Arhitekta Janko Klindup je od detinjstva do zrelih godina svedok brojnih nevolja i stradanja. Neumoljivim zakonom vremena umiru žene koje je voleo, ali i prijatelji, srodnici, susedi... Međutim, Janko je jak čovek koji, uz spasonosnu dozu lekovitog humora i mudrosti lišene straha i nestrpljenja, rano uči da trpi udarce, a kasnije opaža da je svaka smrt drugačija. Sudeći po nekim smrtnim slučajevima u svojoj okolini, on bi rekao da je smrt poput rođenja; sudeći po drugima, smrt je čak neka vrsta novog iskustva, a katkad se pokazuje i da kraj života jedne osobe vodi početku ljubavi s drugom. Naoružan svim tim iskustvima i spoznajama, glavni junak Smrti za poneti odlučuje se na bespoštedan i konačan obračun kada će pokušati ono što svima deluje nemoguće – da pobedi strašnu kosačicu ljudskih života ili bar značajno odloži njenu posetu.
Ali i smrt ima svoje planove za Janka. Pošto je u svom opsesivnom bavljenju njome za pola veka svog života upoznao mnoge, a možda ih i povredio kopanjem po njihovoj intimi, Janko ne smišlja samo strategiju za odbranu od smrti nego i za fizičku, najbolniju i potencijalno najopasniju – odbranu od bližnjih.
Smrt za poneti Zorana S. Nikolića je knjiga koja ubedljivo potvrđuje da o ovoj večnoj i tako krupnoj temi nije sve rečeno.
Необична књига, прва његова коју сам прочитала. Читајући, схватила сам да је свака прича посвећена некоме кога је он познавао, био рошак са њим или у пријатељским односима, а ко ће на крају приче умрети или се прича односи на дешавања око смрти те особе. Читајући даље, схватила сам да је књига посвећена приштевцима, и да ће је људи који су живели у Приштини боље разумети!