What do you think?
Rate this book


286 pages, Paperback
Published July 26, 2016
Život je kao dvokolice, same se kotrljaju, i ne sediš ti u njima kao gospođa koja se veselo zanosi suncem na nebu, nego se po kamenju, po blatu i svakakvom bespuću iza tebe nazire trag koji ostavlja neprebolne rane.
Druga polovina knjige u kojoj treba da vidimo kako se porodica bori sa nedaćama koje su ih snašle, ispunjena je ispraznim dijalozima i kritikom društva i životnih okolnosti. Mnoga mesta su poprilično dosadna i ne doprinose radnji.
Knjiga odiše nekom sivom, sumornom atmosferom.
-Kako je to moguće svi greše, a pojedinac ne greši? Pojedinac makar bio đavolski pametan, ne može protiv svih. Ipak mora da prihvati tačku gledišta ostalih.
-Pa nije to istina... Većina lakše podleže sugestiji. Oni se tako i dokazuju: ,,nas je mnogo, mi ne možemo da grešimo". Pa vi stoga i grešite što vas je mnogo. U gomili je prosto nemoguće razmišljati, tamo je ponesenost, izliv emocija...
-Ali i služiti vojsku, i učiti i oženiti se takođe treba uraditi pamento.
-Pamet je u samom životu, kako živiš. A ne na rečima.
-E, mi smo svoje reči dali svakom ko ih hteo. Sad slušamo tuđe.