Crna smrt, koja je sredinom četrnaestog stoljeća poharala Europu, ostavila je taj kontinent napučen živim mrtvacima. Gotovo sedam stoljeća poslije, Manco, princ carstva Inka, jedne od dviju preostalih svjetskih sila, polazi onamo u potragu za izvorom vječne mladosti, potragu koja će ga provesti cijelim svijetom, toliko drukčijim od našega i toliko istim …
MI, MRTVI Darka Macana i Igora Kordeja crnohumorna je laka tragedija prekrasno znojnog crteža i blistavih boja. Izvorno je objavljena na francuskom tržištu i dosad je prevedena na više jezika, a možda ju je najbolje sažeo njezin prvi urednik nazvavši je "pravim romanom za ova zabrinuta vremena".
Darko Macan is a Croatian author and illustrator who has created and collaborated on comics, essays and science fiction and fantasy. He is also an editor.
"Mi mrtvi" mi je sjeo iako je poremećen, povremeno nekoherentan strip s puno boljim početkom nego završetkom. Ideja je odlična, Inke traže "izvor mladosti" i pokušavaju ga pronaći u zemljama koje je prije više stoljeća poharala kuga. Pogađate, riječ je o epidemiji "crne smrti" iz sredine četrnaestog stoljeća, a "Mi mrtvi" postavlja tezu prema kojoj se od te pošasti Europa nikad nije oporavila. Rastrgana, dekadentna i bez jasne hijerarhije, Europa dočekuje Inke koji ovdje u sjajnoj zamjeni teza igraju ulogu kolonizatora. No, kako kolonizirati luđake? Govorimo o kontinentu koji nema autoriteta, gdje u Avignonu pape i protupape iskrsavaju kako se kome da, a definicija vjere varira od ideje onoga tko interpretira. U svemu tome mladi princ Inka nastojat će pronaći mistični izvor mladosti dok će jedan svećenik koji je istodobno "ni živ, ni mrtav" nastojati pronaći smisao života (i vjere, istodobno) putujući s njime. No, ni u zemlji Inka neće sve ostati isto dok će putovanje odvesti naše junake do raznih zemalja i zanimljivih i živih i mrtvih ljudi kao i onih između. Za Macana je, čini mi se, "Mi mrtvi" metafora propasti zapadne civilizacije koja se u svojoj prijetvornosti i laži pretvorila u nešto između zombija i lešinara. Potlačeni i zlostavljani, pa i drugačiji prije ili kasnije uzvrate udarac. No, u tom "gundulićevskom" krugu uvijek netko igra ulogu tiranina i prodaje prazna obećanja. Šteta je za ovaj simpatičan i višeznačan roman što kraj djeluje zbrzano. Da je tu uložen jednaki trud kao i na početku, ovo bi bilo idealno štivo.
3,8 Počelo je dobro, priča odlična, crteži još bolji, ali ima tih nekih wtf scena koje su ubačene ne znam zašto (valjda da se vidi koliko su ljudi poremećeni, drugog objašnjenja nemam) i kraj je malo zbrzan. Iako vjerujem da nisu, izgleda kao da su nesvjesno upili nešto iz GOT priručnika😅 🤷♀️ Dakle, priča počinje u Europi koja je u srednjem vijeku zahvaćena kugom, koja je zapravo zombi virus. Ali ovi zombiji sposobni su razmišljati i normalno "živjeti" iako su zapravo mrtvi. I ponašaju se kako se ljudi već ponašaju kad su živi, osim što ono imaju apetit za ljudskim mesom (da ne bi bilo da nisu zombiji). Shvaćam da je to sve vjerojatno metafora propasti Zapada jer neki od njih čak i filozofiraju i pitaju se o smislu života. Svejedno, imamo zombije. S druge strane bare i cca 700 godina kasnije, carstvo Inka pokorilo je Azteke i car šalje svog sina, princa Manca istražiti taj "izvor mladosti" u Europi. Manco je cijelo vrijeme izgubljen u svom umu kao brod u magli. Neki ga nazivaju sanjarom, ali meni je više izgledao kao čisti produkt dekadencije društva, incestuozne veze vladarske obitelji i konzumiranja napitka od koke. I on kao takav predvodi ekspediciju na nepoznati teritorij, prelazi mnoge zemlje i susreće brojne narode i nekako uvijek uspije savladati nove jezike (Duolingo, sakrij se 😄), ulazi u sukobe i otkriva urote koje su u međuvremenu dovele do prevrata u njegovoj domovini. Tu mi se svidio kontrast boja šarenog Novog svijeta naspram sivila mrtvog Starog kontinenta. Aplauz Kordej! 👏 Dalje ne bih pisala da ne spojlam nešto. Samo bih zaključila da bi bila čista petica da je umjesto tih nepotrebnih scena, kraj mogao biti bolje razrađen jer priča je odlična i obuhvaća praktički cijeli svijet koji i nije toliko različit od onoga u kojem trenutačno živimo.
Gotovo na svakoj stranici neka velika životna mudrost, izreka u tipičnom stilu Darka Macana, a opet, iako bih pomislio da će mi u tolikoj količini poći na živce, začudo vrlo dobro se uklapa i funkcionira. Vjerojatno ipak nije za svačiji ukus takav narativni stil. Kordej odličan, čak i kad se čini da je pojedinim kadrovima bio manje predan no što zna biti.
Bilo bi i 5 zvjezdica da se pred kraj priča nije pogubila i nekako rasplinula. Ali i dalje je jedan od najboljih stripova koje možete naći u Fibrinom katalogu.
Dibre strane vec su hvalili i hvalit ce ih drugi pa cu bit prava ljencina i preskocit i pricu i crtez i boje i maštu autora i odma se bacit na ono što mi ni leglo na prvu. Prelaz sa klasičnih zombija na svijesne zombije. One koji su ko ljudi samo mrtvi. Taj prelaz sa pocetnih, klasicnih zombija, nemislećih i gladnih na one koji su svjesni i misleći mi jednostavno nije lega. Mozda pri drugom citanju hoće, a do tad ću povremeno prelistat sa se divim Kordejevom crteyžu
Zanimljiva ideja, ali previše zbrzano, posebno pred kraj. Svijet koji je stvoren zaslužuje više istraživanja i pojašnjenja. Tempo priče je neujednačen, nakon sporijeg početka, glavni likovi u nekoliko zadnjih stanica prođu put od Balkana do Kine a zatim do Afrike. Ideja svakako zaslužuje daljnju razradu ili možda razbijanje priče u serijal.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Mi, mrtvi je većim dijelom vrlo pitak i zabavan miks svega i svačega. Ima tu religije, umjetnosti, introspekcije, putovanja diljem (gotovo) cijelog svijeta, ljubavi, (ne)prijateljstva, filozofije i raznih drugih umnih i manje umnih stvari o kojima Macan govori s dobrom dozom ironije i čak bih rekao podsmjeha. Iako se ne može poreći da iz toga proizlaze mnogi humoristični trenutci, ovdje mi takav pristup ne odgovara u potpunosti. Također me smeta što su, usprkos svemu navedenom, glavni sastojci tog miksa nasilje i seks, pa su tako isti prisutni i kad treba i kad ne treba. O Kordejevom crtežu se nema šta puno reći. Malo humorističan, malo krvoločan, kako već priča od njega traži, ali cijelo vrijeme standardno dobar. Moj ukupan dojam je da je riječ o djelu koje ima puno zanimljivih trenutaka no u cjelini ostaje tek zabavna razbibriga. Da se razumijemo, ne pogađa takav pristup daleko od istine. Ljudska povijest se lako može svesti na ratovanje i seks i nema nekog posebno uvjerljivog razloga zašto bi budućnost bila drugačija. No iako mi ljudi jesmo prvenstveno životinje, obilježava nas i težnja ka nečem višem. U skladu s tim i od ovog sam stripa očekivao nešto više, a dobio sam tek mrvice. Mrvice kojima me privukao bliže da bi me potom poprskao krvlju i naguzio. Mislim, seks je bio dobar, ali nije baš da će se pamtiti.