Napisati dobar triler nije lako. Štaviše, to je danas možda postalo teže nego roman bilo kojeg drugog žanra. Previše je stvari o kojima morate voditi računa. Srbija nije imala kvalitetan triler koji se držao odrednica žanra a da u isto vreme nije završio kao osrednja priča. Sve do ovog romana. Marko Popović za ovo delo mora da dobije sve pohvale. U osnovnim crtama sve je tu - krajnje interesantan zaplet, ali ne previše pretenciozan, odlično baratanje različitim linijama dešavanja i likovima, precizno osmišljeno doziranje činjenica i lagano otvaranje rešenja. I iznad svega - Marko je uspeo da u sve ovo unese jedan lični ton priče, a da se sama priča pritom ne raspara, kao što je to obično bio slučaj u trilerima sa naših prostora - počnete da čitate dobro osmišljen roman, ali autor u jednom trenutku kao da zaboravi da pište triler, prebaci se u narativni ton jedne drame, a potom učini obrnuto - i na kraju ostanete uskraćeni za zadovoljstvo čitanja i završne realizacije romana - koji nije triler niti drama, niti neki medju-žanr. Autor ove knjige je vešto manevrisao izmedju zamki koje pisanje ovog žanra nosi. Oseća se esencijalni ton Harlana Kobena - uprkos komentaru jedne čitateljke na Laguninom veb-sajtu - Koben je daleko od plitkog i površnog pisca, Koben je jedan od začetnika revolucije, male grupe pisaca koji su trilerima podarili živopisnost i osećajnost, koji su u ovom žanru prevazišli krutu sračunatost krimi-žanra. Pa čak ni to ovde nije loše. Iako se taj pečat Kobenovog stila oseća, nema ga previše, već sasvim dovoljno. Marko je uspeo da u savršenoj dozi unese duh područja na kojem živimo i svih okolnosti koje su ovde vladale i vladaju. Sve u svemu - nije mi jasno zašto ovaj roman nije dobio daleko veću pažnju. S druge strane, možda i razumem - živimo u vremenu gde je komercijalni učinak sve. Gde je 10 od 20 naslova i autora na vrhu top-lista u najmanju ruku diskutabilno, a klasici su do skoro bili maltene zanemarivani. Ipak, ne sumnjam da će ovaj odličan roman negde već isplivati. Ako ne na našem tržištu možda na nekom drugom. Naposletku, iako smo deo prilično naopakog sveta, kvalitet se ne može skrivati večno. Marku sve pohvale i čestitke. Voleo bih da čitam još nešto iz njegovog pera.