Dünyaca ünlü yazar ve sanat eleştirmeni John Berger ile nevi şahsına münhasır çizer Selçuk Demirel’den bir ortak yapıt daha: “Duman”.
Bu yılın hiç şüphesiz en sürpriz kitaplarından birisi “Duman”.
John Berger’in tütüne övgü düzercesine kullandığı ironik metin(ler)i, Selçuk Demirel’in çoğunlukla kesif griye çalan karanlık çizimleriyle taçlandırılmış.
Duman’da ‘‘Kül tablaları bir çeşit konukseverlik araçlarıydı’’ diye yazan John Berger ve Selçuk Demirel’in desenleri zihnimizde soru işaretleriyle karışık ünlemler üretiyor: Belki de asıl sağlığa zararlı olan şey hayatın ta kendisidir!
John Peter Berger was an English art critic, novelist, painter and author. His novel G. won the 1972 Booker Prize, and his essay on art criticism Ways of Seeing, written as an accompaniment to a BBC series, is often used as a college text.
Later he was self exiled to continental Europe, living between the french Alps in summer and the suburbs of Paris in winter. Since then, his production has increased considerably, including a variety of genres, from novel to social essay, or poetry. One of the most common themes that appears on his books is the dialectics established between modernity and memory and loss,
Another of his most remarkable works has been the trilogy titled Into Their Labours, that includes the books Pig Earth (1979), Once In Europa (1983) Lilac And Flag (1990). With those books, Berger makes a meditation about the way of the peasant, that changes one poverty for another in the city. This theme is also observed in his novel King, but there his focus is more in the rural diaspora and the bitter side of the urban way of life.
‘There’s never smoke without fire.’ This was first said by somebody suggesting a rumor might be well-founded. Words in the media today often function like a smoke-screen for hiding flames.
Não sou fumadora, mas achei graça à forma como John Berger, acompanhado pelos desenhos muito sugestivos de Selçuk Demirel, desmascara a hipocrisia da sociedade face ao fumo, sobretudo o do tabaco e os seus efeitos perniciosos, já que este ensaísta encara o cigarro, acima de tudo, como um acto social.
Whilst smoking together we exchanged our views of the world. We described journeys. We discussed the class struggle. We swapped dreams. (...) Ashtrays were gadgets of hospitality.
Sigara ya da tütün içmenin altında büyük bir kültür yattığını, sigara düşmanlığının, kötülüklerin anası olduğunu savunmanın yersiz ve anlamsız olduğunu, kapitalizmin sigara düşmanlığını körükleyerek büyük vurgunların önemsizleştirildiğini ( sanayi, teknoloji, otomotiv kirliliği ) düşünen biri olarak bu "DUMAN" güzellemesini oldukça beğendim. Berger'in mısra tadında açıklamalarını Selçuk Demirel çizimleriyle süslemiş. 10 dakikada okunabilen çizim kitapçığını bitidikten sonra üzerine bir sigara yakmanızı tavsiye ederim :)
Kratka slikovnica o dimu i pušačima i kako smo se nekad družili uz cigarete a sada u modernom svetu otuđenja i zagađenja sve je drugačije, sada su pušači usamljeni odmetnici koji se sastaju po skrivenim mestima, a magiju dima smo zaboravili, i sve tako Berdžer pućka dok vuče iz muštikle tugovanke. Ako se pročita kao neka veoma sažeta i ilustrovana poetska dopuna knjizi Cigarete su uzvišene Ričarda Klajna, kome je do toga može se produhoviti i porazmisliti, možda uz šolju kafe ili na šolji u klozetu, u oblaku dima, uz Tozovčevu pesmu Lulo moja, srebrom okovana, zašto ljudi džmare, zašto ljudi sve manje duvane na Zapadu, a zašto u krizama švajsuju jednu na drugu, i da li se na kraju ugasi žar i sve postane pepeo...
Ilustracije Selčuka Demirela, koji više ne puši kao Turčin iz Turske, jer se preselio u Pariz još 1978, vrlo su fine, tako malo razmrljane svaki put, i kad su ugljenaste i voštane i akrilne i tuširane i grafitirane, a ima ih i više nego teksta tako da ne ilustruju samo Berdžerove rečenice nego i njihov duh, umalo ne rekoh dim. Jedna od ilustracija izgleda bezobrazno i malo bumerski prevaziđeno i patrijarhalno: Berdžer napiše kako smo nekad, dok smo zajedno pušili, "jedni drugima pričali snove", a Selčuk Demirel ilustruje to dimom iz kuća koji formira žensku figuru od struka nadole i njene pubične dlake, što sugeriše da su pušili uglavnom muškarci i prepričavali svoje snove o golim ženama i da je to "mi" koji puše zajedno jedno muško mi, a da su ti snovi bili pi*kin dim. Takav je, doduše, i zaključak o naporu potrebnom da se pročita ova knjiga i njenoj generalnoj vrednosti, a bogme i o mojoj kritici.
(Gde ima vatre, ima i dima.) Tandem Berdžer/Demirel pokazuju šta sve dim može da bude. I iza jednostavne postavke krije se more mogućnosti - dim je oznaka kulture, ovazdušenje rituala, okvir za pripovedanje, vreme, zagađivač, dom.
(Saznao sam i da Rejkjavik znači 'Zaliv dimova'.)
Nisam, međutim, siguran da mi se crteži Selčuka Demirela dopadaju. Verovatno mi smeta karikaturalni manir prisutan u svakom radu.
I na posletku, treba reći da je tema tako velika i inspirativna da su je samo zagrebali. Setio sam se koncepata Kloda Levi Strosa o dimu i ognjištu i obradi mesa, ili filma 'Dim' Vejna Vanga za koji je scenario pisao Pol Oster. Ili čak čibuka kao signala vremena u istoriografskim spisima Vuka Karadžića.
(Ili možda je sve u tome što nisam pušač. Da jesam, razumeo bih bolje.)
Açıkçası John Berger'i de Selçuk Demirel'i de çok sevmeme rağmen bu kitap çok yavan geldi. Ayrıca sigara güzellemesi yapması da hoşuma gitmedi. Yıllarca sigaranın kölesi olduktan sonra özgürlüğüne kavuşan ve yıllarca sigara içmemin bir ahmaklık olduğunu düşünen ben, 2 yıldız vermeye bile elim varmayan bu kitabı şayet sigara içerken de okusaydım notum 3 yıldızı aşmazdı. Ama yine de göz gezdirilmeli
odem ja tako da kupim ways of seeing, da ne kažem načine gledanja, pošto sam ceo karantin period gledala ekranizaciju (a zapravo je vice versa, jer knjiga nastaje posle ekranizacije) i baš sam mnogo (čitaj opsesivno, kao i uvek) čitala o berdžeru, i eto pročitam prvo na engleskom ways of seeing na kindlu, al ja stvarno ne volim kindle jako mi teško pada to čitanje, i onda vidim da ima prevod i kod nas, pa se uputim da pazarim u beopolisu. kad u beopolisu, komplet od četiri berdžerove knjige 1200 dinara! i onda pošto sam taj dan dobila 10 na ispitu - kažem lepo sebi eto taman da se častiš! i onda tako pazarim i načine gledanja i taj komplet, a u kompletu je i ova knjiga, jako lepo propratno ilustrovana tako da ne znam da li bi se onda mogla nazvati i grafičkim romanom? u svakom slučaju, skroz mi ima onaj danil harms vajb - kod harmsa sam čini mi se pročitala nešto isto ovoliko simpatično o pušačima i onima koji ostavljaju pušenjue - ostaviti pušenje više nije stvar same činjenice da ne pušite, već pokazatelj "snage volje", mi se hvalimo kad ostavimo pušenje samo da bismo pokazali da imamo jaku volju (šta god to inače značilo). a pošto je i berdžer pisao o pušačima, baš se vidi da su mu je teško palo uvođenje nekih mera zabrane pušenja. ja kao pasivni/aktivni pušač mogu da razumem taj sentiment...
v v short essay/ text on smoking accompanied by illustrations. Primarily about the moral outrage around smoking, the ways that our public attention was turned towards condemning individuals for their lone 'perversities', while institutions are emitting smoke en mass. Read while standing in the non-fiction section at Auckland city libraries.
Tamamen John Berger ismini gördüğüm için edindiğim ve okuduğum bir kitaptı ama ne kitap ne de öykü diyebileceğim bir tarzı vardı. Birkaç fikir ve düşüncenin görsellerle anlatılmasıydı. Resmen on beş dakikada okunabilir bir eser. Ben bana fazla birsey kattığını düşünmediğim için puanım 3:(
Simple and visual small essay about the different kinds of smoke and smoking and how perceptions of smoke and different kinds of smoke have changed over time. It's playful and a little tongue in cheek about anti-smoking. The illustrations are sweet and I learned Reykjavik means Bay of Smoke!
John Berger'ın yazdığı ve Selçuk Demirel'in desenleri ile bezeli bu kısa kitapçık, sigaranın ölümü getirdiğini söyleyen dünyanın, fabrikaların ve araçların dünyaya saldığı zehir karşısında nasıl iki yüzlü olduğuna değiniyor.
İki ustanın sigara konusundaki dünya görüşü bu kadar kısa komik manidar anlaşılamazdı Kahkahalı bir kitap İki usta Bir baş yapıt Kütüphane de yerini aldı Arada tekrar okunmalı