Konacno! Ova knjiga me je ubacila u citalacku krizu! Drago mi je da sam je zavrsila.
Mene ne privlaci popularna psihologija uopste, i ne citam taj zanr, ali uzela sam da citam ovu knjigu jer sam postala osoba koja zaista preteruje sa brigama toliko da je to pocelo da me koci u zivotu i ne dopusta da zivim normalno, i u nekom smislu mi jeste pomogla jer kapiram sustinu. Samo sto to nije tako lako izvesti. Potrebna je vezba, a nisam sigurna da imam toliko volje da vezbam (a ni vremena uz malo dete).
O cemu se ovde govori? Misli, brige i ostale preokupacije su samo to - misli, niste vi sami. Vi ste sve ostalo sto fizicki postoji, ali misli niste vi. Tako da, kada naidje briga, treba je prihvatiti, shvatiti da su stvari takve kakve jesu i prosto pustiti ih da prebivaju tu (mislim na brige i sl. misli) ali i nekako se opustiti uz sve to. Postoji i niz vezbi koje bi trebalo da vas dovedu u takvo stanje i dok sam citala, imale su smisla, i zaista verujem da bi upornu osobu i dovele do toga da prestane da se nervira kada joj neka glupost padne na pamet... ali to nisam ja. Mada imacu na umu procitano, pa mozda i uspem vremenom nekako. :D Do tada, vracam se uobicajenoj literaturi u kojoj uzivam i koja me opusta. :)))