Mirča Elijade nastavlja gde je stao sa prvom knjigom i u ovom obimnom tomu obrađuje period ljudskog, iako bivajući istoričar to sam baš i ne razume, postepenog otuđenja od metafizičke stvarnosti.
Na stotinama strana proćićemo kroz bogatu i dramatičnu istoriju religioznosti i baštine u Kini, nastavljajući se na prethodni tom kroz post-upanišadsku Indiju sa svim krizama i cepanjima koje su upravo ti tekstovi šumski mislioca izazvali - raslojavanje tradicije na vedantu, sankhju, jogu, a potom i na budizam, đainizam, sa svim krizama i tih, više ne samo sekti ili škola onoga što će postepeno postati hinduizam, već sasvim odvojenih religijskih sistema.
Put će nas dalje voditi i kroz Evropu klasičnog doba, helenističku epohu, orfičko-pitagorejsku tradiciju i Platona kod koga se ta tradicija već cepa i ne biva sasvim shvaćena... Rim, keltska, germanska, tračanska i dačanska plemena... Uspon hrišćanstva i vazda prisutnu, večnu borbu jevreja za svoju duhovnost i državnost.
Knjiga je zaista blago, možda ne kao vrhunski izvor znanja i razumevanja ovih tema - što sigurno da joj nije ni bio cilj - već kao tačka sa koje se dalje možemo uputiti u ispitivanje bilo koje konretnije teme, bez obzira na tačnu geografsku ili vremensku odrednicu, jer zajedno sa prvim i trećim, zaključnim tomom, Mirča zaista jeste, i to uglavnom na zadovoljavajući način, pokrio vascelu istoriju ljudskog pokušaja da razume ne razumljivo ili da spozna nespoznajno. Uz sam vrhunski tekst, dopremljena je kompletan, obiman popis literature koji je sam dovoljan za decenije istraživanja.