Zvjezdarnica (Biblioteka Kairos)

by Danijel Dragojević

Serbo-Croation

Genres: Poetry

142 pages, Unknown Binding

First published January 1, 1994

About the author

Pjesnik, esejist i prozni pisac, rođen je 1934. godine u Veloj Luci na otoku Korčuli. Zabranjuje fotografiranje, odbija intervjue i pojavljivanje u javnosti, u svojim zbirkama nema ni predgovore i pogovore, nije član nijednog društva ili organizacije, ne pojavljuje se na društvenim događanjima, nitko ne zna njegova politička uvjerenja, a malo tko i ljudske navike (Damir Petranović o Danijelu Dragojeviću)

Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih književnih nagrada, između kojih Goranove nagrade 2005. za knjigu "Žamor", nagrade Vladimir Nazor 1981., Zmajeve nagrade 1981. za knjigu "Razdoblje karbona", nagrade "Branko Miljković" za knjigu "Prirodopis" 1974. godine, i drugih.

Utjecao na generacije hrvatskih autora svojim tekstovima, pjesmama, osebujnim stilom i beskompromisnim držanjem.

Objavio:
Kornjača i drugi predjeli, 1961; U tvom stvarnom tijelu, 1964; Svjetiljka i spavač, 1965; Nevrijeme i drugo, 1968; Bijeli
znak cvijeta, 1969; O Veronici, Bezlebubu i kucanju na neizvjesna vrata, 1979; Bajka o vratima, 1972; Četvrta životinja, 1972; Prirodopis, 1974; Izmišljotine, 1976; Razdoblje
karbona, 1981; Rasuti teret, 1985; Zvjezdarnica, 1994; Cvjetni trg, 1994; Hodanje uz prugu, 1997; Žamor, 2005.

Reviews

[Uroš Đurković · Rating 5 out of 5]

17

Što puževi rade nedjeljom na kraju grada?
Ja obično izlazim i gledam izloge,
pratim kamo idu ulice.
Nekada, sasvim nehotično, mislim na jednu
rečenicu koja bi bila drukčija od onih
koje mi padaju na pamet u ponedjeljak,
utorak ili srijedu. Puževi vjerojatno
ne razlikuju dane tako. Možda imaju
neki svoj red, a možda ga i nemaju.
Možda im je srijeda poslije subote,
četvrtak ne postoji, a nedjelje su 
dok je kiša i noću. A možda su im
svi dani izmiješani i istovremeni
kao i cvijeće u parku. (104)

[pikica · Rating 5 out of 5]

“Jesam li tamo sam? Da, tamo sam sam.

Jesam li tamo u dvoje? Da, tamo sam u dvoje.

Jesam li tamo sa svima i sa svime što je tamo? Da, tamo sam

sa svima i sa svime što je tamo.

Jesam li tamo sa svima i sa svime čega tamo nema? Da, tamo sam

sa svima i sa svime čega tamo nema.

Jesam li tamo kada me tamo nema? Da, tamo sam i kada me tamo nema.

Tamo je svjetlost kojom se hrani početak i svršetak

u stablu, golubu, kućama, tlu, nebu, kipu, prolazniku,

i meni. Tamo i ne znajući kažem hvala.”