Zovem u vezi posla

by Slobodanka Boba Đuderija

Prošlost i sadašnjost, stvarnost i sjećanja, ustaše i partizani, lijevo i desno, podobni i nepodobni, kako preživjeti u svijetu u kojem se ne snalazimo, u kojeg se ne uklapamo, koji nas potapa čim podignemo glavu iznad površine? Ova knjiga je koloplet vedrine i gorčine, iskustva pisca, tj. spisateljice, ali i majke, „vesele raspuštenice“, kćeri i sestre, nezaposlene smušenjakinje koja pokušava u svemu pronaći dobro, dok je zlo ne tresne posred lica. Sve priče, crtice, pa čak i statusi s najpoznatije društvene mreže, predstavljaju potragu, prije svega, za smijehom.

Genres: Short Stories

261 pages, Paperback

Published January 1, 2016

Reviews

[Lidija · Rating 5 out of 5]

Divna, draga Boba.
Svi koji se prihvate pisanja jer im se, eto, prohtje i jer su uvjereni kako su talentirani i zanimljivi, mogu se posramiti kad uzmu čitati Bobinu knjigu. Ma, što knjigu, svaki Bobin status na FB-u je malo spisateljsko remek-djelo, pa da ima samo rečenicu ili dvije.
Sjajna, bliska, dobra, talentirana, izvrsna. U svemu.

[Franko · Rating 5 out of 5]

Ja i dalje stojim iza toga da je Boba Đuderija Miljenko Smoje 21. stoljeća. Pa vi sad kako hoćete. Obožavam je.

[Hana Kazazovic · Rating 4 out of 5]

Volim Bobino pisanje još od bloga Marčelina. Prepoznam se u njemu često, nasmije me ili rastuži, ali skoro nikad ne ostanem ravnodušna.
Ovo je zbirka priča i nekih statusa sa Facebooka. Jedina mana joj je što nije bar 3 puta duža da užitak čitanja traje duže :)

[Lidija · Rating 5 out of 5]

E ko mi je rika da je Boba barba Smoje 21-og stoleća, aferim. Nisan se tolko naguštala otkad sam čitala “Pasje novelete”. Kad piše ono ća je u cirkusu doživela jednu “sizofrenu senzaciju vedrine i užasa istovremeno. Valjda je djetetu cirkus naljboja priprema za život” - eh tu sam počela lipo plakat od smijanja. Ili od tuge. Niznan.

Svaku ću joj čitat.

[Anita Čule · Rating 4 out of 5]

Ja Bobu obozavam i ne mogu zenu ocijeniti!! A ako moram, možda su mi za nijansnu draže priče iz Marčeline.
Neke priče više volim, neke manje, zbog nekih priča se smijem naglas, a zbog nekih se naježim po rukama, a poneke čitam kao da su moje skrivene misle! 🥹

"Ponekad kad se itnem u more učini mi se doli, u modrini i tišimi, da vidim sjenu žene duge crne kose kako roni i u naručju skupla ribu za svoju dicu. Pa mi se od ponosa i čežnje za njom oči zamute."

[Maja Kralj · Rating 5 out of 5]

Već dugo me priče nisu ovako nasmijale, ali i rasplakale. Hvala Bobi što piše!