What do you think?
Rate this book
Kratki izlet
Antologijski hrvatski roman i uz Novakov roman "Mirisi, zlato i tamjan" ponajbolje je djelo hrvatske egzistencijalističke književnosti. Potraga za identitetom, pokušaj prevladavanja nihilizma i pronalaženje smisla temeljne su odrednice ovog Šoljanova djela.
143 pages, Hardcover
First published January 1, 1965
25 people are currently reading
312 people want to read
About the author
Antun Šoljan
74 books9 followersAntun Šoljan rođen je 1. prosinca 1932. u Beogradu, a umro je 9. srpnja 1993. u Zagrebu. Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je studirao njemački i engleski jezik i književnost. Plodan pjesnik, prozaik, esejist, dramatičar i prevoditelj, uređivao je časopise “Krugovi”, “Međutim”, “Književnik”, bio je predsjednik Hrvatskog centra PEN-a (1971. – 1973.), urednik u nekoliko nakladničkih kuća, autor niza važnih antologija svjetske i hrvatske književnosti. Svojim kulturnim angažmanom, javnom riječju, književnim i prevodilačkim djelovanjem bez sumnje je bio jedna od središnjih osobnosti hrvatske kulture druge polovice dvadesetoga stoljeća.
Objavio je zbirke poezije Na rubu svijeta, Matica hrvatska, Zagreb 1956.; Izvan fokusa, Lykos, Zagreb 1957.; Gratlic za čas kratiti, Bagdala, Kruševac, 1965.; Gazela i druge pjesme, Matica hrvatska, Zagreb 1970.; Izabrane pjesme 1950.-1975., Matica srpska, Novi Sad 1976.; Čitanje Ovidijevih Metamorfoza / Rustichello, Biblioteka SC-a Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1976.; Bacač kamena, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1985. i Prigovori, Durieux, Zagreb 1993.; knjige priča Specijalni izaslanici, Naklada Društva književnika Hrvatske, Zagreb 1957.; Deset kratkih priča za moju generaciju, Matica srpska, Novi Sad 1966.; Obiteljska večera i druge priče, Naprijed, Zagreb 1975.; Hrvatski Joyce i druge igre, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1989.; romane Izdajice, Zora, Zagreb 1961.; Kratki izlet, Prosveta, Beograd 1965.; Luka, Znanje, Zagreb 1974.; Drugi ljudi na Mjesecu, Znanje, Zagreb 1978.; knjige eseja Trogodišnja kronika poezije hrvatske i srpske 1960.-1962., Naprijed, Zagreb 1965.; Zanovijetanje iz zamke (Deset godina podlistaka), Znanje, Zagreb 1972.; Sloboda čitanja, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1991.; Prošlo nesvršeno vrijeme, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1992.; knjige drama: Lice, Biblioteka HNK, Zagreb 1965.; Devet drama, Matica hrvatska, Zagreb 1970.; Mjesto uz prijestol, dvije drame Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1991.; knjigu za djecu Ovo i druga mora, Školska knjiga, Zagreb 1975. U Grafičkom zavodu Hrvatske početkom devedesetih počela su mu izlaziti Sabrana djela, ali edicija nikada nije dovršena. Od izbora iz djela izašla su mu Izabrana djela Antuna Šoljana I, II, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1987. u ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti i Molitva na šetalištu, Mozaik knjiga, Zagreb, 1995.
Objavio je zbirke poezije Na rubu svijeta, Matica hrvatska, Zagreb 1956.; Izvan fokusa, Lykos, Zagreb 1957.; Gratlic za čas kratiti, Bagdala, Kruševac, 1965.; Gazela i druge pjesme, Matica hrvatska, Zagreb 1970.; Izabrane pjesme 1950.-1975., Matica srpska, Novi Sad 1976.; Čitanje Ovidijevih Metamorfoza / Rustichello, Biblioteka SC-a Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1976.; Bacač kamena, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1985. i Prigovori, Durieux, Zagreb 1993.; knjige priča Specijalni izaslanici, Naklada Društva književnika Hrvatske, Zagreb 1957.; Deset kratkih priča za moju generaciju, Matica srpska, Novi Sad 1966.; Obiteljska večera i druge priče, Naprijed, Zagreb 1975.; Hrvatski Joyce i druge igre, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1989.; romane Izdajice, Zora, Zagreb 1961.; Kratki izlet, Prosveta, Beograd 1965.; Luka, Znanje, Zagreb 1974.; Drugi ljudi na Mjesecu, Znanje, Zagreb 1978.; knjige eseja Trogodišnja kronika poezije hrvatske i srpske 1960.-1962., Naprijed, Zagreb 1965.; Zanovijetanje iz zamke (Deset godina podlistaka), Znanje, Zagreb 1972.; Sloboda čitanja, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1991.; Prošlo nesvršeno vrijeme, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1992.; knjige drama: Lice, Biblioteka HNK, Zagreb 1965.; Devet drama, Matica hrvatska, Zagreb 1970.; Mjesto uz prijestol, dvije drame Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1991.; knjigu za djecu Ovo i druga mora, Školska knjiga, Zagreb 1975. U Grafičkom zavodu Hrvatske početkom devedesetih počela su mu izlaziti Sabrana djela, ali edicija nikada nije dovršena. Od izbora iz djela izašla su mu Izabrana djela Antuna Šoljana I, II, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1987. u ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti i Molitva na šetalištu, Mozaik knjiga, Zagreb, 1995.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 50 reviews
January 16, 2022
A masterpiece of existentialist prose. I have only fully realized what a masterpiece it was on rereading. When I read it for the first time (and possibly the second time) I was more focused on the allegorical and symbolic aspect of this short novel. Albeit rich in symbolism and meaning, this novel is much more than an allegorical story about communism. It was only when I reread it again yesterday, that I have fully understood the depth of the author's despair and pain. The inner cry of the generation that survived the horrors of WW2 and looked at the future without a hope. Perhaps this is a novel you can only hope to comprehend once you've lost the idealism and hopes of your youth, once you can understand what it is like to look at the future with a mixture of despair and indifference.
Pročitala sam ovaj roman kao studentica (moguće i po drugi put) ali tek sada (kada sam ga ponovo pročitala) shvaćam da ga nisam u potpunosti "isčitala". Dublji nivo ovog romana može se shvatiti možda tek kada i sam okusiš razočarenja života ili kada izgubiš ideale i nade mladosti, kada shvatiš koliko okrutan i besmislen život može biti. Jučer kada sam ponovo čitala Kratki izlet nisam se mogla načuditi sebi kako sam ostala gluha na unutarnju bol samog pripovjedača, na dubinu njegovog beznađa i izgubljenosti. U prijašnjim čitanjima doživjela sam Kratki izlet kao briliatnu alegoriju za komunizam, kao jednostavno napisano i zgodno djelo, a posve mi je promakla dubina očaja njezina autora, njegov krik i bol. Sada mi se alegorijski dio ovog romana (iako izvrsno napisan) zapravo čini sporednim. Egzistencijanlni aspekt ovoga romana sada mi se čini puno zanimljiviji, složeniji i dublji od ikakve alegorije i simbolizma, koji iako obogaćuju ovaj roman, nisu mu nikako jednina svrha. Ovaj roman je doista puno bogatiji značenjem nego što se čini na prvi pogled. Kratki format koji krije krik jedne duše. U njemu je uhvaćen očaj jedne generacije koja je preživjela strahote Drugog svjetskog rata i gledala u budućnost bez nade prihvaćajući komunizam ravnodušno, ali ne pronalazeći nadu u njemu. Tek sada shvaćam da je moje prvo čitanje bilo intelektualno hladno, nisam ovoj priči doista otvorila srce i maštu, kako bih shvatila svu njezinu dubinu. Nekad zaista treba neku knjigu pročitati više puta kako bismo je shvatili.
Pročitala sam ovaj roman kao studentica (moguće i po drugi put) ali tek sada (kada sam ga ponovo pročitala) shvaćam da ga nisam u potpunosti "isčitala". Dublji nivo ovog romana može se shvatiti možda tek kada i sam okusiš razočarenja života ili kada izgubiš ideale i nade mladosti, kada shvatiš koliko okrutan i besmislen život može biti. Jučer kada sam ponovo čitala Kratki izlet nisam se mogla načuditi sebi kako sam ostala gluha na unutarnju bol samog pripovjedača, na dubinu njegovog beznađa i izgubljenosti. U prijašnjim čitanjima doživjela sam Kratki izlet kao briliatnu alegoriju za komunizam, kao jednostavno napisano i zgodno djelo, a posve mi je promakla dubina očaja njezina autora, njegov krik i bol. Sada mi se alegorijski dio ovog romana (iako izvrsno napisan) zapravo čini sporednim. Egzistencijanlni aspekt ovoga romana sada mi se čini puno zanimljiviji, složeniji i dublji od ikakve alegorije i simbolizma, koji iako obogaćuju ovaj roman, nisu mu nikako jednina svrha. Ovaj roman je doista puno bogatiji značenjem nego što se čini na prvi pogled. Kratki format koji krije krik jedne duše. U njemu je uhvaćen očaj jedne generacije koja je preživjela strahote Drugog svjetskog rata i gledala u budućnost bez nade prihvaćajući komunizam ravnodušno, ali ne pronalazeći nadu u njemu. Tek sada shvaćam da je moje prvo čitanje bilo intelektualno hladno, nisam ovoj priči doista otvorila srce i maštu, kako bih shvatila svu njezinu dubinu. Nekad zaista treba neku knjigu pročitati više puta kako bismo je shvatili.
April 4, 2025
4* i to sa ⬆️ trendom! :)
—————————
Da me neko trenutno, dok zaklapam korice, pita - i koja je ključna rečenica romana?
Izabrala bih ovu:
"... i vidio sam jasno, sve jasnije, da je svijet u koji sam stigao isti onaj svijet iz kojeg sam krenuo, vidio sam da stojim na rotoru krajolika, u samom središtu kruga, i shvatio sam da nisam nigdje drugdje nego na svome mjestu.".(112)
—————————
Da me neko trenutno, dok zaklapam korice, pita - i koja je ključna rečenica romana?
Izabrala bih ovu:
"... i vidio sam jasno, sve jasnije, da je svijet u koji sam stigao isti onaj svijet iz kojeg sam krenuo, vidio sam da stojim na rotoru krajolika, u samom središtu kruga, i shvatio sam da nisam nigdje drugdje nego na svome mjestu.".(112)
February 11, 2012
Na prvi pogled lagano štivo, kratko kao što i sam naslov kaže, jednostavne rečenice nekrležanske duljine i narativnost koja ne postavlja izazov, kao ni likovi koji se ne gube na obzorju pretjeranih opisa i mediteacija. Međutim, knjiga dobiva na dubini kako se probijamo kroz humor, pa tragikomične situacije koje naposljetku vode do nečeg ozbiljnijeg, pitanja i izgubljene nade jedne generacije.
Nalazeći konačno priču o nečemu što nije izlet, već potraga, traženje pitanja smisla, odiseja za izgubljenim nadama, rekla bi kako je knjiga bogatija sadržajem nego što se na prvi pogled čini.
Meni se svidjela, možda iz jednostavnog razloga... bila je kako bi to rekla " bezbolna" za pročitati, laka za pratiti, nešto uz što se možeš nasmijati, a opet nemam osjećaj kako sam pročitala nešto trivijalno- nešto baš za poželjeti;)
Nalazeći konačno priču o nečemu što nije izlet, već potraga, traženje pitanja smisla, odiseja za izgubljenim nadama, rekla bi kako je knjiga bogatija sadržajem nego što se na prvi pogled čini.
Meni se svidjela, možda iz jednostavnog razloga... bila je kako bi to rekla " bezbolna" za pročitati, laka za pratiti, nešto uz što se možeš nasmijati, a opet nemam osjećaj kako sam pročitala nešto trivijalno- nešto baš za poželjeti;)
July 25, 2019
Ako se jednog dana uspostavi kanon lutalaštva u svetskoj književnosti, on bi započeo, naravno, „Odisejom”. U njemu, svoje mesto zauzeo bi i Šoljanov osebujni „Krakti izlet”.
Ukratko: pripovedač sa grupom mladih ljudi predvođenom taličnim Rokom u tumara po istarskim makijama. Nema spektakla, krvi, specijalnih efekata, krupnih događaja. Nema ni meditacije, samo prisećanje kao duhovni pasijans. (I mnoštvo veoma suptilnih književno-kulturnih referenci. Fino upakovane groteske (kamuflirane katabaze – vinski podrum i tunel s kraja; ili tri mesnate žene u sred nedođije) i neke (ponegde i pitome) ironije.)
I nema cilja. Stara egzistencijalistička patnja – traganje za ciljem sadržana je i u doslovnom lutanju.
Igor Bezinović snimio je višestruko nagrađivani film po motivima ovog dela – tokom čitanja uporno su mi se preplitale filmske i književne slike. Nakon čitanja uveren sam da je film stekao jednu posebnu samostalnost u odnosu na roman i štaviše, da proširuje Šoljanovu poetsku matricu.
„Gledali smo autobus s mnogo mržnje. Činilo mi se da nije pokvaren nego tvrdoglav. Kao da negdje u svojoj utrobi od žica i zupčanika, u svom uljevitom krvotoku zna da o njemu ovisimo i da se zato namjerno uskopistio. Čovjek i ne primjećuje koliko ovisi o stvarima dok ga one ne izdaju. A izdaju ga upravo onda kad su mu zaista potrebne. To je civilizacija. Tako primjećujemo da s njom živimo, ali da ona, ima svoju volju. I da smo, uglavnom, bespomoćni. Da smo, da tako kažem, suputnici.”
I da – svemogući Gugl ne zna gde je tražena istarska Gradina. Odnosno, siguran sam da Šoljan ne bi bio zadovoljan dobijenim rezultatom. (Osama kao oaza.)
(Dobro pitanje: da li je tehnologija uništila lutanje (time i mala-čuda-u-lutanju), pravo da budemo izgubljeni? Ili je tehnologija fast-food supstitucija izgubljenosti?)
Ukratko: pripovedač sa grupom mladih ljudi predvođenom taličnim Rokom u tumara po istarskim makijama. Nema spektakla, krvi, specijalnih efekata, krupnih događaja. Nema ni meditacije, samo prisećanje kao duhovni pasijans. (I mnoštvo veoma suptilnih književno-kulturnih referenci. Fino upakovane groteske (kamuflirane katabaze – vinski podrum i tunel s kraja; ili tri mesnate žene u sred nedođije) i neke (ponegde i pitome) ironije.)
I nema cilja. Stara egzistencijalistička patnja – traganje za ciljem sadržana je i u doslovnom lutanju.
Igor Bezinović snimio je višestruko nagrađivani film po motivima ovog dela – tokom čitanja uporno su mi se preplitale filmske i književne slike. Nakon čitanja uveren sam da je film stekao jednu posebnu samostalnost u odnosu na roman i štaviše, da proširuje Šoljanovu poetsku matricu.
„Gledali smo autobus s mnogo mržnje. Činilo mi se da nije pokvaren nego tvrdoglav. Kao da negdje u svojoj utrobi od žica i zupčanika, u svom uljevitom krvotoku zna da o njemu ovisimo i da se zato namjerno uskopistio. Čovjek i ne primjećuje koliko ovisi o stvarima dok ga one ne izdaju. A izdaju ga upravo onda kad su mu zaista potrebne. To je civilizacija. Tako primjećujemo da s njom živimo, ali da ona, ima svoju volju. I da smo, uglavnom, bespomoćni. Da smo, da tako kažem, suputnici.”
I da – svemogući Gugl ne zna gde je tražena istarska Gradina. Odnosno, siguran sam da Šoljan ne bi bio zadovoljan dobijenim rezultatom. (Osama kao oaza.)
(Dobro pitanje: da li je tehnologija uništila lutanje (time i mala-čuda-u-lutanju), pravo da budemo izgubljeni? Ili je tehnologija fast-food supstitucija izgubljenosti?)
December 18, 2018
"Kratki izlet“ Antuna Šoljana je horor priča bez čudovišta i krimić bez umorstava. Priča počinje jednog ljetnog dana, kada grupa intelektualaca kreće na put u Istru da pronađe freske pod vodstvom tajanstvenog Roka. Međutim, nakon 60 pređenih kilometara, autobus se pokvari usred ničega. Pola putnika ostaje pokraj autobusa, nadajući se da će netko naići, a pola nastavi dalje pješice. Uskoro oni koji su nastavili putovanje počnu zaostajati jedan po jedan...
Mjesto radnje ostavlja bez daha. Nešto je zlobno u istarskom suncu koje nemilosrdno prži, a skriveni podrumi koji kriju bačve vina pretvaraju se u mjesta straha. Putovi su neoznačeni, svaki vodi u potencijalnu opasnost. Ljudi i životinja nema na vidiku. Krš, goli kamen i sunce, jedini su suputnici preostaloj grupici koja se svakim korakom prorjeđuje. Jedni ostadoše u napuštenom gradu u kojem tri žene lascivno pozivaju goste iza malog prozora kuće koja krije samo tamu, jedan osta u ruševnoj kući jer se slučajno sjetio da je tu negdje rođen, drugi se odluči vratiti prašnom cestom, djevojke se prepadoše što će ljudi pričati o njima pa odlučiše ne ići dalje.
Likovi u priči su tajanstveni. Većini ne znamo uopće ni ime; samo kroz priču znamo da postoje i da je "netko" nešto rekao ili učinio. Ne znamo otkud su ljudi došli ni kamo idu. Samo su poznata zanimanja nekoliko putnika. Ima tu povjesničara, fotografa i novinara. Svi članovi ekspedicije su intelektualci, a nitko razuman. Sve su to alkoholičari, izgubljeni ljudi u vremenu i prostoru, ljudi koji besciljno lutaju. Ti intelektualci se više goste vinom i pršutom nego umnim razgovorima. Na toj vrućini koja ih je savladala u Istri, nemoguće je normalno razmišljati. Stoga nije ni čudo što su se prepustili ludom Roku da ih vodi.
Roko je jedan od likova za koje ne znaš otkud je došao ni kuda će otići. On je jednostavno tu, ušetao u priču kao legenda. Roko je čovjek koji nema prijatelja, ali se svi oko njega okupljaju jer ih on privlači. Oko njega se roje ljudi kao muhe. On nema prijatelja i nitko uz njega ne ostaje dugo, ali su ljudi odlučili ga slijediti. Na početku priče, Roko je pozitivan lik. Ne možeš mu odoljeti. On pršti neopisivom energijom, ali kako vrijeme odmiče (priča se odvija u 24 sata), njegovo pravo lice dolazi do izražaja. Svaki put kad netko od grupe ostane iza, sve više raste sumnja u njegove sposobnosti da vodi ljude naprijed prema cilju, za kojeg nitko u stvari ne zna što je. I kako pripovjedač počinje prezirati Roka, tako ga i mi čitatelji počinjemo prezirati.
Što vrijeme odmiče i kako se čitatelj sam približava kraju priče, ona dobija sve mračniju stranu. Noć se spušta. I ne samo doslovno. Pripovjedača ispunjava strava i užas-da cilj kojem hodi zapravo ne postoji. Svi ljudi koji su krenuli na izlet su zalutali ili zaostali na putu. Nikoga na svijetu nema osim čitatelja, pripovjedača i Roka. Kada potpuna noć zavlada nebom i pripovjedačevom dušom, Roko i on stižu do ruševina samostana, gdje u mračnom kutu živi starac. Čeka ih, kao smrt.Kraj romana, kada pripovjedač silazi u tunel ispunjen mrakom i kostima, zaokružuje tu turobnu priču. Glavni lik je otišao na put da pronađe cilj da bi na kraju shvatio nešto što mu je odavno bilo jasno, a to je da na kraju nema ništa.
„Kratki izlet“ vas zasigurno neće ostaviti ravnodušnim. Ako volite klasične priče, ovaj roman je pravi kratki izlet u svijet egzistencijalizma.
Mjesto radnje ostavlja bez daha. Nešto je zlobno u istarskom suncu koje nemilosrdno prži, a skriveni podrumi koji kriju bačve vina pretvaraju se u mjesta straha. Putovi su neoznačeni, svaki vodi u potencijalnu opasnost. Ljudi i životinja nema na vidiku. Krš, goli kamen i sunce, jedini su suputnici preostaloj grupici koja se svakim korakom prorjeđuje. Jedni ostadoše u napuštenom gradu u kojem tri žene lascivno pozivaju goste iza malog prozora kuće koja krije samo tamu, jedan osta u ruševnoj kući jer se slučajno sjetio da je tu negdje rođen, drugi se odluči vratiti prašnom cestom, djevojke se prepadoše što će ljudi pričati o njima pa odlučiše ne ići dalje.
Likovi u priči su tajanstveni. Većini ne znamo uopće ni ime; samo kroz priču znamo da postoje i da je "netko" nešto rekao ili učinio. Ne znamo otkud su ljudi došli ni kamo idu. Samo su poznata zanimanja nekoliko putnika. Ima tu povjesničara, fotografa i novinara. Svi članovi ekspedicije su intelektualci, a nitko razuman. Sve su to alkoholičari, izgubljeni ljudi u vremenu i prostoru, ljudi koji besciljno lutaju. Ti intelektualci se više goste vinom i pršutom nego umnim razgovorima. Na toj vrućini koja ih je savladala u Istri, nemoguće je normalno razmišljati. Stoga nije ni čudo što su se prepustili ludom Roku da ih vodi.
Roko je jedan od likova za koje ne znaš otkud je došao ni kuda će otići. On je jednostavno tu, ušetao u priču kao legenda. Roko je čovjek koji nema prijatelja, ali se svi oko njega okupljaju jer ih on privlači. Oko njega se roje ljudi kao muhe. On nema prijatelja i nitko uz njega ne ostaje dugo, ali su ljudi odlučili ga slijediti. Na početku priče, Roko je pozitivan lik. Ne možeš mu odoljeti. On pršti neopisivom energijom, ali kako vrijeme odmiče (priča se odvija u 24 sata), njegovo pravo lice dolazi do izražaja. Svaki put kad netko od grupe ostane iza, sve više raste sumnja u njegove sposobnosti da vodi ljude naprijed prema cilju, za kojeg nitko u stvari ne zna što je. I kako pripovjedač počinje prezirati Roka, tako ga i mi čitatelji počinjemo prezirati.
Što vrijeme odmiče i kako se čitatelj sam približava kraju priče, ona dobija sve mračniju stranu. Noć se spušta. I ne samo doslovno. Pripovjedača ispunjava strava i užas-da cilj kojem hodi zapravo ne postoji. Svi ljudi koji su krenuli na izlet su zalutali ili zaostali na putu. Nikoga na svijetu nema osim čitatelja, pripovjedača i Roka. Kada potpuna noć zavlada nebom i pripovjedačevom dušom, Roko i on stižu do ruševina samostana, gdje u mračnom kutu živi starac. Čeka ih, kao smrt.Kraj romana, kada pripovjedač silazi u tunel ispunjen mrakom i kostima, zaokružuje tu turobnu priču. Glavni lik je otišao na put da pronađe cilj da bi na kraju shvatio nešto što mu je odavno bilo jasno, a to je da na kraju nema ništa.
„Kratki izlet“ vas zasigurno neće ostaviti ravnodušnim. Ako volite klasične priče, ovaj roman je pravi kratki izlet u svijet egzistencijalizma.
August 3, 2014
"Čovjeku nema druge nego da se trudi; da učini najbolje što može. I da se na kraju, po bogzna koji put, uvjeri da nema ništa"
September 30, 2013
Prinio sam ustima vrč s vodom. U vodi je plivala zvijezda. Podigao sam pogled i kroz otvor na tavanici vidio zvijezdu na tamnomodrom nebu. Htio sam se nijemo pomoliti, ali nisam imao snage i nisam više znao kako. Razljutio sam se na vlastitu nemoć i na zvijezdu, nedokučivu, ravnodušnu. Ništa ti nisi, zvijezdo, rekao sam joj.
September 29, 2025
Čudi me da mi je ovo remek-djelo dosad izmaklo i da sam ga tek sad pročitala. Ovo je pravi primjer sjajne književnosti, i ne mislim pritom toliko na samu priču, koliko na sam način pripovijedanja, rečenice koje samo teku jedna za drugom, i na stvaranje specifične, pomalo tjeskobne atmosfere.
December 7, 2025
Lijepo je bilo na Kratkom izletu sa Šoljanom. Veliki autor, koji je kao i mnogi drugi umjetnici (na primjer, meni omiljeni Bruno Mascarelli), boravio u Rovinju, a njemu u čast se od 1996. u Rovinju organiziraju Šoljanovi dani, književno kulturološki događaj.
Danas nema više takvih živučih imena, okupljenih slučajno u jednom gradu, sada hohštapleri pohode gastro-eno događaje, grade “istarske vile” s ravnim krovovima, bazenima…ok, prestajem, zločesta sam ili možda nisam, samo sam promatrač bespovratne devastacije…
Na Kratkom izletu skupina mladih ljudi u potrazi je za skrivenim freskama, odnosno vlastitim identitetom, bivanjem i smislom. Mjesto radnje je Istra, no toponimi se ne navode, krajolici su prispodobivi i univerzalni, i samo crljenica i teran “zaIstre”. Autor je dugo prebirao po atlasima i folijama sjećanja kako bi nadjenuo “izmišljeno” ime mjesta gdje trebaju stići i odlučio se za Gradinu. Eh, ja za Gradinu želim vjerovati da je baš ova tu, pored koje trenutno živim. Već sam puzala tim krajolikom, zacrvenila tenisice zemljom i usne teranom. Izgubila sam se i pobjegla od zmija, lupila glavom o kaštel i došla do litice…
Knjigu je izdao Večernji list, sada već davne 2004. godine kada su se u izdavaštvu (KNJIGA☺️) natjecale dvije velike novinske kuće, Styria i EPH (Jutarnji list), kada smo jurili na kiosk kupiti i ta izdanja, iako smo doma na policama imali klasike koje su objavljivali. U nekim kućanstvima su to bile jedine knjige, uredno složene, po brojevima, sjajne i nove, još u foliji, za svaki slučaj. Urednici Večernjakove biblioteke su Branka Primorac i Seid Serdarević, dizajner Vanja Cuculić. Bila su to neka puno bolja vremena.
Prema Kratkom izletu, snimljen je film 2017. (Igor Bezinović i Ante Zlatko Stolica) i postavljena kazališna predstava 2025. u &TD-u Marine Pejnović.
Danas nema više takvih živučih imena, okupljenih slučajno u jednom gradu, sada hohštapleri pohode gastro-eno događaje, grade “istarske vile” s ravnim krovovima, bazenima…ok, prestajem, zločesta sam ili možda nisam, samo sam promatrač bespovratne devastacije…
Na Kratkom izletu skupina mladih ljudi u potrazi je za skrivenim freskama, odnosno vlastitim identitetom, bivanjem i smislom. Mjesto radnje je Istra, no toponimi se ne navode, krajolici su prispodobivi i univerzalni, i samo crljenica i teran “zaIstre”. Autor je dugo prebirao po atlasima i folijama sjećanja kako bi nadjenuo “izmišljeno” ime mjesta gdje trebaju stići i odlučio se za Gradinu. Eh, ja za Gradinu želim vjerovati da je baš ova tu, pored koje trenutno živim. Već sam puzala tim krajolikom, zacrvenila tenisice zemljom i usne teranom. Izgubila sam se i pobjegla od zmija, lupila glavom o kaštel i došla do litice…
Knjigu je izdao Večernji list, sada već davne 2004. godine kada su se u izdavaštvu (KNJIGA☺️) natjecale dvije velike novinske kuće, Styria i EPH (Jutarnji list), kada smo jurili na kiosk kupiti i ta izdanja, iako smo doma na policama imali klasike koje su objavljivali. U nekim kućanstvima su to bile jedine knjige, uredno složene, po brojevima, sjajne i nove, još u foliji, za svaki slučaj. Urednici Večernjakove biblioteke su Branka Primorac i Seid Serdarević, dizajner Vanja Cuculić. Bila su to neka puno bolja vremena.
Prema Kratkom izletu, snimljen je film 2017. (Igor Bezinović i Ante Zlatko Stolica) i postavljena kazališna predstava 2025. u &TD-u Marine Pejnović.
July 20, 2016
Sestro, brate...koja atmosferaaa...visoka razina odličnosti!
August 15, 2012
Prelepa i slojevita egzistencijalistička novela o odrastanju, traganju za sopstvenim identitetom i životnom stazom. Kuda god krenuli, sa kojim god ciljem, pre ili kasnije putevi nam se razdvajaju, sve što smo znali poprima nove oblike ili jednostavno nestaje u magli života..
Moderna mitološka potraga za smislom sopstva i borba sa iskušenjima sa svim pratećim elementima. Zapravo, paralela koja me nije napuštala za vreme čitanja ove knjige jeste upravo odnos Mitologije i Filozofije kao odnos deteta i čoveka u kojeg to dete vremenom izrasta. Pa je tako i ova knjiga odrastala sa svakom stranicom. Od slatkih slikovitih iskušenja i padova u čulno s početka do asketizma i traženja smisla sopstvene egzistencije na kraju. A konačna istina je ostala tamo negde, izvan oba, neuhvatljiva.
Razumeli je bukvalno ili metaforički, nećete ostati praznih šaka.
Stilski nepretenciozno, jednostavno i prijemčljivo .
Moderna mitološka potraga za smislom sopstva i borba sa iskušenjima sa svim pratećim elementima. Zapravo, paralela koja me nije napuštala za vreme čitanja ove knjige jeste upravo odnos Mitologije i Filozofije kao odnos deteta i čoveka u kojeg to dete vremenom izrasta. Pa je tako i ova knjiga odrastala sa svakom stranicom. Od slatkih slikovitih iskušenja i padova u čulno s početka do asketizma i traženja smisla sopstvene egzistencije na kraju. A konačna istina je ostala tamo negde, izvan oba, neuhvatljiva.
Razumeli je bukvalno ili metaforički, nećete ostati praznih šaka.
Stilski nepretenciozno, jednostavno i prijemčljivo .
March 10, 2020
"...u dječjoj igri spasa između dva zida nalaziš smjer kojim te zemlja vodi, ali kamo ideš, kamo te vodi - ne vidiš.
Dok pod nogom krckaju kosti onih koji su tu bili prije tebe.
Ispunjaš mrak vlastitom maštom i lako možeš poludjeti.
Hoću li izdržati do kraja? - pitao sam se. Hoće li biti dovoljna ova lojanica da me dovede do izlaza? Put je tako dug, a svijeća kratka. "
Dok pod nogom krckaju kosti onih koji su tu bili prije tebe.
Ispunjaš mrak vlastitom maštom i lako možeš poludjeti.
Hoću li izdržati do kraja? - pitao sam se. Hoće li biti dovoljna ova lojanica da me dovede do izlaza? Put je tako dug, a svijeća kratka. "
July 25, 2022
"Osjetio sam se konačno beskrajno osamljenim. Nema strašnijeg mraka od mraka samoće u kojemu slabašno i preplašeno svjetluca žižak jedne jedine svijesti."
December 15, 2022
Smisao života je da nema smisla.
*15.12.2022. edit
spomenuli dotičnog na predavanju i sjetila san se kolko mi je roko bio tragikomičam. myb i'll change it to 3 stars
*15.12.2022. edit
spomenuli dotičnog na predavanju i sjetila san se kolko mi je roko bio tragikomičam. myb i'll change it to 3 stars
May 14, 2021
nije me oduševilo al opet nije ni najgore šta san trebala pročitat za faks; jednostavno nije ostavilo utjecaja
(pls ne očekujte neke duge i dubokoumne recenzije za stvari koje čitam za faks jer doslovno ih redovito završim deset minuta prije predavanja i snalazim se kako god umijem)
(pls ne očekujte neke duge i dubokoumne recenzije za stvari koje čitam za faks jer doslovno ih redovito završim deset minuta prije predavanja i snalazim se kako god umijem)
August 23, 2023
"a sada, na kraju puta, sve je ispalo besmisleno - ostao je samo umor." treba mi cigareta.
April 1, 2019
Antun Šoljan je pripadnik posleratne generacije pisaca koja je u jugoslovenskim okvirima dala zaista mnogo značajnih imena. Neki ga nazivaju hrvatskim Kortasarom, ubrajaju ga u skupinu koja je pisala "prozu u trapericama", a možda se može reći i da je njegovo delo najbolji egzemplar tog posebnog pravca. On je jedan od onih koji nisu pristali na opis pastoralnih predela, na prikazivanje bitaka i evociranje ratnih uspomena, niti na bilo šta što bi se uklopilo u očekivanja vladajućih struktura, u vremenima kada se zaoštravao sukob između sve inovativnijih umetnika i sve konzervativnije partijske propagande. U svim proznim delima on prikazuje mlade ljude koji su, otprilike deceniju ili dve posle pobede nad fašizmom, izgubili polet, posumnjali u ideale i ideologe i počeli da se traže, sa manje ili više uspeha, sa manje ili više gorčine i spremnosti na priznanje poraza.
"Kratki izlet" je novela koja pred čitaoca izvodi upravo jednu takvu grupu mladih ljudi. Radnja ove priče mogla bi se jednostavno svesti na prikaz kretanja bez jasno postavljenog cilja, stručnog vodiča, čak i bez svrhe. Dok posmatramo njihov kratak put kroz primorska mesta umrtvljena žegom, nakratko upoznajemo aktere ove priče, da bismo ih već na sledećoj okuci zaboravili, jer jedan po jedan napuštaju grupu pre približavanja cilju.
Ono što se na samom cilju nalazi još je čudnije od puta bez svrhe.
Glavni akter ove priče, kao Odisej, ili kao heroj mnogih starijih priča, gubi jednog po jednog saborca da bi se na kraju sa svojim pitanjima i odgovorima suočio sam. On pronalazi zaboravljena i svesno zapostavljena sveta mesta, kao opomenu, podsetnik ili poziv na promenu. Ako mu uspe da potom prođe putem koji je nesiguran, možda zatrpan, prekinut, opasan i nedostupan drugima, možda će moći za sebe reći da je spasen.
"Kratki izlet" je novela koja pred čitaoca izvodi upravo jednu takvu grupu mladih ljudi. Radnja ove priče mogla bi se jednostavno svesti na prikaz kretanja bez jasno postavljenog cilja, stručnog vodiča, čak i bez svrhe. Dok posmatramo njihov kratak put kroz primorska mesta umrtvljena žegom, nakratko upoznajemo aktere ove priče, da bismo ih već na sledećoj okuci zaboravili, jer jedan po jedan napuštaju grupu pre približavanja cilju.
Ono što se na samom cilju nalazi još je čudnije od puta bez svrhe.
Glavni akter ove priče, kao Odisej, ili kao heroj mnogih starijih priča, gubi jednog po jednog saborca da bi se na kraju sa svojim pitanjima i odgovorima suočio sam. On pronalazi zaboravljena i svesno zapostavljena sveta mesta, kao opomenu, podsetnik ili poziv na promenu. Ako mu uspe da potom prođe putem koji je nesiguran, možda zatrpan, prekinut, opasan i nedostupan drugima, možda će moći za sebe reći da je spasen.
September 24, 2024
KRATKI IZLET (1965.)
"Prinio sam ustima vrč s vodom. U vodi je plivala zvijezda. Podigao sam pogled kroz otvor na tavanici vidio zvijezdu i na tamnomodrom nebu. Htio sam se nijemo pomoliti, ali nisam imao snage i nisam više znao kako. Razljutio sam se na vlastitu nemoć i na zvijezdu, nedokučivu, ravnoduśnu, Ništa ti nisi, zvijezdo, rekao sam joj. Vjerovali smo u tebe, zvijezdo, slijedili smo te u znoju lica svoga, nadali smo se. I što? Ako je ovo mjesto po komu sve što smo bili i sve što smo učinili treba mjeriti, ako ovime bivamo opravdani, iskupljeni, ako se ovdje važe naš život, čime se onda možeš pohvaliti, zvijezdo? Po kojem pravu onda očekuješ našu zahvalnost, poniznost, posluh? Ako je sve ovo bilo uzalud, ova patnja, ova poniženja, ovo puzanje po prašiniako od svega toga, na kraju, ostaje samo nekoliko okrhanih komada kamena i nekoliko razjedenih pljesnivih slikarija, onda ti se ništa više ne može prepustiti, zvijezdo. Jer si ravnodušna, nemilosrdna i neljudska, Zar je ovaj starac ovdje bio Potreban kao zavjetna žrtva u tvoju diku i slavu? Zar smo ti mi, ovako sitni, nevažni pohod, bili potrebni kao žrtve paljenice? Nisi se nasitila stoljećima? O, kako mrzim tvoje pohlepno oko."
"Prinio sam ustima vrč s vodom. U vodi je plivala zvijezda. Podigao sam pogled kroz otvor na tavanici vidio zvijezdu i na tamnomodrom nebu. Htio sam se nijemo pomoliti, ali nisam imao snage i nisam više znao kako. Razljutio sam se na vlastitu nemoć i na zvijezdu, nedokučivu, ravnoduśnu, Ništa ti nisi, zvijezdo, rekao sam joj. Vjerovali smo u tebe, zvijezdo, slijedili smo te u znoju lica svoga, nadali smo se. I što? Ako je ovo mjesto po komu sve što smo bili i sve što smo učinili treba mjeriti, ako ovime bivamo opravdani, iskupljeni, ako se ovdje važe naš život, čime se onda možeš pohvaliti, zvijezdo? Po kojem pravu onda očekuješ našu zahvalnost, poniznost, posluh? Ako je sve ovo bilo uzalud, ova patnja, ova poniženja, ovo puzanje po prašiniako od svega toga, na kraju, ostaje samo nekoliko okrhanih komada kamena i nekoliko razjedenih pljesnivih slikarija, onda ti se ništa više ne može prepustiti, zvijezdo. Jer si ravnodušna, nemilosrdna i neljudska, Zar je ovaj starac ovdje bio Potreban kao zavjetna žrtva u tvoju diku i slavu? Zar smo ti mi, ovako sitni, nevažni pohod, bili potrebni kao žrtve paljenice? Nisi se nasitila stoljećima? O, kako mrzim tvoje pohlepno oko."
May 21, 2017
Šoljan was a top-class Croatian alegorc writer. This is his (not so lengthy) novel about bunch of explorers going on a field trip to find some old monastery in the middle of nowhere, but field soon becomes quite senseless, creepy and surreal, and they lose group membery one by one as they give themselves to worldly pleasures and abandon their abstract mission. It could be read as an allegory of mankinds struggles to achieve something greater than mere animalistic existence, or it can be read like an allegory of life's path of misunderstood creative and exceptional individuals. Great, deep and fun read.
November 12, 2015
Really enjoyed this book. A typical school assignment. Croatian existentialism at its best.
Although the topic seems rather everyday and there's many fun parts obviously inspired by foreign authors of the time (such as Salinger), the deeper existentialist meaning behind it doesn't cease to impress me. Šoljan's language is very enjoyable and easy to follow, and the occasional funny parts make the reader grow fonder of it. One of the few Croatian works I read in almost no time. Loved it!
Although the topic seems rather everyday and there's many fun parts obviously inspired by foreign authors of the time (such as Salinger), the deeper existentialist meaning behind it doesn't cease to impress me. Šoljan's language is very enjoyable and easy to follow, and the occasional funny parts make the reader grow fonder of it. One of the few Croatian works I read in almost no time. Loved it!
May 4, 2015
2015 READING CHALLENGE: A BOOK YOU WERE SUPPOSED TO READ IN SCHOOL
believe it or not, I actually really enjoyed this novel. It's easily read and pretty interesting for a book written during or just after the 2.W.W., I don't remember correctly. It has some similarities with The Catcher in the Rye but it's mostly pretty unique. This is probably the first time I've read a piece of Croatian literature and actually liked it.
believe it or not, I actually really enjoyed this novel. It's easily read and pretty interesting for a book written during or just after the 2.W.W., I don't remember correctly. It has some similarities with The Catcher in the Rye but it's mostly pretty unique. This is probably the first time I've read a piece of Croatian literature and actually liked it.
January 13, 2020
Jedna od najdražih (možda i najdraža) knjiga srednjoškolske lektire.
May 8, 2016
Otvara relevantna filozofska pitanja, a da se pritom ne mora naslađivati vlastitom učenošću i iskušavati strpljenje čitatelja. Ključno djelo.
September 20, 2022
minus nema motovuna plus na fratra kakvi antiheroji
October 14, 2021
Lijepo piše Šoljan, slaže lijepe rečenice s lijepim riječima. Ali ništa se ne događa u ovoj filozofskoj knjizi i meni je dosadna.
March 15, 2022
"takav je valjda uopce princip dovoljnog razloga. netko nesto kaze i ti ne vidis razlog da ga poslusas, ali ne mozes ga odbiti jer gdje da nades kakav razlog protiv?"
July 3, 2024
Lijep i skladan stil pisanja, ali je priča samo po sebi dosadnjikava. Sve se to moglo i bez mizoginije i objektivizacije žena.
November 22, 2025
Nisam siguran o čem se ovdje radi (i radi li se zapravo i o čemu?), ali zajebana neka atmosfera.
December 8, 2022
Osvrt:
Kratki izlet je po meni vrlo simpatično napisana priča, s dobro osmišljenim likovima koji se pronalaze u zanimljivoj situaciji; Ovo je po meni pravo štivo za čitanje na plaži ili na nekoj ležaljci, ali ništa više od toga. Nije mi jasno zašto se ovo nekada nalazilo na popisu za lektiru, osim ako se stvaratelji te liste nisu na neki način pokušali svidjeti ljudima koji inače ne vole čitati, pa su stavili ovakvo jedno lagano djelo. Možda griješim, ali ja u ovoj knjizi nisam pronašao ništa više od te dobre priče i odličnog dočaranog ugođaja straha, jednostavno mislim da učenici koji nisu pročitali ovo djelo ne bi propustili ništa revolucionarno. Kraj mi je također bio dosta pretenciozan te mi je na neki način pokvario prijašnje napisano. Možda bih više cjenio knjigu da bolje razumijem posljeratno stanje nakon Drugog svjetskog rata na prostoru Hrvatske, koje mnogi spominju kada pišu osvrte na ovu knjigu. Sve u svemu, knjiga mi se svidjela i čak sam je cijelu pročitao u jednom danu, ali jednostavno sam očekivao više od knjige koja je nekada bila na popisu za lektiru.
Kratki izlet je po meni vrlo simpatično napisana priča, s dobro osmišljenim likovima koji se pronalaze u zanimljivoj situaciji; Ovo je po meni pravo štivo za čitanje na plaži ili na nekoj ležaljci, ali ništa više od toga. Nije mi jasno zašto se ovo nekada nalazilo na popisu za lektiru, osim ako se stvaratelji te liste nisu na neki način pokušali svidjeti ljudima koji inače ne vole čitati, pa su stavili ovakvo jedno lagano djelo. Možda griješim, ali ja u ovoj knjizi nisam pronašao ništa više od te dobre priče i odličnog dočaranog ugođaja straha, jednostavno mislim da učenici koji nisu pročitali ovo djelo ne bi propustili ništa revolucionarno. Kraj mi je također bio dosta pretenciozan te mi je na neki način pokvario prijašnje napisano. Možda bih više cjenio knjigu da bolje razumijem posljeratno stanje nakon Drugog svjetskog rata na prostoru Hrvatske, koje mnogi spominju kada pišu osvrte na ovu knjigu. Sve u svemu, knjiga mi se svidjela i čak sam je cijelu pročitao u jednom danu, ali jednostavno sam očekivao više od knjige koja je nekada bila na popisu za lektiru.
June 2, 2016
„Naprosto se nikada nije mogao skrasiti na jednom mjestu: neprestano je morao dalje.“
„Kad bi se u društvu govorilo o Roku, odmahivali bi rukom uz dobrohotan smiješak: “Luđak! Taj čovjek nema granica.“„
„U njemu sam prvi i posljednji put vidio istinski i praktički drugačije osjećanje sreće.“
„Naše drugovanje se sastojalo u tome da je on pričao bez prekida, a ja slušao bez prekidanja.“
„Vidio sam kako se mnogi još kolebaju, a samo neki odlučuju. Ubrzo su se oblikovale dvije grupe: prvo oni koji se odlučuju, a onda za njima, lijevo i desno, oni kojima je odluka drugih najvažniji razlog na svijetu.“
„Takav je valjda uopće princip dovoljnog razloga. Netko nešto kaže i ti ne vidiš razlog da ga poslušaš, ali ne možeš ga odbiti jer gdje da nađeš kakav razlog protiv?“
"Što, uostalom, znači izgubiti se? Svako mjesto je negdje."
„Kad bi se u društvu govorilo o Roku, odmahivali bi rukom uz dobrohotan smiješak: “Luđak! Taj čovjek nema granica.“„
„U njemu sam prvi i posljednji put vidio istinski i praktički drugačije osjećanje sreće.“
„Naše drugovanje se sastojalo u tome da je on pričao bez prekida, a ja slušao bez prekidanja.“
„Vidio sam kako se mnogi još kolebaju, a samo neki odlučuju. Ubrzo su se oblikovale dvije grupe: prvo oni koji se odlučuju, a onda za njima, lijevo i desno, oni kojima je odluka drugih najvažniji razlog na svijetu.“
„Takav je valjda uopće princip dovoljnog razloga. Netko nešto kaže i ti ne vidiš razlog da ga poslušaš, ali ne možeš ga odbiti jer gdje da nađeš kakav razlog protiv?“
"Što, uostalom, znači izgubiti se? Svako mjesto je negdje."
Displaying 1 - 30 of 50 reviews