[Sadržaj:] Gorki talog iskustva / [Dragan Barjaktarević]. – Svi geni mojih lektira / [Milan Vlajčić]. – Ne usuđujem se da izmišljam / [Vidan Arsenijević]. – Pisanje kao terapija / [Milivoje Pavlović]. – "Peščanik" je savršena pukotina / [Zoran Sekulić]. – Doba sumnje / [Boro Krivokapić]. – Banalnost je neuništiva kao plastična boca / [Aleksandar Postolović]. – O zlu i iskustvu / [Janine Matillon]. – Značaj dobrog i odanog čitaoca / [Ljiljana Dufgran-Boričić]. – Tražim mesto pod suncem za sumnju / [Lela Zečković]. – Normalna osoba ne piše knjige / [Brendan Lemon]. S engleskog preveo Branislav Jakovljević. – Udeo čuda i truda / [Dževad Sabljaković]. – Imenovati znači stvoriti / [Norbert Czarny]. S francuskog preveo Miloš Konstantinović. – O "Enciklopediji mrtvih" / [Norbert Czarny]. S francuskog prevela Mirjana Miočinović. – Džojsovsko progonstvo / [Ljiljana Dufgran-Boričić]. – Savest jedne nepoznate Evrope / [Leda Tenorio da Motta]. S portugalskog preveo Pero Mužijević. – Život, literatura / [Gabi Gleichmann]. – Između politike i poetike / [Gabi Gleichmann]. – Ironičan lirizam / [Karen Rosenberg]. S engleskog prevela Gabriela Arc. – Trajno osećanje krivice / [Leo Gillet]. Sa holandskog prevela Jelica Novaković. – Barok i istinitost / [Guy Scarpetta]. S francuskog prevela Gordana Gordić. – Pišem da bih spojio udaljene svetove / [Sandro Scabello]. – Ta prošlost koja se ne briše / [Maurizio Ciampa]. Sa italijanskog preveo Pero Mužijević. – Politizirao sam celog svog života / [Eva V. Balint]. – Pišem svoja izabrana dela / [Gyula Varsányi]. – Jedini jugoslovenski svetski pisac / [Tamás Torma]. S mađarskog prevela Gabriela Arc. – Dobro nameštene zamke / [Dragan R. Marković]. – Ironijom protiv užasa egzistencije / [Burkhard Müller-Ullrich]. – Ne verujem u piščevu fantaziju / [Adalbert Reif]. S nemačkog prevela Drinka Gojković. – Bibliografski podaci o razgovorima. – Bilješka o piscu.
Danilo Kiš was born in Subotica, Danube Banovina, Kingdom of Yugoslavia, the son of Eduard Kiš (Kis Ede), a Hungarian Jewish railway inspector, and Milica Kiš (born Dragićević) from Cetinje, Montenegro. During the Second World War, he lost his father and several other family members, who died in various Nazi camps. His mother took him and his older sister Danica to Hungary for the duration of the war. After the end of the war, the family moved to Cetinje, Montenegro, Yugoslavia, where Kiš graduated from high school in 1954.
Kiš studied literature at the University of Belgrade, and graduated in 1958 as the first student to complete a course in comparative literature. He was a prominent member of the Vidici magazine, where he worked until 1960. In 1962 he published his first two novels, Mansarda and Psalam 44. Kiš received the prestigious NIN Award for his Peščanik ("Hourglass") in 1973, which he returned a few years later, due to a political dispute.
During the following years, Kiš received a great number of national and international awards for his prose and poetry.
He spent most of his life in Paris and working as a lecturer elsewhere in France.
Kiš was married to Mirjana Miočinović from 1962 to 1981. After their separation, he lived with Pascale Delpech until his early death from lung cancer in Paris.
A film based on Peščanik (Fövenyóra) directed by the Hungarian Szabolcs Tolnai is currently in post-production.
Kiš was nominated for the Nobel Prize in Literature and was due to win it, were it not for his untimely death in 1989.
Što ga više čitam, sve mi više kvari utisak. Nekako mi sve više deluje da je Kiš pisac od jedne ideje, ma koliko on potencirao svoja umetnička traganja i šta sve ne. Pritom, ono što me posebno nervira, a rizikujem da zvučim jako površno, jeste prisvajanje jevrejstva u smislu mučeništva, i to selektivno - čas je jevrejski pisac i oseća svoje poreklo, čas nema veze sa njima. Pritom, ne mislim na stradanja, već na kulturu. Deluje mi kroz intervjue da se previše uživeo u ruski formalizam i jevrejsko pitanje, i da samo to i zna (užasna sam, znam). Prosto me zapanji kakva školska i besmislena određena daje svojim zbirkama. Proteklih dana sam čitala mnogo radova o njemu, i tačno ne znam ko mi je od kritičara patetičniji i smešniji. Napisati da je Eduard Sam 'mitološka neponovljiva figura' u uglednom zborniku je nedostupivo: niti je jedinstven, a posebno nije 'mitološki'. I tako, imam još dva meseca da budem zla.
Sjajna knjiga, ko želi da razumije književnost i poetiku Danila Kiša, ovo bi trebalo da bude prvo štivo kojom će se baviti. Rakođe, oni kojima. nisu do kraja jasni. principi modernog pripovijednaja, tačke gledišta, oneobičavanje, mistifikacija i ostali teoretski pojmovi, ovo je bukvar. Bukvalno.