Mi, mrtvi je većim dijelom vrlo pitak i zabavan miks svega i svačega. Ima tu religije, umjetnosti, introspekcije, putovanja diljem (gotovo) cijelog svijeta, ljubavi, (ne)prijateljstva, filozofije i raznih drugih umnih i manje umnih stvari o kojima Macan govori s dobrom dozom ironije i čak bih rekao podsmjeha. Iako se ne može poreći da iz toga proizlaze mnogi humoristični trenutci, ovdje mi takav pristup ne odgovara u potpunosti. Također me smeta što su, usprkos svemu navedenom, glavni sastojci tog miksa nasilje i seks, pa su tako isti prisutni i kad treba i kad ne treba. O Kordejevom crtežu se nema šta puno reći. Malo humorističan, malo krvoločan, kako već priča od njega traži, ali cijelo vrijeme standardno dobar. Moj ukupan dojam je da je riječ o djelu koje ima puno zanimljivih trenutaka no u cjelini ostaje tek zabavna razbibriga. Da se razumijemo, ne pogađa takav pristup daleko od istine. Ljudska povijest se lako može svesti na ratovanje i seks i nema nekog posebno uvjerljivog razloga zašto bi budućnost bila drugačija. No iako mi ljudi jesmo prvenstveno životinje, obilježava nas i težnja ka nečem višem. U skladu s tim i od ovog sam stripa očekivao nešto više, a dobio sam tek mrvice. Mrvice kojima me privukao bliže da bi me potom poprskao krvlju i naguzio. Mislim, seks je bio dobar, ali nije baš da će se pamtiti.