What do you think?
Rate this book
Mila
“To je poezija ispričana jednostavnim sevdah jezikom, protkana stvarnim događajima iz života moje majke, oca i mene samog, priča o slobodi, nadi, istrajnosti i tužnim ljubavima. Ona jeste moje glasno razmišljanje i siguran sam da će doprijeti do srca ljudi, kao i moje pjevanje. S istim je žarom napisana i istom emocijom obojena”
- GenresPoetryShort Stories
215 pages, Unknown Binding
Published January 1, 2016
6 people are currently reading
91 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 5 of 5 reviews
July 12, 2018
Ovo je pjesma za žene koje palidvrcem vade karmin,
jer ga više nema i prstom se ne može iščarotati,
i nema više ni te boje da se kupi, nigdje, samo jedan je izašao takav,
zato i jeste poseban trenutak -
iščarotati pa se nabakamiti kao nikad prije,
i coknuti usnama kao da niko takvih usana ni nema,
i krenuti, krenuti po svog muža u kafanu, i smožditi ga na licu mjesta
il' dovući mrcinu kući,
druge nema.
I ovo je pjesma za one koje majušni kreon satarom za ribu šilje,
i nigdje više nema takvog kreona da se kupi, jok,
taj se čuva i njime se oči najbolje načakare,
valja očijukati, valja zavoditi i ne treptati,
ako trepneš, on ode drugoj i avaj.
Zato ovo i jeste pjesma za one što najprije
porazbijaju svekrvin set tanjira
sa onim šarama, budibogsnami, što ništa ni s čim ne ide,
pa zato tras vamo, tras tamo,
sve ko fol ispade ko iz mrtvih,
a sve namjerno, jedan po jedan, kvrc.
I zato je ovo pjesma i za one
koje izađu jednu stanicu ranije iz tramvaja,
jer ih je grdna pušačka snašla,
valja popušiti barem dvije cigare do prve pekare,
i tako svaki dan bogovetni,
to su one što im je muž prestao pušiti,
doktor mu zabranio,
pa nervozan ko pseto,
i tuče je, nema na kom drugom da se iskali, bijednik.
I za one što s viklerom odu na posao,
nekad na šiškama, a nekad negdje tamo na potiljku,
zagubio se tamo negdje u gnijezdu što im od tapiranja ostane,
tamo u babinoj rupi,
a ko bi ih povadio sve,
đavo da ih nosi.
I za one što lijepe čarape lakom za nokte kad žica pukne,
ma ne možeš ih nauzimati,
pa se tačno zna položaj noge da se ne vidi,
kako se sageti,
kako koračati.
I za žene čudotvorke, što mu opeglaju sve,
i gaće i čarape,
jer mu je gospođa majka tako radila,
pa da ga ne iskobe,
a on ode drugoj u istim tim gaćama i čarapama,
i iz dana u dan je vara i pije i tuče je
i kad dođe na vrata,
kaže: "Postav' der",
e postavila bi mu ja govno.
Pobjegla bi rado, ali kuda ako nema gdje,
moja majka je stoput pomislila napustiti mog oca,
al' đe ćeš, dole tvrdo, gore visoko, nemaš kud i kome,
sve se o sebi pri sebi zabavilo,
još im samo ti fališ.
I zato ovo i jeste pjesma za one kojih se nitko ne sjeti,
što skrivaju kosom i maramama modrice,
one što prešute i sve u sebi kupe,
pa kad jednom prekipi, one upale radio
a tamo ona pjesma
što ih na mladost i prvu ljubav sjeća,
pa naspu sebi jednu mučenicu
i onu rakijsku čašu mljeknu o zid
ko da sva im muka u nju bješe stala.
I za one žene što poput mene u muškom tijelu žive,
pa ih vrijeđaju, lome, ismijavaju, gaze,
a one opet kočoperne pa se ne daju,
zapjevaju, pa glasom svojim oslobode duše,
i hrabro koračaju i grabe naprijed,
jer ako stanu ili se osvrnu,
niko ih više čuti neće.
Zato ovo i jeste pjesma slobode,
pjesma u kojoj smo sve ko jedna,
i sve možemo,
baš sve.
jer ga više nema i prstom se ne može iščarotati,
i nema više ni te boje da se kupi, nigdje, samo jedan je izašao takav,
zato i jeste poseban trenutak -
iščarotati pa se nabakamiti kao nikad prije,
i coknuti usnama kao da niko takvih usana ni nema,
i krenuti, krenuti po svog muža u kafanu, i smožditi ga na licu mjesta
il' dovući mrcinu kući,
druge nema.
I ovo je pjesma za one koje majušni kreon satarom za ribu šilje,
i nigdje više nema takvog kreona da se kupi, jok,
taj se čuva i njime se oči najbolje načakare,
valja očijukati, valja zavoditi i ne treptati,
ako trepneš, on ode drugoj i avaj.
Zato ovo i jeste pjesma za one što najprije
porazbijaju svekrvin set tanjira
sa onim šarama, budibogsnami, što ništa ni s čim ne ide,
pa zato tras vamo, tras tamo,
sve ko fol ispade ko iz mrtvih,
a sve namjerno, jedan po jedan, kvrc.
I zato je ovo pjesma i za one
koje izađu jednu stanicu ranije iz tramvaja,
jer ih je grdna pušačka snašla,
valja popušiti barem dvije cigare do prve pekare,
i tako svaki dan bogovetni,
to su one što im je muž prestao pušiti,
doktor mu zabranio,
pa nervozan ko pseto,
i tuče je, nema na kom drugom da se iskali, bijednik.
I za one što s viklerom odu na posao,
nekad na šiškama, a nekad negdje tamo na potiljku,
zagubio se tamo negdje u gnijezdu što im od tapiranja ostane,
tamo u babinoj rupi,
a ko bi ih povadio sve,
đavo da ih nosi.
I za one što lijepe čarape lakom za nokte kad žica pukne,
ma ne možeš ih nauzimati,
pa se tačno zna položaj noge da se ne vidi,
kako se sageti,
kako koračati.
I za žene čudotvorke, što mu opeglaju sve,
i gaće i čarape,
jer mu je gospođa majka tako radila,
pa da ga ne iskobe,
a on ode drugoj u istim tim gaćama i čarapama,
i iz dana u dan je vara i pije i tuče je
i kad dođe na vrata,
kaže: "Postav' der",
e postavila bi mu ja govno.
Pobjegla bi rado, ali kuda ako nema gdje,
moja majka je stoput pomislila napustiti mog oca,
al' đe ćeš, dole tvrdo, gore visoko, nemaš kud i kome,
sve se o sebi pri sebi zabavilo,
još im samo ti fališ.
I zato ovo i jeste pjesma za one kojih se nitko ne sjeti,
što skrivaju kosom i maramama modrice,
one što prešute i sve u sebi kupe,
pa kad jednom prekipi, one upale radio
a tamo ona pjesma
što ih na mladost i prvu ljubav sjeća,
pa naspu sebi jednu mučenicu
i onu rakijsku čašu mljeknu o zid
ko da sva im muka u nju bješe stala.
I za one žene što poput mene u muškom tijelu žive,
pa ih vrijeđaju, lome, ismijavaju, gaze,
a one opet kočoperne pa se ne daju,
zapjevaju, pa glasom svojim oslobode duše,
i hrabro koračaju i grabe naprijed,
jer ako stanu ili se osvrnu,
niko ih više čuti neće.
Zato ovo i jeste pjesma slobode,
pjesma u kojoj smo sve ko jedna,
i sve možemo,
baš sve.
December 11, 2016
Ova knjiga je u meni izazvala čitavu navalu emocija. Pročitavši ju u jednom dahu, dušu sam isplakala. Toliko sam plakala da su se stranice natopile mojim suzama. Predivna knjiga, predivan pisac, predivan osjećaj nirvane nakon čitanja. Toplo preporučujem.
March 5, 2017
Sincere and touching piece of literature... Bozo Vreco examines his past, presence and future in an authentic and unique way. You will fall in love with this book as easily as you do with Bozos music, for radiates his gentle and loving personality and helps you understand his inner psychology.
January 24, 2019
Divna knjiga divnog čovjeka, knjiga prožeta iskrenom emocijom. Napisana kao kombinacija proze i poezije, obogaćena slikama i fotografijama, knjiga napisana za ljubitelje sevdaha, Božinog lika i djela, za sve žene, koje Božo naziva muzama, i za sve one kojima treba malo topline, a ne boje se vlastitih suza, jer će vas vjerojatno rasplakati.
Read
February 17, 2025Trash
Displaying 1 - 5 of 5 reviews