Andrićeva lestvica užasa

by Svetislav Basara

Gotski roman

Linija, koja bilo kog datog Srbina razdvaja od ralja velikosrpskog šovinizma i hegemonizma tanka je kao vlas; dovoljan je trenutak nepažnje da bilo koji dati Srbin sopstvenu bedu, zasluženu poraženost, ojađenost i osujećenost lažno predstavi kao žalosnu sudbinu Srbije, koja s takvim ništavnim, plačevnim, jadnim, bednim, mikroskopski malim ljudima, zapravo mikroorganizmima koji se lažno predstavljaju kao ljudi, nije ni zaslužila bolju sudbinu.

Kaloperović, glavni junak novog Basarinog romana, polazeći iz Beograda u Zagreb na promociju svoje knjige, svraća kod prijatelja, ali susret dva stara znanca pretvara se u ovoj paraboli balkanskog mentaliteta u neobuzdan i bespoštedan dijalog, uz temeljno seciranje svih lokalnih nacionalnih svetinja i mitova pod aurom borbene gluposti, primitivizma i iskvarenosti. Kako na sopstvenom, tako i na primeru Ive Andrića koga Balkanci i svojataju i odbacuju kad im se prohte, dva prijatelja će svojim komentarima čitaoce opet nasmejati do suza i istovremeno im priuštiti grotesknu viziju ovdašnjih naravi.

Istim stilskim sredstvima i književnim postupkom Basara proširuje ciklus romana, jedinstven u savremenoj srpskoj književnosti, kojim se duhovito i britko obračunava kako sa srpskom mitomanijom, na fenomenološkom planu, tako i sa okovima postmodernih književnih trendova, na unutrašnjem, stvaralačkom planu. Dok je Mein Kampf persiflaža povampirenja totalitarne svesti, Dugovečnost rugalica profesionalnom rodoljublju, Gnusoba književni osvrt na psihopatologiju političke „elite“, a Anđeo atentata obesmišljavanje rasprave o uzrocima Sarajevskog atentata, dotle je Andrićeva lestvica užasa katalog sveopšte jugofobije ali i srpskog šovinizma zaklonjenog iza paravana jugonostalgije.

280 pages, Paperback

Published October 3, 2016

About the author

Svetislav Basara (Serbian cyrillic: Светислав Басара) is a Serbian writer and columnist.
He is the author of more than forty literary works, including novels, story collections, and essays. For his novel Fuss about Cyclists (Fama o biciklistima) David Albahari said: "After the appearance of The Fuss about Cyclists, one can safely say, the Serbian prose has never been the same, just like Basara has never been the same author, just like I have never been the same reader again."

Basara received the NIN Prize, a prestigious Serbian literary award for the best novel, twice. In 2006 for 'Uspon i pad Parkinsonove bolesti' (The Rise and the Fall of Parkinson's Disease). and in 2020 for the novel Kontraendorfin (Counter-endorphin).

He was the ambassador of FR Yugoslavia (Serbia and Montenegro) in Cyprus from 2001 to 2005.

Reviews

[Bojan Džodan · Rating 2 out of 5]

Prosto dodje coveku muka od ovoliko pljuvanja i preuvelicavanja. Kada vec u drustvu imamo toliko mesta za kritiku ona bi valjalo da bude ozbiljno iznesena a ne da se krije iza umetnickih sloboda kroz koje kada se provuce postaje nemoguce razdvojiti mastariju od istine.

[Bono · Rating 3 out of 5]

Koliko god da sam mjestimice uživao u Basarinom stilu, prepunom humora, cinizma, satire, naročito u prvim dvama poglavljima, kako je knjiga odmicala užitak se smanjio, a s njim i ukupni dojam najviše zbog toga što se knjiga pretvorila u mi kao narodi ovo, mi kao narodi ono, Hrvati kao narodi ovo, Srbi kao narodi ono. Naravno da su mnoga od tih zapažanja točna, kako su to narodi koje treba držati razdvojenim usprkos želji za zbližavanjem na tragu teze solidarnost, a ne zajedništvo, no preveliko obrazlaganje razlika između tih dvaju naroda, demontiranje jugoslavenskog nasljeđa, zapažanja o promijenjenoj prirodi benzinskih crpki, infrastrukturi autocesta koje su uvećavanjem u želji za mistifikacijom vlastite veličine dovele do sužavanja prostora, naprosto iscrpljuje. Također obračunavanje s politikom Politike i njezinim novinarima protegnuto na četiri stranice naprosto ne doprinosi užitku u književnosti, koliko god da razumijem tezu da književnost nije lišena političkog, ipak je previše. Još jednom se ispostavlja točnom tvrdnja da su Basarini junaci podređeni ostvarivanju njegovih autorskih ideja te se uvijek, uz izvjesno postojanje kakve - takve distance, mogu izjednačiti s autorom, primjerice, u ovom konkretnom slučaju, Kaloperović. Ipak, iako karakterizacija likova nije toliko organska zbog toga što su produljenje svijesti autora, odnos Kaloperovića i Stojkovića bolje je mjesto ove knjige. Što se tiče sastavnice stila, iako je Basarin stil ciničan, satiričan, ponekad vulgaran i gnjusan u pokušaju humora, nađe se mjesta i za sentimentalnost, najizraženiju tijekom susreta Kaloperovića i Tijanićke, kada oboje, nakon puno godina, konstatiraju kako su se ofucali. Zaključno, ova knjiga omogućuje uživanje u bistrim opaskama o umjetnosti, društveno-političkoj stvarnosti, basarijanskom humoru, dobro predstavljenom odnosu dvojice glavnih likova, no istovremeno stalnim opanjkavanjem svega i svačega, koje zna postati neukusno te zamornim raščešljavanjem naravi ovdašnjih naroda, kafanskom logorejom, uživanje jednim dijelom i uskraćuje.

[Violeta G. · Rating 4 out of 5]

Dajem ovoj knjizi visoku ocjenu jer stvarno volim Basarin stil pisanja, volim njegovu ironiju i njegov humor, britkost jezika i načine povezivanja događaja, pojava i ljudi, svidja mi se ta jedva osjetna granica realnosti i fikcije u njegovoj prozi. Ali... stvarno je previse "pljuvanja" po svemu i svačemu (ne kažem da te iste stvari ne zaslužuju da budu kritikovane)... samo smatram da književnost treba da ostane umjetnost, a ta dnevno-politička potkusurivanja prljaju Basarinu vrhunsku prozu...
Kaloperović i Stojković imaju šarma, svaki na svoj način, a postupak gradjenja njihovih likova, kroz medjusobni dijalog, je fenomenalan.

[Zoran · Rating 5 out of 5]

Moje preporuke za čitanje!!

[Dragan · Rating 4 out of 5]

Kakva uzivancija ! Krešendo.