. A Gradska cura nije karikaturno smiješna. Ako išta, beskrajno je zabavna i smijeh što ga budi u čitatelju pun je duha, neovisno o tome smijete li se s njom ili njoj. Pa i kad se smijete njoj, znate da se ona negdje smije s vama. A kad knjiško druženje protekne u tako veselom, pozitivom obojenom i opuštenom ozračju, želite čitati još. I 230 stranica nikako nije dovoljno.
Srećom, Dnevnik gradske cure u izdanju Naklade Ljevak samo je mali dio istoimenih kolumni što ih Andrea Andrassy piše za portal Index.hr. Kako sama u uvodu kaže, to su njoj najdraži tekstovi, tematski podijeljeni u cjeline; o dečkima, hejterima, prekidima, stereotipima, torti od sira (koja je, usput budi rečeno, najbolja u kombinaciji s malinama op.a.) i emocionalnoj stabilnosti pod utjecajem alkohola. Takvo što ne postoji. Ali postoji nekoliko trikova i savjeta koji pomažu, a prokušano prvi i najvažniji glasi : ugasi mobitel. Lepršavim i bockavim humorom Andrea se hvata u koštac i sa svim bezličnim internetskim provokatorima. Svatko je od nas, krećući se virtualnim prostorima, „stao na žulj“ nekom takvom i upustio se u nelogična objašnjavanja. A jedan „smile emoticon“ ponekad bi bio i više nego dovoljan.
Je li Dnevnik gradske cure hrvatski Seks i grad? Ne. Popularnom serijalu unatoč, knjiga Candace Bushnell nimalo ne nalikuje Dnevniku, nije to zbirka kolumni već kraćih tekstova koji problematiziraju neke situacije iz života (nad)prosječne Newyorčanke, ali nedostaje im duha, iskričavosti i nota ironije što ih posjeduje Andrein Dnevnik. Osim toga, Zagreb nije New York, umjesto Cosmopolitana univerzalan odgovor na sve je čizkejk, a autorica je ovdje i glavna protagonistica svog života. Ona se definira kroz sebe, nije određena onim jednim, posebnim Njim s čijim imenom njeni dani počinju i završavaju. Ali nije niti ojađena jer istog tog Njega nema. Dapače. Živi, radi na sebi i napreduje i kao da cijelim putem poručuje da su osobni rast i napredak najviše što smiješ ili možeš očekivati od života. Sve su ostalo bonus bodovi.
Naravno, svi mi to nekako znamo i sami. No, kad te simpatična i uspješna mlada žena podsjeti kako, uz malo volje i odlučnosti, nema toga što ne možeš, zapitaš se zašto ti misliš da ne možeš. A kad ti vlastitim primjerom dokaže da, suprotno onome što u svojoj pjesmi tvrdi Lily Allen, i nakon dvadesetidruge imaš vremena donijeti i ispraviti pogrešne odluke i biti sretna, znaš da cijelo vrijeme razmišljaš krivo. Jer i sreća je, naposljetku, stvar osobnog odabira. I količine čizkejka u frižideru.
Andreu Andrassy sigurno ste čuli na radiju, možda vidjeli na nekom nastupu stand-up komičara ili kako glumi Michaela Jacksona ili Lady Gagu u showu 'Tvoje lice zvuči poznato', ili ste pak pročitali neku od njenih super zabavnih kolumni na index.hr-u. Neke od njenih najduhovitijih kolumni našle su svoje mjesto u ovoj knjizi.
Knjiga je podijeljena na više tematskih dijelova, koji se bave prekidima, sirom, ženama, muškarcima, sirom, uspjehom, sirom, Mladenom Grdovićem i još sira. Sad vas sigurno intrigira sav taj sir. ;)
Andreine kolumne su iskrene, direktne i ludo duhovite. Ona piše o svemu što joj padne na pamet, bez dlake na jeziku, i dok to čini obraća se direktno čitatelju u drugom licu jednine (dakle, sve su kolumne namijenjene baš TEBI). Andrein humor je britak, zarazan, pametan i uvijek pogađa u cilj, a njene reference na neke ljude, događaje, serije i predmete podsjetit će vas možda i na vrijeme kada ste se i sami s njima susreli i poslužit će vam kao dodatan izvor smijeha (i/ili nostalgije).
Andrea će vas naučiti zašto dezdorans nikad nije dobar poklon za vašu bolju polovicu, zašto ne treba dečka voditi u šoping, zašto treba pustiti gospođu u autu ispred vas da se prestroji, zašto ne treba vjerovati drugima kad vam kažu da nešto ne možete, zašto bi vam jedina prava i istinska ljubav trebala biti torta od sira i još mnogo toga, a njeni će vam savjeti često natjerati i suze na oči - od smijeha. Ima tu i sarkazma, britkih komentara na domaću političku i društvenu situaciju i još puno tema o kojima svi pričamo, sve skupa začinjeno s Andreinim originalnim načinom izražavanja, zbog kojeg vam se čini da uopće ne čitate knjigu, već sjedite na kavi s autoricom i živo diskutirate.
Duhovita i zabavna knjiga puna duhovitih i zabavnih kolumni duhovite i zabavne kolumnistice, uz koju ćete uživati čitajući, neprestano se hihoćući. A zapamtit ćete i puno korisnih savjeta. Win-win. Svakako pročitajte!
Volite li čizkejk? Ako volite onda će te uživati u ovoj knjizi
Andrea Andrassy je najpoznatija kao sudionica prve sezone popularnog showa Nove tv „Tvoje lice zvuči poznato“, a također je kolumnistica za portal Index, stand-up komičarka te voditeljica na Prvom radiju. Sada je napisala knjigu gdje je uvrstila svoje najbolje kolumne i napravila izvrsnu knjigu za čitanje na plaži (ili kao ja, doma u pidžami).
Opis knjige nije baš lagano napisati jer se puno tema obrađuje, pa sam odlučio prepisati ono što piše na pozadini knjige.
„Andrea Andrassy nas kroz seriju odabranih kolumni vodi u svijet muško-ženskih odnosa, prekida, torte od sira i, možda najvažnije od svega, otkriva kako postati petorazredni glumac u trećerazrednoj seriji. Za dodanu vrijednost, tu su i vodič kroz najpopularnije dijete sezone, iscrpan plan za spas BDP-a te odgovor na vječno pitanje „Je li Batman gay?““
Izdavaču savjetujem da uz knjigu u buduće poklanja kuhinjsku rolu jer će te toliko plakati od smijeha da će te cijelu rolu istrošiti. Također moram je preporučit da čitate ovu knjigu kad imate 1 do 2 dana slobodno jer ništa nećete moći raditi dok čitate ovu knjigu. Uzmite godišnji, naručite dovoljno čizkejka i čitanje može početi.
Ja sam ovu knjigu čitao do 3 ujutro, kad sam se probudio mislio sam da sam bio na Ultri, a još sam popodne na poslu skoro zaspao (samo na trenutak, probudio me glas žene koju sam trebao anketirat).
Iako je knjiga meni bila super zabavna, Andrea Andrassy na svoj satiričan način kritizira određena ponašanja u društvu. Zapravo najviše kritizira osobe (i sebe jer je bila zaljubljena u Huljića kad je imala 5 godina) koje sve rade za druge, tj. zapravo jer se ponižavaju drugima na razne načine. Moram priznati da sam se sa svakom njezinom izjavom u knjizi složio jer izgleda imamo sličan svjetonazor.
Duboko se nadam da će nastaviti pisati kolumne ili barem objavljivati slične knjige, jer za mene je ovo bilo iznenađenje godine.
Na kraju bih htio citirati Predsjednika jer se potpuno slažem sa onime što je rekao:
„Knjiga koja će se svidjeti svima kojima je po okusu, ali i knjiga koja se neće svidjeti onima kojima nije po ukusu. Ukusi su različiti, a bit je demokracije da se poštuje upravo ta različitost. Institucije tiskara su odradile svoj posao, a na nama je da poštujemo taj posao.“
5/5 ⭐️ Dobila sam točno ono šta sam očekivala i tražila. Smijeh, zabavljenost, knjigu koje je lagana, sarkastičan, zla na mjestima na kojima treba biti, drska ženska i koju ful lako pročitaš.
Sigurna sam da ste svi, ili bar 90% vas, čuli za Andreu Andrassy, zagrebačku voditeljicu na Prvom radiju, kolumnisticu na Index.hr-u i stand up komičarku. Sarkazam je njen turn on. Moram priznati i moj. Možda mi je zato toliko simpatična, komična i draga i veselim se svakom utorku i novoj kolumni kao dijete zvečki. :) Knjiga je presmiješna, prezabavna i totalni podizač raspoloženja! Čim prije je uzmite u ruke, želite li se dobro nasmijati. ;)
Razmišljala sam neki dan da li da krenem čitati "Data Structures and Algorithms in C++" ili Dnevnik gradske cure i odluka je pala na Andreu. Nisam požalila. Knjiga je duhovita, čitka i zaista me nasmijala kao rijetko koja knjiga i preporučila bih ju svakome. Tj. ne svakome. Ovo nije knjiga za ljude koji nemaju smisla za humor i koji ne razumiju sarkazam jer će im biti kisela kao zelje (knjiga, jel). Svečano označujem ovu knjigu kao jedan od svojih favorita jer cijenim dobar smisao za humor više od renesansne proze ili depresivnog ljubića u kojem Maria pati za Alfonsom jer on nema set žlica kakav ona želi i drago mi je što je netko napokon naglasio važnost čizkejka. Ne sjećam se kad me zadnji put knjiga ovoliko nasmijala, a pročitala sam zaista puno knjiga (od kojih su, doduše, neke slikovnice, ali samo neke). Grafički prikaz čizkejka na kraju svakog poglavlja je zaista nice touch i svaki autor koji drži do sebe bi također trebao dodati čizkejk u svoju knjigu. Veselim se sljedećoj Andreinoj (Andrejinoj? Nisam bila u školi taj dan) knjizi kao djelatnici Porezne uprave Soliteru.
Duhovita (često jer je sirovo iskrena) i zabavna a u više navrata i sjajno motivirajuća (kao life coach ali izravna i bez lajfkoučevski ispraznih izjava).
Dnevnik me proganja s polica već 10 godina i ove godine je bio prva knjiga koju sam stavila na Bingo. Kupila sam ga čim je izašao jer tad su svi bili zaluđeni Andreom… Petnaestogodišnja ja ga je probala čitati i došla do Kolinde i to je bila kap koja je prelila čašu (jer ne želim da mi politika kvari knjige) i knjiga je vraćena na počasno mjesto na polici. Par godina kasnije ponovni pokušaj i ovaj put dolazim do h&m-a . I opet I give up, knjiga vraćena na policu. Ove godine sam odlučila pročitati knjige koje me proganjaju s polica i tako uzimam nju i zapravo se veselim. Trebalo mi je 5 dana s tim da smo svi doma bili u koroni. Dvadeset petogodišnjoj meni knjiga je super. Obožavam neformalni stil pisanja jer imam osjećaj kao da pričam s frendicom. Prošlo je mjesec dana od kad sam je pročitala, ali i dalje sam jednako zadovoljna knjigom. Ako ste u dvadesetima i tridesetima definitivno vrijedi pročitati. Nasmijat ćete se a neće vam oduzeti puno vremena, a i lagana je pa će biti odmor.