Zašto je umro Vilim? Kamo je nestala Katarina? Je li se na vrhu novozagrebačkog nebodera dogodilo ubojstvo i kakvu tajnu krije potkrovni stan s blindiranim vratima? Zašto Mihael dila i o čemu šuti Marta? Što se to događa u školama i sobama, u klubovima i na stranicama Facebooka, u skrivenim životima naših sinova i kćeri? Kao i svaki dobar triler, Tunel na kraju svjetla čitatelja će suočiti sa zločinom, sumnjom i potragom, ali i – više nego bilo koja druga knjiga u posljednje vrijeme – bez uvijanja progovoriti o životu tinejdžera u današnjoj Hrvatskoj. Nerazumijevanje i nesnalaženje, propitivanje uzora i želja da budu prihvaćeni… U prastarom generacijskom jazu koji ih dijeli od svijeta njihovih roditelja, na djecu koja prestaju biti djeca vrebaju isti predatori, no njihova skrovišta i maske novi su i time još opasniji. Ovim napetim romanom u kojemu još jednom dolaze do izražaja njegov humor i sposobnost da likove učini ljudima koje prepoznajemo Franjo Janeš postigao je da svijet oko sebe vidimo jasnije, i na tome bismo mu trebali biti zahvalni. Čak i ako svjetlo kojime ga je obasjao razotkriva tunel u kojemu živimo. Rijetko se u nas pišu i objavljuju ovakve knjige, žanrovski izmiješane, obimne i dopadljive, prepune samoironije i dobrog, pametnog humora koji se počesto čita i kao kritika društva. – Ivica Prtenjača Tko uobičajenu domaću književnu produkciju drži dosadnom, tko traga za štivom koje nudi malo više uzbuđenja, akcije, krvi, straha i jeze, političke nekorektnosti, jezične maštovitosti i raskalašenosti... čitajući Franju Janeša izuzetno će se zabaviti, a na trbušnim mišićima izgraditi besprijekorne pločice. – Davor Šišović Janeš bi, da je Amerikanac, (...) već zaboravio da je ikada radio na tako čudnome i zaludnom mjestu kao što je fakultet. Bio bi na nekoj pješčanoj plaži, s koktelom u jednoj, a kubankom u drugoj ruci. – Dario Grgić Janešovo djelo čudan je miks – preuzima formu američkog blockbustera, ali zadržava potencijal intelektualnog europskog filma. – Jagna Pogačnik
Nemam riječi. Manje od 24 sata! Zašto ne bih započela sa zaključkom? Ponekad nismo ni svjesni što se događa s one strane ekrana i na koje načine nas se može sa našeg svjetla uvući u tunel. Ovo je stvarno određena kritika današnjice. Pazi, srednjoškolci koji čuju da im je prijatelj mrtav. Naravno kako će se odmah pomisliti da se dečko ubio jer ipak je on tinejdžer, a njima takve stvari dolaze u glavu, ne? Zatim, famozne cajke i zagrebački klubovi koji se ne libe uvrstiti ih u svoj repertoar jer to je ono što u Hrvatskoj donosi zaradu. Policija, koja se ne zamara previše oko slučaja jer je za njih stvar jasna kao dan. Crkva! Dovoljno. Pritisak roditelja na djecu kako bi preko njih ostvarili neke svoje snove. Ili želeći svojoj djeci najbolje, stvaramo pritiske koje oni ne mogu podnijeti, a često zaboravimo kako oni zapravo misle svojom glavom bolje od nas odraslih. I na kraju, a to je ono najbitnije danas, internet predatori! Zaista, koliko nas se zapravo zapitalo koliko ljudi zna određene stvari o nama i kakve sve tragove ostavljamo za sobom na internetu.
Ovaj sam roman uzela u ruke po preporuci prijateljice i moram reći da je bio pun pogodak! Zanimljiv, dinamičan, kritičan... gotovo da sam se zapitala "je li ovo stvarno napisao hrvatski autor?" Iznimno mi je drago da jest, jer su dobri tekstovi naših autora, ne samo drama, već i krimića, u porastu i zbog toga sam jako sretna.
A "Tunel..." mi je bio naprosto odličan! Doslovce ga nisam mogla ispustiti iz ruku. Sviđaju mi se zbunjeni srednjoškolci, zbog buljenja u ekrane neupućeni u stanje u svijetu kao glavni likovi; sviđa mi se njihova aktivna potraga za odgovorom unatoč svim osobnim problemima koji ih svakog pojedinčano prate; odličan mi je detektiv Margetić; sjajna je karakterizacija psihopata koji ih vreba skupljajući informacije o njima podastrte mu pred nosom bez barijera; ali mislim da mi se najviše ipak svidio kritički ton pop-kulture i realija u kojima živimo, jer si je autor zbilja dao maha: facebook, narodnjački klubovi, cajke, japanski crtići, nepoznavanja glazbenih albuma kao cjeline, Ribar-jeftino vino, razbijanje ploča s natpisima, ptsp, politika, vjera, svećenici, kriminal...
Pa eto, kao što sam ga ja pročitala po preporuci, tako ovaj brz i pametan roman preporučam i vama.
Franjo Janeš, sjedni 5! Ovaj triler koji nije samo triler, jer Janeš je vješt u ispreplitanju i miješanju žanrova, je nešto potpuno drukčije od njegovih dosadašnjih romana koje sam pročitala (Čerupanje feniksa i Formula za kaos) i koji su me znali nasmijati i do suza. Ovo je ozbiljan roman s ozbiljnom tematikom iako ima i nešto humora jer likovi oko kojih se vrti radnja su srednjoškolci. Glavna klika od petero zagrebačkih tinejdžera odmah na početku (p)ostaje četvorka kada saznaju da je njihov prijatelj Vilim navodno počinio samoubojstvo. Naravno da on nije bio tip koji bi učinio nešto takvo. Pa poznavali su ga! Ali jesu li baš? Ispostavlja se da svaki od njih ima neku tajnu koju nije rekao ostalima, što iz srama, što iz predrasuda, što iz straha da ne budu odbačeni i sami. To je ključno u životu svakog tinejdžera - biti dio društva sebi sličnih ili prisilno sličnih, sve samo da ne budeš "jadnik" koji sjedi sam na pauzama i nema prijatelja. Jer moraš nekamo pripadati. I po mogućnosti dijeliti stvari na društvenim mrežama. A upravo tamo leži opasnost od predatora (pogotovo seksualnih) koji sve prate i saznaju sve o našem društvancu koje želi otkriti što se dogodilo njihovom prijatelju i djevojci Katarini koja je nestala. Tu se postavljaju pitanja svima nama - koliko i kako ustvari sebe predstavljamo na društvenim mrežama i u kojoj mjeri one utječu na naš život? Nekada i previše. Roman se dotiče mnogih (tabu) tema - maloljetničke prostitucije i trudnoće, dilanja u školama, cyberbullyinga iliti internetskog nasilja, kriminalaca, pedofila, predatora, djece visokopozicioniranih ljudi koji se izvlače sa svime, (ne)sposobnosti policije, crkve, teških obiteljskih situacija... Kao što rekoh, Janeš nikada nije samo jedno. Roman je pisao bez ustezanja i cifranja, nekada i brutalno izravan i iskren, bez cenzure, onako kakav život i jest. Odličan roman koji me pred kraj šokirao obratom, a na samom kraju natjerao suze u oči. Što više reći osim da mislim da bi ovo bio odličan predložak za film. Da ne budu svi naši filmovi usporene drame sa scenama od pet minuta u kojima svi šute.
Odličan domaći triler koji bez problema može stati uz bok velikim svjetskim piscima. Izvrsno izgrađena fabula koja se vrti oko života 4 tinejdžera prikazuje svakidašnju problematiku naizgled običnih tinejdžera. Iako je ovo ozbiljno štivo i protkano mračnim motivima, autor uz dozu humora isto čini pitkim i stranice se doslovno gutaju.
Zanimljivo djelo. Izvrsna priča, no prožeta je vrlo lošim dijalogom klišeja, posebice kada se radi o najnapetijim dijelovima. Kao da je autor kopirao loši film ili da želi radi dojma dodati misli/riječi likovima koji to postupcima ne mogu imati. Osim toga, previše je pripovijedanja za krimić.