Dejan Dobrinić i Čudnovati puteljak - Puteljkovi prijatelji #1

by Kruno Šafranić

Sažetak: Autentični hrvatski fantasy roman

Roman koji je pred Vama zacijelo će steći vjernu publiku, posebice među mlađim čitateljima, ali i među mnogim ljubiteljima fantastične književnosti, točnije onoga književnog žanra koji opisujemo terminom fantasy.

Na početku dugog druženja s Dejanom Dobrinićem i Čudnovatim puteljkom možda je najvažnije istaknuti da je riječ o autentičnom hrvatskom fantasy romanu: nije mu samo autor, Kruno Šafranić, iz Hrvatske, nego su i glavni likovi stanovnici naše domovine, stoga i radnja počinje u Hrvatskoj. Dakako, kako roman odmiče – i kako to već biva u svakom pravom fantasyju – Puteljak će Dejana i njegovu družinu odvesti u druge, tajnovite i zapanjujuće svjetove, pri čemu će se rasplamsati sav vatromet autorove prebogate mašte.

Kruno Šafranić je baštinik najboljih tradicija žanra: poštuje, upija i kreativno nadograđuje pročitanu literaturu, stvarajući vlastiti, autohtoni univerzum. Da Vam ne otkrijemo previše, navest ćemo da ćete, primjerice naići na mlade čarobnjake, poput onih iz Harryja Pottera, ali autorov „Hogwarts“ posve je originalan, s vlastitim pravilima i – vlastitim neprijateljima. Puteljkovi prijatelji podsjetit će nas Prstenovu družinu, no ova Dejanova sastoji se od stvarnih ljudi (i nekoliko životinja) koji se moraju suočiti s opasnostima sasvim samosvojne naravi. U svoju složenu romanesknu kompoziciju autor će uklopiti i fantastična bića koja izviru i iz dubina kolektivnog nesvjesnog, iz europske pučke, folklorne tradicije, iz koje su vješto crpila i braća Grimm i Ivana Brlić-Mažuranić, ali naići ćemo i na mnoga čudesna bića, situacije i zaplete stvorene isključivo u autorovoj lucidnoj imaginaciji.

U najboljim izdancima fantastične književnosti nadnaravni elementi nikad nisu samima sebi svrhom, puke atrakcije bez pokrića, pa je tako i u Čudnovatom puteljku. Baš kao i, primjerice, u teškom i mračnom romanu Talisman Stephena Kinga i Petera Strauba, razrješenje sudbine Dejanove obitelji, pogođene stvarnim životnim nedaćama, izravno ovisi o iskušenjima s kojima se Dejan i njegovi prijatelji moraju suočiti u onostranim svjetovima. Stoga, u jednom odvjetku svoje razgranate radnje, Čudnovati puteljak prerasta u roman o stvarnom životu: u pripovijest o odrastanju, mladenačkim ljubavima, domoljublju, hrabrosti, požrtvovnosti, samoprijegoru, suočavanju sa samim sobom, prerastanju vlastitih slabosti i drugim istinskim ljudskim vrijednostima, kao i njihovim suprotnostima kao što su alkoholizam, materijalizam, prijetvornost, izdajstvo, pa i seksualno neprihvatljivo ponašanje. Primjer Dejana Dobrinića, toga „neobičnog dječaka čista srca“, govori nam da moramo, kako kaže pjesma grupe M People, search for the hero inside yourself – pronaći junaka u sebi samom; kad to ostvarimo, svatko od nas bit će junak: u ovom i u svim drugim svjetovima.

Kruno Šafranić također se upravo junački suočio sa složenom građom koju je osmislio. Iako se radi o romanu mladog pisca, kojeg tek očekuje pravo književno sazrijevanje, Čudnovati puteljak zacijelo će steći brojne poklonike, tim više što nas (a to Vam možemo i zajamčiti) prava uzbuđenja i istinske drame očekuju u idućim nastavcima trilogije.

Ugodno čitanje!

- Denis Peričić

Genres: Fantasy

260 pages, Hardcover

Published January 1, 2016

Reviews

[Tonkica · Rating 3 out of 5]

Realno: 2.5

U potpunosti se slažem s recenzijom Barbare Mišković. Da ne prepisujem tuđe i da se ne ponavljam, predlažem pročitati taj super iskren osvrt od nekoga tko piše, pa će sigurno biti bolji od mog! ;-)

I ja sam jaakooo htjela da mi knjiga bude vrh, ali eto to se nije desilo. Nisam kolega pisac, ali čitam sve i svašta i o svemu iskreno kažem što mislim. Tako da će to biti i ovdje.

Čestitam Kruni na knjizi koju je napisao 2003. godine i za tu dob, od 17 godina, mislim da ni nije loša. No, stavimo to na stranu..

Puno nelogičnosti, puno ponavljanja, šturi i hladni dijalozi, nespretnost u predočavanju tuđe naklonosti, čudno raspoređeni dijalozi s opisima.. Stvarno tu ima svega što meni osobno nije dobro. No, sama ideja i mašta i cilj su super i sigurna sam da se mogu poboljšati u druga dva nastavka koja slijede.

I dalje ću "navijati" za Krunu i poticati ga da piše jer to živi..

Držim fige da će trilogija rasti s njime i biti sa svakim dijelom utoliko bolja! Iskreno želim znati što je sve pripremio šarolikoj družini!

[Barbara Mišković · Rating 3 out of 5]

Kako napisati objektivan osvrt za knjigu koju je napisao netko tko ti je prijatelj na društvenim mrežama i tko vrlo često i samovoljno promovira tvoje vlastite knjige pred drugima? I što učiniti ako ti se ta knjiga nije svidjela?

Pa, postoje dvije stvari koje je svakako moguće učiniti u ovom slučaju...

Lagati prijatelju i reći mu da ti je knjiga bila odlična da mu ne povrijediš osjećaje.

Pretpostavljam da je to ono što bi većina ljudi učinila, samo nažalost, ja nikada nisam pripadala toj većini. Stoga je druga opcija ona koja se postavlja pred mene napisati istinu. I dobru i lošu.

Kruno Šafranić je moj kolega pisac koji učestalo koristi svoju Facebook grupu i stranicu Pisci i Književnost ne bi li promovirao domaće autore što je svakako hvalevrijedan pothvat, i ne govorim to zato jer je promovirao i moje knjige, jednako kao i ja njega kao autora u kolegijalnoj maniri, već zato jer je osvještavanje domaćih čitatelja iz regije o tome kako i među nama ima pisaca vrijednih čitanja svakako za svaku pohvalu.

No poanta ovog osvrta nije u pričanju o Kruninom zalaganju za druge kolege već jednostavno o tome kako me se dojmila njegova knjiga Dejan Dobrinić i Čudnovati Puteljak, Prvi dio: Puteljkovi prijatelji.

Iako sam više od ičega željela da mi se ta knjiga svidi jer ju je napisao upravo Kruno, bojim se da se to u potpunosti nije dogodilo na onaj način na koji sam se nadala da hoće.

Kruno mi je i sam priznao da je ovu knjigu pisao kad je bio mlad i neiskusan sa samo 17 godina i to uvelike odražava ono što se vidi u njegovom stilu pisanja; nedostatak iskustva.

Iako mi je užasno teško ovo napisati jer znam da je ova knjiga bila ostvarenje Krunina dječačkog sna i da je on sam uložio puno ljubavi i truda u svoju knjigu, ipak, bojim se da mi se neke stvari u priči ipak nisu svidjele.

Prvenstveno su to dijalozi. Nekako sam dobila osjećaj da su pisani poput rečenica koje izgovaraju likovi u animiranim filmovima. Nisu mi bili dovoljno uvjerljivi da se mogu uživiti u štivo kako treba, a u samom tekstu postoje određene nelogičnosti koje narušavaju dosljednost samog štiva. Također, čini mi se da u nekim djelovima priča sadrži preivše detalja koji nisu ključni za osnovnu priču niti funkcioniraju kao digresije koje bi trebale povećati čitateljevu napetost i pomoći mu da se bolje uživi u štivo koje čita.

Problem mi je kod čitanja bio i u tome što je Dejan bio opisan kao jedan dobar i osjetljiv dečko kojega drugi školski nasilnici ponekad zadirkuju i kao s takvim je bilo lako suosjećati sve do onog trena dok on ne ode u Zagorje kod djeda gdje zajedno puškom gađaju žive životinje i gdje Dejan bez imalo sućuti pokušava ubiti vepra. Moj problem nije bio u tome što imamo lika koji pokušava ubiti vepra već u tome što mi to jednostavno nikako nije bilo u skladu s dosad opisanim karakterom spomenutog lika.

Sama priča po sebi nije nezanimljiva i doista sadrži određene dijelove na kojima će se čitatelj sasvim sigurno nasmijati ili ih smatrati simpatičnima. Jedan takav dio je kad glavni protagonist Dejan ugleda dvoje djece kako se igraju i bude raznježen prizorom, a druga je njegova brižnost prema starijim osobama i orlu koji ga spašava, a on mu uzvraća uslugu.

Na neki način se uistinu osjećam užasno jer mi knjiga nije sjela na način na koji sam željela da se to dogodi, ali obećala sam Kruni potpunu iskrenost, a bila bih manjkava kao kolegica kad bih lagala o nečijoj knjizi samo u svrhu promocije jer isto tako ne bih željela da netko laže o mojoj knjizi kako bi me promovirao.

Zbog činjenice da moje vlastite knjige imaju dosta gramatičkih grešaka i u njima se osjeti neprofesionalno uređenje jer trenutno nisam u mogućnosti unajmiti stručnjaka, smatram da ne mogu prestrogo suditi ni o čijoj knjizi.

Isto tako, kao što sam svojedobno bila spomenula u svojem video-blogu čak i ako mi se neka knjiga od određenog autora ne svidi tko kaže da mi se druga knjiga od tog istog autora neće svidjeti?

Učimo dok smo živi. Nitko od nas nije savršen niti svi imamo isti književni ukus jer netko će možda reći: "O čemu ti to pričaš, meni je ta knjiga odlična?!" I ja se nadam da hoće! Nadam se da će biti puno knjiga koje će Kruno napisati u budućnosti i koje će se svidjeti čitateljima, a možda i meni.

Također znam da nam prijatelji nisu oni koji nas gledaju u lice i lažu nam i, iako znam da sam mogla staviti varljiv osmjeh na svoje lice i lagati Kruni, u tome zaista nema nikakve valjane vrijednosti jer laskanje godi svakome, ali istina je ta koja pomaže izgraditi naš karakter i pomoći nam da se više trudimo i postanemo bolji pisci.

Prije nego što sam napisala ovaj osvrt, javila sam Kruni svoje mišljenje i moram priznati da je to podnio uistinu stoički iako je sasvim sigurno bio tužan zbog mojih riječi, primijetila sam da je u onome što sam mu napisala ipak vidio priliku da prihvati konstruktivnu kritiku i potrudi se da njegova naredna djela budu kvalitetnje odrađena.

Jako mi je drago zbog toga jer to govori nešto o njemu kao osobi i o njegovoj želji da napreduje kao autor. Osim toga, nije lako, vjerujte mi, napisati dvjesto šezdeset stranica knjige u koju si ulio svoje srce i dušu, a potom to dati drugima na čitanje. Za to je ipak potrebna određena doza hrabrosti, a i prihvatiti kritiku na svoj račun i iskoristiti je da budeš još bolji isto tako nije mala stvar.

[Sandra Nedopričljivica · Rating 2 out of 5]

Ono što mi se svidjelo su: naslovnica, ostvarenje dječačkog sna jednog mladog autora, čarobne sjemenke od kojih odmah ozdraviš i čarobna kuća na stablu, koju nitko ne vidi.

Kad mi netko spomene fantasy, prva asocijacija mi je Harry Potter (vjerojatno će i ostati).

Spominjanje institucije i legende, g-dina Stephena Kinga (na koricama), odmah bih zamijenila g-dinom J. R. R. Tolkienom, iz vrlo jednostavnih razloga: 1. Kralja stavljaš "u usta" samo kad imaš enormno jake argumente za to (možda ni tada), ja ne bih jer on jednostavno spada u skupinu "The Untouchables". 2. Meni su ovo Gospodari prstenova na hrv. način, gdje Puteljkova družina hoda, hoda i hoda kako bi stigla do Rjeinovog dvorca i uništila dijamant (Frodo putuje u Mordor kako bi uništio prsten).

Međutim, s obzirom da je meni prva knjiga serijala Gospodari prstenova bila užasno dosadna, a film super, možda bi se u ovom slučaju dogodilo isto. Trebalo bi pričekati da autor proda prava za film, s Danielom Radcliffeom u ulozi Dejana Dobrinića. Moja ocjena bi tada sigurno bila veća. :)

[Učitaj se! | Martina Štivičić · Rating 1 out of 5]

Zbilja sam htjela da mi se ova knjiga svidi, zbilja. Ali ja i Dejan nismo kliknuli.

Uvodno poglavlje je jako dobro i priča u njemu zvuči obećavajuće. Nažalost, ostatak me nije uspio 'uhvatiti'. Mislim da priči fali malo više dubine, u dijelovima je izrazito nelogična i napisana nekako zbrda-zdola. Stekla sam dojam da Dejan samo tumara okolo, srećući raznorazne ljude i druga bića, koji mu zadaju svakakve zadatke ne objašnjavajući ih posebno, a koje Dejan, bez ikakvih dodatnih pitanja, krene izvršiti.

Možda je bio problem i u tome što mi se Dejan, zbog njegove ljubavi prema lovu i vatrenom oružju, odmah ispočetka nije svidio. Prema priči, Dejan je sedamnaestogodišnjak, ali ja sam, čitajući, više dobila dojam kao da mu je sedam. Naivan je, lakovjeran i često spominje svoju djevojku Paulinu, dok istovremeno o svakoj drugoj djevojci koju sretne razmišlja kako bi je rado ponovno vidio, svaki put sam sebe opomenuvši da ima curu, pa eto.

Dijalozi su mi također bili često nelogični, objašnjenja dana u njima nepotpuna, a imali su i tendenciju skakati s teme na temu. Mislim da mi je smisao svega jednostavno promaknuo.

U uvodu romanu njegov urednik je ovaj roman usporedio s Talismanom Stephena Kinga i Petera Strauba. Usporediti bilo što s djelima samog Kralja vrlo je velik zalogaj, rijetko koja knjiga taj zalogaj uspije i progutati. Ovoj to nije uspjelo, ni blizu.

Mladost samog autora izrazito je vidljiva kroz ovaj roman, pretpostavljam da će nastavci ipak biti nešto bolji i sazrijevati zajedno s autorom. Nažalost, Dejanova priča nije me uspjela zainteresirati u dovoljnoj mjeri da poželim saznati što će se s njime dalje događati.

Sretno, Dejane, nadam se da ćeš naći ono što tražiš i uspješno riješiti svoju pustolovinu.

[Booklover N · Rating 5 out of 5]

Čitajući osvrte raznih knjigoljubaca iz različitih krajeva i različitih uzrasta, naišla sam na podijeljena mišljenja o ovom romanu. Jedni mnogo hvale knjigu, ostvarenje dječačkog sna i toliki potencijal autora da sa sedamnaest godina izmašta jedan novi svijet. Neke kritike pišu da je ovo hrvatski Harry Potter. S druge strane, pročitala sam i manje optimistične osvrte gdje je glavna zamjerka bila ta da je knjiga za najmlađe, da malo stariji ili odrasli ne trebaju da je čitaju jer će im biti dosadna i da se na tekstu i diskursu vidi da ju je pisalo „dijete“. Nisam znala šta na kraju da očekujem pa sam nesigurna uplovila u svijet Dejana Dobrinića.
Nakon što sam završila s čitanjem ovog prvog dijela, i javila Kruni da uskoro pišem osvrt, ono što mi je on napisao bilo je: „Nadam se da si bar malo uživala“. Nakon ove izjave, shvatila sam da su na autora mnogo utjecala mišljenja drugih ljudi i da ih prima k srcu te vjerujem da je previše samokritičan nakon svih lošijih kritika koje je dobio za roman jer ono što ja imam reći za knjigu je to da sam uživala na svakoj stranici!
Naravno da je kao i svaki autor spreman na kritike, dobre i loše, da će biti zadovoljan i sretan kada dobije pozitivnu kritiku, a zahvalan kada dobije lošu jer će znati šta treba popraviti i doraditi u narednim romanima. Ono što na neki način krasi ovaj roman je upravo činjenica da je jedan sedamnaestogodišnjak izmislio cijeli jedan novi svijet. Sve se odigrava na Puteljku, a oko Puteljka se nalaze mnogi svjetovi, Čudnovati i Čarobni, za koje mi ne znamo. Ono što je mene posebno zaintrigiralo je to što autor unutar romana ispituje i objašnjava razliku između magije i čarolije. A da li je nama ikada palo na pamet da i pomislimo da to nije ista stvar?
Ono što sam htjela reći na početku jeste to da se ne može svakome svidjeti sve. Neko voli krimiće, neko horore. Neko voli erotsku tematiku ili teške ratne priče. Neko voli naučnu fantastiku, neko fantaziju. Neko se, poput mene, može pronaći i uživati u više žanrova, a jedan od njih je definitivno ovaj! Dakle, ne može se očekivati da će se roman svidjeti svima. Ako više volite elemente realizma, čvrst ostanak na zemlji sa svim ovozemaljskim problemima i klasičnim temama, ljubavnim tegobama, ratovima, siromaštvu i ratu, a ne uživate u izmaštanom svijetu, ako vas ne privlače čarobni štapići, teleportiranje na druge svjetove, čarobne kugle ili magični ključevi koji otvaraju sva vrata onda ovo nije roman za vas. Ali ako volite zaviriti u druge dimenzije, upoznati bića za koja nikada prije niste čuli, putovati stazama na kojima je u jednom trenutku najljuća zima i snijeg do koljena, a u sljedećem trenutku zahvaljujući Slikaru i malo čarobne boje, snijega nema, ako želite svjedočiti borbi između dobra i zla, i zaviriti u Čarobnu sobu, ovo je pravi roman za vas!
Mene je roman oduševio!
Da, na nekim dijelovima se vidi da ga je pisao tinejdžer, ali to ni u jednom trenutku ne smanjuje doživljaj i uzbuđenje koje stvara novi izmaštani svijet. Naprotiv, jedva čekam da vidim napredak u sljedećem dijelu, a koji je Kruno pisao u dobi između osamnaest i dvadeset i dvije godine. O trećem dijelu da ne govorim, piše ga trenutno kao jedan odrastao i zreo autor koji je prihvatio sve kritike i sve ih „aplicirao“ u novi roman.
Velika pohvala izdavačkoj kući Redak koja je zajedno s Krunom napravila izvrstan posao. Kvalitet korica je nezaobilazno spomenuti. Romane možete pronaći i u tvrdim i mehkim koricama. Bookmarkeri postoje za oba dijela iako su se izdavači pobrinuli i za to te svaka knjiga ima svoju špagicu za obilježavanje stranica. Pohvala i za djevojke koje su radile na naslovnicama jer su naslovnice oba romana divne.
Zanimljivo je i to što je cijela radnja smještena u Hrvatskoj tako da se čitatelji time osjećaju mnogo bliže samom Puteljku i Čudnovatom svijetu.
A sada nešto o romanu, bez spojlera.
Priča započinje 1986.godine u jednom porodilištu u Zagrebu gdje je starica Joanna došla iz nepoznatog nam svijeta i ostavila bebu koja ne pripada našem svijetu, a uzela i sa sobom odnijela običnu bebu. Ne znamo pravi razlog te zamjene, niti upoznajemo Joannu tokom prvog dijela trilogije, znamo samo da će kasnije igrati važnu ulogu, baš kao i ta zamjena, jer beba koja je dospjela na Zemlju je Dejan Dobrinić. Beba koja je došla na naš svijet, ne znajući da pripada Čudnovatom svijetu i da je sve, samo ne običan.
Od tog dana prolazi punih sedamnaest godina, a onda upoznajemo protagonistu ovog romana.
„Opisat ću vam Dejana Dobrinića, koji će vas voditi kroz pustolovine i još neistražene svjetove. Rođen je 20.studenoga 1986.godine. Navršio je sedamnaest godina, živi s roditeljima i sestrama u Zagrebu. Na moru u Opatiji imaju jednu manju vikendicu. Visok je 171 centimetar, ima šezdeset i dvije kile,crnu kratku kosu, plave oči, radoznao pogled i uvijek nasmijano lice. Polaznik je treće godine Prometno – tehničke škole i vrlo dobar učenik. Trenira taekwondo. Pohađa tečajeve engleskog i francuskog jezika. Za vrijeme zimskih praznika roditelji će povesti sestre u Opatiju u vikendicu, a on će otići kod djeda u Zagorsku županiju, u selo Gusakovec. U Zagrebu je ostala njegova djevojka Paulina, s kojom je dvije godine u vezi. Prije nego je odlazio, htio se s njom pozdraviti, ali ona se nije javljala na mobitel. Na put je ponio ruksak pun stvari koje su mu potrebne i koje voli: mobitel, punjač, nešto hrane za put, borilačke zvjezdice, tatin pištolj koji je uzeo bez pitanja i njegovu dozvolu. Htio je ponijeti i Bibliju, ali je nije mogao naći. U putnu torbu ugurao je odjeću i obuću. Sad ću vas prepustiti glavnom junaku Dejanu da vas vodi kroz radnju.“
Tako se upoznajemo s glavnim protagonistom koji sretno dolazi u selo kod djeda. Nedugo zatim, on to isto selo napušta, nesvjesno i nenadano.
Naime, kasnije će saznati da su ga teleportirali na Puteljak.
Tu počinje avantura. Neću previše otkrivati jer ne bi bilo smisla otkrivati šta će se sve desiti jer ovo zaista treba pročitati i sam otkriti. Ono što se može reći jeste da na Puteljku Dejan upoznaje mnoge prijatelje, i nekoliko neprijatelja. Jedna od Puteljkovih prijatelja je Tajana Metty, koja je čarobnica i jedina među Puteljkovom družinom ima čarobni štapić i poznaje nekoliko čarolija. Ona je najodgovornija među Puteljkovom družinom i uglavnom ima najpametnije poteze. Najmoćniji čarobnjak, Kalin Hanan, njoj povjerava najveći zadatak, a to je da vodi Dejana kroz sve avanture do određenog cilja gdje trebaju stići i suočiti se s najvećom prijetnjom za planetu Zemlju, ali i druge svjetove. Zašto je baš Tajani dodijeljen taj zadatak i kako to da drugi čarobnjaci nisu mogli pomoći, morat ćete otkriti čitajući roman.
Onaj kojem se na kraju trebaju suprotstaviti, a koji radi sve da bi ih ubio još dok su na Puteljku je Kameno Zalin Rjein, najzlobniji čarobnjak koji koristi prokletu magiju i sakuplja podanike širom svjetova. Šta je on sve radio, ko su njegovi podanici, i kakve je sve zamke pravio Puteljkovim prijateljima uz pomoć Čačkalice, Vodenih i Kamenih ljudi,...također ćete morati otkriti sami.
Tajana je dobila zadatak da Dejanu objasni kako je dospio na Puteljak i gdje se nalaze te da mu prvi put pokaže da njegov svijet nije jedini svijet.
„Dejan, postoji više svjetova. Jedan svijet je u kojem ti živiš, planet Zemlja, drugi je svijet koji se ne nalazi u tvom svijetu. U tom drugom žive čarobnjaci, dobri i loši te neobični ljudi s nadljudskom snagom. U trećem svijetu stanuju vile, a u četvrtom svijetu neki ljudi nalik prinčevima i kraljevima s magijama i čarolijama u prošlosti, ali i u budućnosti.“
Mislim da ne mogu otkriti više od ovoga, morat ćete sami uploviti u svijet Dejana Dobrinića i otkriti ostale detalje.
Ono što vam mogu reći jeste da se čuvate vukova, da štedite čarobne sjemenke i da pažljivo koristite čarobne kugle (strujne, vatrene, ledene, multidimenzionalne, a posebno komet-kugle).
Meni lično, najbolje iz Kruninog svijeta su: čarobna odjeća i Čarobna soba.

I za kraj, ono o čemu sam vam danima govorila i što je zaista zanimljivo, a na šta sam dobila i mnogo zanimljivih odgovora jeste: koja je razlika između magije i čarolije?
„Čarolija je čarolija. Ona, na primjer, služi da napravim čarobne kugle ili čarobni tornado, da proizvedem kišu ili snijeg... A magijom prizivamo nekoga. Ako znam magične riječi, mogu prizvati neku životinju. Iz sigurnih razloga u školi ne učimo magične riječi. Njih ćemo učiti tek u zadnjem razredu, i to ako se odlučimo za magiju, a ne za čaroliju, jer za daljnje školovanje moramo odabrati želimo li naučiti jedno ili drugo. A postoje i proklete čarobne i magične moći. Tko se njima koristi, stvarno je zao.“
Od mene ocjena za roman „Dejan Dobrinić i Čudnovati Puteljak; Puteljkovi prijatelji“ 5/5 i topla preporuka svim ljubiteljima ya fantasy romana.

[Dragana Latinovic Kerkez · Rating 5 out of 5]

Čitatelj ove knjige nakon što otvori prvu stranu biva uvučen u priču i postaje jedan od Puteljkovih prijatelja. Tko su to Puteljkovi prijatelji? Čudnovata družina predstavlja otkriće godine fantasy književne scene. Spojiti nespojivo, je recepat kojim se autor Kruno Šafranić poslužio prilikom pisanja prvog dijela trilogije. Čudnovato je epitet kojim se cjelokupna knjiga može opisati u jednoj riječi. Kao novi okus sladoleda ili čokolade knjiga nam daje taj it okus ove zime. Čitalački hit u najavi. Kvalitet izrade knjige je neupitan, originalna naslovnica i čudnovata priča su ono što ovu knjigu odvaja od ostalih.
Radnja romana počinje 1986. godine, tada dolazi do sudara svjetova kada čarobnica Joanna tek rođeno dijete zamjeni drugim. Indirektno ona postaje glavni krivac svih događanja koji će uslijediti kasnije, jer problemi nastaju kada se sudare različiti svjetovi. Sedamnaest godina kasnije upoznajemo Dejana Dobrinića mladića koji kreće na put u Gusakovec selo u Zagorskoj županiji. Nimalo ne sluteći da je napravio prvi korak u avanturi svoga života. Dolaskom u selo Dejan ubrzo shvaća da se dešava nešto čudno. Razjareni čopor vukova, nestanak struje i buđenje u čudnovatoj šumi ne slute na dobro. On biva prepušten na milost dobrih ljudi koji su mu putokaz na njegovom putu ka svom selu.
Zavejani snježni predio, bajkovitost trenutka su ono što je ovu priču čini čudnovatom. Upoznavši puteljkovu vilu i Tajanu, Dejan saznaje da se nalazi na Čarobnom puteljku, i da je on odabran da se suprotstavi zlom čarobnjaku Kameno Zalin Rjeinu. Uz malu pomoć čarolije, čarobnih kugla i sjemenki Tajana i Dejan kreću u čudnovatu avanturu. Držeći se puteljka, oni stiču prijatelje koji se pridružuju njihovoj družini. Nisu to svakako uvijek hrabri junaci, već pomalo plašljivi kao Slikar, stariji bračni par, patuljak, zmaj simpatičnog imena Smećko, orao i drugi puteljkovi prijatelji, svakako čine interesantnu galeriju likova ovog fantasy romana.
Čudnovati puteljak nije onakvim kakav se čini, pun opasnosti, pred naše junake stavlja nebrojene izazove, pregršt borbe sa Vodenim ljudima, idilične predjele koji kriju opasnost, i prijatelje koji to nisu.
Prvi dio trilogije svakako pravi dobar uvod u samu priču. Autor romana je uspio da stvori prepoznatljive likove, interesantan čarobni svijet isprepleten s realnošću. Čarobna zimska bajka svojom čudnovatošću nas poziva da se uputimo zajedno sa junacima u životnu avanturu od koje zastaje dah.
Šta je to što ovu knjigu čini drugačijom od drugih, to je svakako autentičnost likova, interesantna radnja i šaljivi dijalozi. To je definitivno najbolji recepat da autor zainteresuje čitatelje u iščekivanju drugog dijela.
Iskrene preporuke!

[Nikolina Surla · Rating 5 out of 5]

Kruno Šafranić, Dejan Dobrinić i čudnovati puteljak, Prvi dio: Puteljkovi prijatelji

Ispunjen dječački san…!
Kako spisatelj sam navodi:
„U školu sam svakodnevno išao jednim puteljkom, koji mi je u djetinjstvu djelovao vrlo čudnovato. U mašti sam stvarao svoje snove i svoje svjetove. Po povratku iz škole, pripovijedao sam prijateljima svoje dogodovštine iz mašte, nastale na tom puteljku. Na tom puteljku sam se većinom nalazio sam…“

Kad je roman bio spreman za tisak, pitala sam Krunu kad ću moći pročitati knjigu, uz blagi smiješak odgovorio mi je: „Bolje da ne čitaš moj roman, ti ne voliš fantasy, napisat ćeš negativan osvrt.“

Knjiga mi je bila pravi izazov, nešto sasvim novo, područje na kojem se ne snalazim. Na pojedinim dijelovima knjige gubila sam se i morala nekoliko puta pročitati odlomak, previše je to bilo za mene čarobnjaštva i magije na jednom mjestu; ostajala sam zbunjena isprepletenošću stvarnog i magičnog svijeta.
Priznajem fantasy nije moja literatura, ovo mi je prvi pročitani roman na tu temu, ali bez ustezanja uplovila sam u sasvim novi,
neistraženi svijet – i gle čuda, bila iznenađena.
Priča me je obuzela, uvukla u svoju radnju, na trenutke sam osjećala kao da sama sudjelujem u pojedinim scenama, toliko su slike bile stvarne.
Teško je odoljeti dobroj priči a u svijetu mašte stvarno se može svašta.

Priča romana započinje davne 1986. godine zamjenom beba u jednom rodilištu u Zagrebu, čarobno dijete kojem su oduzete moći, zamijenjeno je običnim čovjekom…nitko nije ni slutio da će se te večeri promijeniti svijet...

Posebna zanimljivost romana je ta pozitivna energija koja izvire iz zajedničkog djelovanja Družine (spojeni manje –više sličnim sudbinama) - sastavljene od običnog čovjeka, čarobnice Tajane, Debelog, Slikara, zmaja Smećka, sove...koja se bori protiv Zalina Rjeina, vodenih ljudi, kamenih ljudi…Čačkalice koji mi je najiritantniji lik.

Pohvaljujem ideju čarobne odjeće koja se mijenja sukladno našoj želji; nadljudski sluh te postojanost izlječenja čarobnim sjemenkama ali ujedno osuđujem Ifkinu smrt koja se mogla spriječiti tim istim sjemenkama.
u romanu jasno se ocrtava koliko je spisateljeva duha unijeto u svaku stranicu, koliko je topline unijeto u svaku riječ koja je ispisana, koliko su se sa ljubavlju slagale rečenice. U romanu se dotiču razne socijalne teme tako da se roman jasno reflektira na stvarni život.

S obzirom na Kruninu bujnu maštu i razigranost vjerujem da napetih i uzbudljivih scena ni u nastavcima neće nedostajati.

Poruka romana = pronaći junaka u samome sebi!

[Amra Isović · Rating 4 out of 5]

Pisanje je umijeće, koje se razvija vremenom, ali se ne uči.Da bi ste pisali ipak je potrebno da imate bujnu maštu.Našem Kruni toga ne nedostaje. Kada se upoznate sa Dejanom i njegovom družinom prepoznajete sličnosti sa knjigama koje ste čitali. Mnogi se vole isticati kritičkim stavom, kao da to uveličava njihovu čitalačku moć ili znanje, ali to nekad nije fer ni korektno. Naime pravi knjigoljupci će pustiti sličnosti po strani, jer koliko čitaju pronalaze ih na svakom koraku, u nekim žanrovima i češće.Zato bih voljela da svatko tko bude želio upoznati Dejana isključi predrasude i oštre kritike. Ukoliko volite knjige za mlade , avanture, dopadljive likove i upečatljive negativce ova knjiga će vam se dopasti. Naravno da ima mana, kao i svako od nas, kao i mnoge druge knjige koje smo čitali. Ipak ma šta pisali ljubomorni jezici, zajedljivi ljudi, kao i prenapuhani i nadobudni samoprozvani kritičari , ja matori dugogodišnji knjigoljubac tvrdim da je zabavna.

[Ivana · Rating 3 out of 5]

Kakav je to kraj??? Ne moze to tako lako, samo najednom kraj prvog dijela :'D

[Ana · Rating 4 out of 5]

Sve započinje davne 1986.godine kada se dogodi zamjena beba u jednoj zagrebačkoj bolnici. Samu zamjenu je napravila kruno-safranicčarobnica Joanna zamijenivši čarobno dijete s onim normalnim ljudskim djetetom. Razlog za taj čin ne saznajemo u potpunosti ( to nam Kruno Šafranić vješto sakriva) ali saznajemo da je čarobno dijete, dijete moćnih roditelja koji žive u Čarobnjačkom svijetu i kojima će oslabjeti moći jer njihovo pravo dijete neće biti uz njih. Također, saznajemo da postoji i neki veći plan, koji nam još nije otkriven ali koji uključuje napad na Zemlju.

“Nitko ni ne sluti da će se večeras zauvijek promijeniti svijet, da će mir biti narušen i da je opstanak svega što je dobro upitan.”

Sedamnaest godina kasnije, to čarobno dijete, putuje djedu u Zagorje. Kako mu prezime i kaže, Dejan Dobrinić oličenje je dobrote, mladić velikog srca i nevinosti koja jednostavno zrači iz njega. Nakon provedene noći u djedovom selu u kojoj se pojavljuju strašni vukovi i nestanak struje, Dejan se budi u nepoznatoj šumi, na puteljku koji je prekriven velikom količinom snijega. Pokušavajući se vratiti u djedovo selo, Dejan otkriva da se nalazi u Čudnovatom svijetu , mjestu koje se nalazi između Čarobnog svijeta i Zemlje a sam Čudnovati puteljak centar je između tih svjetova. Osobe koje su ga dovele na puteljak, čarobnjak i mlada čarobnica Tajana mole ga za pomoć u poražavanju zlog čarobnjaka Rjenia koji želi uništiti njihov i Dejanov svijet. Uskoro Dejan i Tajana kreću na put a na njihovom putu pridružuju im se i Puteljkovi prijatelji, svatko pridonoseći maloj družini vlastitim sposobnostima koje će pomoći u savladanju zlog čarobnjaka.

Dejan Dobrinić i Čudnovati puteljak knjiga je koja će vas podsjetiti na knjige i dječje serije koje ste gledali i čitali kao dijete ali i kao odrasli. Dejan me jako podsjetio na Tolkienovog Frodoa, kojeg je zadesilo teško breme koje samo on može ostvariti, Debeli na još jednog simpatičnog lika iz Tolkienova pera-Gimlija, koji je neustrašiv i prava dobrica u srcu ,Slikar me vratio u djetinjstvo jer sam se sjetila starog animiranog filma “Čarobna šuma” dok su me Starac i Ifka podsjetili na likove iz bajki. Iako mješavina već poznatih priča i likova, koje su vjerojatno jako utjecale na autorovu maštu i pisanje romana, Kruno Šafranić sigurnim koracima pravi svoj fantasy svijet u kojem se njegovi likovi razvijaju u smjeru koje, za sada, samo on zna. Kamo će nas njihova pustolovina odvesti, ne možemo ni pretpostaviti.

Likovi se suočavaju sa svojim strahovima, razočaranjima i gubicima. Uz borbu protiv zla u svijetu, Krunina družina susreće se i sa problemima koja su svojstvena ljudima- ljubavi, alkoholizmu, moralnom i nemoralnom ponašanju, seksu i shvaćanju kako život zapravo funkcionira, tako da su iskušenja s kojima se družina susreće, ne samo vanjska nego i unutrašnja.

Iako sam čitala mnogo komentara u vezi knjige, o tome kako je djetinjasta i namijenjena isključivo mlađim čitateljima, moram reći da se Kruni mora uzeti u obzir da je taj roman pisao upravo s onoliko godina koliko i Dejan Dobrinić ima godina- sedamnaest. Meni taj “djetinjasti dio” nije nimalo smetao , jer za mene je veliki plus kada dijete od sedamnaest godina izmisli jedan fantasy svijet koji je približio čitateljima .

Upravo me zbog toga zanima kako se Kruno razvio , (jer prošlo je nekoliko godina od pisanja romana) te da li će se u sljedećim nastavcima romana osjetiti zrelost ne samo njega kao pisca, nego i likova koje je oživio.

[Petra Pintarić · Rating 4 out of 5]

Na nekim mjestima dijalozi među likovima bili su mi pomalo djetinjasti, radnja nije bila dovoljno napeta, ali zanimljivo mi je bilo čitati ovu knjigu prepunu detalja i sa podosta opisivanja, doživjela sam Dejana Dobrinića kao ranjivog i osjećajnog mladića kojeg su drugi maltretirali, a zaplet mi se činio dobrim kad je Dejan otišao k djedu u Zagorje te upucao vepra, što me iznenadilo. Roman je solidan, ali fali mu dosljednosti i napetosti da nas čitatelje natjera da se uživimo u radnju. Sve u svemu, ima potencijala.

[Majda Horvat · Rating 1 out of 5]

Previše je dječja, a i potpuno je dosadna knjiga