Život je nešto što u početku ne može da se razume, a kasnije još manje. * Nedostaješ mi. Danas te nisam video čak tri puta! * Kada je dama vitez, taj vitez mora da bude dama.
Kratki roman Agi i Ema donosi dirljivu priču o prijateljstvu usamljenog devetogodišnjeg dečaka Agija i luckaste starice Eme, i njihovom zajedničkom buntu protiv svirepog i otuđenog sveta.
Po ovom poetskom i duhovitom romanu (ovenčanom Nagradom Politikinog Zabavnika za najbolju dečju knjigu) snimljen je prvi srpski film za decu posle dvadeset pet godina pauze, u režiji Milutina Petrovića. Roman je do sada preveden na engleski, ruski, francuski i italijanski jezik, a u Rusiji je za kratko vreme doživeo dva izdanja.
Objavio je knjige za decu: - HIONIJINE PRIČE (pesme i priče, 2000) - MILICA U VRTU (pesme i priče, 2001) - AGI I EMA (roman, 2002; 2003; 2006; nagrada „Politikin Zabavnik“) - DVANAESTO MORE (roman, 2004; 2007; nagrada „Dositejevo Pero“) - PRIČE O SKORO SVEMU (priče, 2005; nagrada Bijeljinskog Sajma knjiga “Čika Jova Zmaj“, nagrada „Neven“) - KUĆA HILJADU MASKI (roman, 2006; novo, izmenjeno, dopunjeno i dvojezično izdanje na srpskom i norveškom jeziku: 2011; nagrada „Politikin Zabavnik“, nagrada „Sima Cucić“, nagrada „Mali Princ“ za najbolju dečju knjigu u regionu) - BURENCE (priče, 2007) - FIONA I DRUGE MISTERIJE (priče, 2007) - SMS PRIČE (priče, 2008; novo i izmenjeno izdanje 2012) - DŽEPNE PRIČE (interaktivne priče, 2010) - KAJINA NAJBOLJA ŽIRAFA (slikovnica, 2010) - RUSVAJ (priče, 2011; nagrada Dečja knjiga godine 56. Međunarodnog beogradskog sajma knjiga) - DA, TO SU BIZONI (slikovnica, 2012) - PRIRUČNIK ZA PINGVINE (kratka proza, 2012).
Za odrasle je objavio knjigu pesama ANATOLIJSKE HRONIKE (2002).
Godine 2006. dobio je nagradu Zmajevih dečjih igara za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za mlade. Godine 2009. dobio je Zlatnu značku Kulturno-prosvetne zajednice Srbije za stvaralački doprinos u širenju kulture.
Sa Brankom Stevanovićem priredio je: izbor iz savremene srpske poezije za decu E, BAŠ TO! (lektira za drugi razred osnovne škole, 2009), i izbor iz srpske poezije za decu OD ZMAJA DO BESKRAJA ( lektira za prvi i drugi razred osnovne škole, 2010). Za četvrti razred osnovne škole priredio je lektiru SLONOVSKA MUZIKA (izbor iz svetske poezije i proze za decu, 2009).
Priredio je antologiju NAJKRAĆE SRPSKE PRIČE ZA DECU (2009; nagrada „Dositejevo pero“).
Priredio je izabrane pesme i priče Vladimira Andrića: ČITAJ VETRU OMILJENE KNJIGE (2010).
Po nagrađenom romanu AGI I EMA snimljen je film u režiji Milutina Petrovića, sa Milenom Dravić i Stefanom Lazarevićem u glavnim ulogama, kao i radio-drama u režiji Meline Pota Koljević.
****************************************
Igor Kolarov (born 1973, Belgrade, Serbia) – predominantly writes for children and youth. His books received praise of critics, as well as many and most prestigious literary awards. His short novel “Agi and Emma” served as the scenario for a fiction movie “Agi and Emma”, directed by well-known director Milutin Petrović (and in main roles famous Milena Dravić and young Stefan Lazarević).
Books: AGI AND EMMA (novel), THE TWELFTH SEA (novel), STORIES ABOUT ALMOST EVERYTHING (short stories), HOUSE OF THOUSAND MASKS (novel), THE KEG (short stories), POCKET STORIES (interactive stories), SMS STORIES (very short stories), YES, THOSE ARE BUFFALOES (picture book)…
Nekolicina stvari (koja izgleda smeta uglavnom ovim "cepidlačkim" nepcima) zbog kojih mi se naša "nežna priča o pravom prijateljstvu" čini, uprkos primamljivom pastelnom dekoru, tek kao prikrivena dosetka u kojoj, nažalost, sa svakim novim čitanjem osećam margarinsku bazu, užegle orahe i kristal-šećer:
- Motivski fondan ZANEMARIVANJA i USAMLJENOSTI kojim je sve obloženo. Čime je roditeljski nemar uslovljen? Karakterološki, genetski, aktuelnim društvenim trenutkom (prezaposlenost, individualizam, šta god)? Koji je kontekst porodičnih migracija (setimo se da je u "Velikom dvorištvu" ili "Ranim jadima" on jasno društveno i istorijski bojadisan)? Karijerizam ili nešto drugo? Čime se uopšte bave Agijevi roditelji? Đe li se dede subverzivnost ili je ona van fondana ogoljena?
- Imaginacijska komponenta kao supstitut za Agijevu samoću, dosadu i lepezu nemogućnosti, koje sve traju dok se Ema ne pojavi, morala je biti suptilnija. [Da ne pričamo tek o tome koliki bi pogodak bio da se Emino postojanje učinilo dvosmislenim!] Na taj način bi Agijev lik bio reljefniji, oplemenjem paletom različitih ukusa. U tom smislu epizoda s malim tornadom mogla se ospoljiti i poentirati, recimo sa:"Ipak, ništa se nije dogodilo."Istovremeno isto to se moglo drastičnije uraditi i sa destruktivnom komponentom Agijevog karaktera, jedva nagoveštenom, čime bi se i "limunova kora" funkcionalizovala. [Eksternalizovano rvanje između imaginacijskog i destruktivnog, eh...] Koja je funkcija toga što Agi stežući čekić zvižduće himnu? Zašto se loži na Džingis Kana?
- Nedostatak hrskavosti unutar kompozicije: neigriva numerizacija poglavčića a kakav se prostor za slobodu i umaštavanje tu otvara, od one najjednostavnije mogućnosti samo naslov i prazan fragment pa nadalje... Potom predvidiva parcelizacija (neiskorišćena potencija da se, primerice, uvod ucelovi u veće i dosadnjivije poglavlje, čime bi se kontrastirali delići s Emom, a njihova kratkoća i apstrahovanost ukazivala i na slatkoću i na važnost, ehm)...
- Konzistencija: Propuštene prilike za značajnijim uvezivanjem pojedinih fragmenata, odnosno aktivacije pojedinih motiva niz narativ (bila bi recimo fora, i naknadno i usputno, da saznamo boju Eminih očiju, jer se Agi u njih zagledao, a ujna mu je, s druge strane, uskratila pogled...). Zašto, primera radi, epizoda s kravatom, pranje nečega drugog u veš-mašini ili san da je Agi medved nemaju re-aktivaciju? Zašto se ulica u kojoj mališan živi zove baš Ulica Hrastova? Naravno da su deonice u kojima je to postignuto umesne, ali moralo se ipak više.
- Stilsko-formalne gromuljice koje bi se razbile prosejavanjem. Nema puno takvog neulupanog "sitniša", ali kada na ovu mericu teksta zapadne, ne može a da se ne oseti. Ponešto od tih detalja sam izdvajao u komentarima uz čitanje, ali uvek se pronađe još: "Ali sada, njena važnost bila je u tome što se preko puta nalazio Začarani Zamak.", a onda usledi višak:"A u Zamku je živela Ema." Da, na 130. strani to već poodavno znamo. Strpljenja, Igore, pusti nas da proosećamo kroz metonimiju, jer si na savršen način na jednom drugom mestu realizovao metaforu (Vidi 19. odeljak). A nije ni bez toga da ponekad i Ema i pripovedač ne propoveducnu po koju...
- Nasilno i neproblematizovano prevođenje u hepiend baš onde gde bi odsustvo prijatelja i povratak u samoću bili bukteće efektni aftertejst. Za to bi možda bilo dovoljno čak i jedno "zamišlja". Tu bi, reklo bi se, i ona destrukcijska komponenta došla do izražaja. Krupna so po čokoladi. Baš zato me na novo čitanje "Agi i Ema" nisu takli, nekmoli zatukli poput Kišovog "Dečaka i psa".
Te svakako da "Agi i Ema" ne dosežu nivo "Pipi Duge Čarape" ili "Malog Princa" na koje delimice podsećaju ili upućuju, ali torta se pojela. Nije da nije tako, a nije ni da nije. Moglo bi čak i da se progovori o prevrednovanju lika veštice (koja je obično i usedelica), ali nam i tu manjka semantičkih smernica, odnosno šta uopšte znamo o Emi, van relacije s Agijem, osim toga da je i ona sama?! [Ovakav tip karaktera inače i van fokusa zovem tehno-baka, no...]
P.S. Ne bi bilo loše da se klapa iz Lagune otvori za didaktični materijal na kraju. Ta ipak je ovo 17. izdanje, a knjiga u domaćoj lektiri, e-heeej, ima tomu nekoliko godina. Blistavi tiraž.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Kako je ovo slatka i smiješna priča. Istovremeno predivna i pomalo tužna. Prijateljica Sandrijela koja nam ju je prva predložila u Klubu knjige uporedila ju je sa Malim princem i potpuno je u pravu.
Agi i Ema su savremeni Mali princ, još aktuelniji, relevantniji i dirljiviji. Moja šestogodišnjakinja i ja smo se smijale baš glasno, od sveg srca. Mene je, naravno, poprilično i uzdrmala. Nemojte slučajno da je propustite!
Ovo je jedna toliko posebna knjiga da jedva čekam sutra ponovo da je pročitam. Kad sam rekla drugoj prijateljici kako mi je malo bezveze da istu knjigu pročitam dva puta u jednom danu, rekla je da bi ovu knjigu stalno nosila sa sobom i citirala okolo. Eto koliko je genijalna!
Књигу описују као "причу о нежном пријатељству између деветогодишњег дечака Агија и гипке старице Еме". Но, књига је у првом плану прича о презаузетим родитељима и њиховом детету. Запостављеном детету.
Прича коју срећемо свакодневно, на улици, у кафићу, у најближој околини - родитељи, којима дете представља ставку у биографији, још један начин да се докажу и покажу пред пријатељима/пучанством. (Најежим се када, читајући нечији CV, прочитам и: "ожењен/удата", "отац/мајка двоје, троје деце". Као да у таквој ситуацији, особа која пише биографију, жели да каже да је, ето, постала успешна, упркос томе што има децу... Али, то је већ друга тема..)
Дакле, сигурна сам у једно: Ниједно дете не заслужује да буде Аги. Да, Аги је на моменте сладак, духовит, симпатичан - СВАКО дете је такво - али, Аги је, изнад свега, тужан дечак.
"Сви идеали овог света, не вреде сузе једног детета!" Достојевски
Mala knjiga o velikim stvarima. Veoma nježna i topla priča. Uživala sam u svakom trenutku, i na svakoj stranici.
"Za Agija svaka selidba znači da ih u novoj kući neće viđati na nov način."
"Život je nešto što u početku ne može da se razume, a kasnije još manje."
"Jednog dana, kad budeš star kao ja, toliko star da će zaista biti veliki problem da upišeš školu baleta, viđaćeš svoje roditelje samo na fotografijama. Ili kad spavaš, u snovima."
"Agi, pogledaj nas dvoje: ti si derište, a i ja sam nešto slično. Ako bi nama trebalo dopuštenje od bilo koga da lovimo ribu, onda ovaj svet zaista ne bi imao smisla."
Danas te nisam video čak tri puta.
I ja sam izmislila nešto za tvoju kolekciju čudnih pojava: Kišobran koji se zaboravlja kod kuće kada se ide u šetnju po kiši."
"Jedina umetnost u životu je da se nauči da je život divan i beskrajan, i da nikakvi brojevi ne mogu da ga smanje."
"Kad bi duša mogla da se vidi kroz mikroskop, imala bi lice Eme."
"Čak i kada bi znao sva pravila na svetu o tome kako živeti, tvoj život bi našao način da se prelije izvan tih okvira i spusti u tebe tajnu koja ga čini toliko lepim!"
"Ema je takva - u svemu ucestvuje na svoj način. Ko zo uspe da razume, taj je vrlo blizu toga da postane Ema."
Such a short and sweet book, I love the characters and the life wisdom, such a beautiful style, lots of depth in the simplicity of sentences..a book to hug. ..
• Dirljiva priča koja i ako je na vrlo čudan način sačinjena, ali bez obzira na to pruža emocije... Prska vam blagu kišicu u oči, ili vas pak uči o životu. <3
• Od skoro je, koliko znam, i lektira, pa se bar' nadam da će dečija srca osvojiti bez obzira na to.
Jednostavna, detinjasta, poučna, duhovita i surova knjiga. Upravo tim rečima bih opisao ovu priču u kojoj jedan dečak, zapostavljen od strane svojih roditelja, pronalazi razne načine da ubija dosadu i monotonost koja ispunjava njegov dom. U tome mu pomaže neobična starica, koja živi preko puta njegove kuće, u oronulom "Začaranom zamku", kako dečak naziva njen dom. Starica će njegovu svakodnevnu rutinu pomeriti iz ležišta i pomoćiće mu da najlepše dane detinjstva provodi baš kao i svako drugo dete. Ema je dokaz da su godine samo broj i da nikad ne prestanemo da se zabavljamo, jer na taj način usrećujemo i druge ljude oko sebe, baš kao što je ona spasila jednog nesrećnog dečaka i načinila ga svojim velikim prijateljem. Ovu knjigu treba da pročitaju i budući roditelji, kako bi na vreme naučili ulogu koju im je život namenio, a Igor Kolarov je sasvim jednostavno predstavio kroz lik simpatične starice Eme.
Novija lektira za nove mlade generacije. Priča o dečaku, sinu jedinicu o kojem roditelji ne misle, priča o ljudskoj potrebi za društvom. Komunikacija je sve! O roditeljima jedino znamo da nisu prisutni i da ne razgovaraju sa detetom. Dečak se zbližava sa komšinicom, staricom žive mašte i ogromne volje za životom. Ima tu sašaptavanja i uzvikivanja, zadirkivanja i odgurivanja, grljenja ostvarenog, i onog u mislima. U mislima večeras grlim svoju pokojnu komšinicu, u čijem sam domu i ja dobila dom. 🌲
„Zašto toliko mnogo ljudi ne zna pravi trenutak kada treba da prestanu da besmisleno žure zbog najrazličitijih gluposti i prosto urade neku stvar koja nema veze ni sa čim?“
Infinitivofobi, prestanite skrnaviti jezik izbacivanjem svakog mogućeg infinitiva. Neka ga, neka viori na ovim prostorima gde ga još možete i čuti. Kada zaćuti, možete ga zameniti čime god hoćete.
Knjigu sam prvo dala necaku da procita jer mi se cinilo da ce zbog male kolicine teksta da je 'proguta'. Alas, citanje je potrajalo jer mu je kaze knjiga bila dosadna. Bilo mi je cudno s obzirom da je knjiga navodno o neobicnom prijateljstvu i da je cak i film snimljen po njoj. Posle nekoliko meseci procitah je i ja. S pocetka je priznajem i meni bilo dosadnjikavo dok nisam kroz sva ta opazanja i introspekciju deteta shvatila u kakvom nesretnom usamljenom decijem svetu zivi Agi i otkud tu starica Ema, i na sta sve pisac ukazuje. Jednostavan jezik, mudrosti, pouke, uz dosta humora, ali i ironije, mastovito i nadasve dirljivo i tuzno. Ko u potpunosti moze doziveti pricu to ce mu mnogo bolje sesti. U celosti je pun pogodak, ko je shvati, ali sami stil mozda deci nece biti interesantan i ne cudi sto je necaku bilo dosadno. Al posto je knjiga deo lektire, mozda cu sacekati da je ponovo procita za koju godinu pa da onda razgovaramo. Do tada cu ja biti njegova Ema po potrebi.
Divna priča, topla a istovremeno tužna. Mislim da ćemo danas i film pogledati. "Zašto toliko mnogo ljudi ne zna pravi trenutak kada treba da prestanu da besmisleno žure zbog najrazličitijih gluposti, i prosto urade neku stvar koja nema veze ni sa cim?"
Iskreno kada mi je rečeno da ovu knjigu moram da čitam kao lektiru, nisam očekivala ništa zanimljivo. Ali Igore uspeo si da me zadiviš. Prijateljstvo između Agija i Eme je bilo nešto najslađe što sam pročitala. 💝
U jednoj rijeci, strasno! 😢 Toliko sam se iznervirala... to znaci da je knjiga postigla cilj! Odraslu osobu protresti iz temelja! Znam ovakve ljude koji svoju egoisticnu kolekciju uspijeha upotpunjuju djecom, jedan djecak na gornju policu i slatka mala djevojcica na nizu policu...
Сте се запрашале ли каде можете повторно да си ги оживеете вашите епизоди од детството а притоа да го разбудите детето во себе на едно подолго време? Тогаш најтопло ќе ви ја препорачам книгава. А, и досега не сум сретнала послатки суштества од Аги и Ема кои ќе ве земат и вас во нивното патување и авантурите кои им се случуваат додека одат до продавницата за сладолед и овошје. Покрај будењето и цутењето на авантуристичниот дух во вас, момчето со чиста наивност - Аги, и осамената бабичка со топло срце кое припаѓа на Ема, од се' срце ќе сакаат да се спријателат со вас и да ви подарат лижалче, притоа да останете кај нив и да си кажувате приказни за добра ноќ иако е пладне. "- Јас сум Аги. -Се викам Ема. - Така се запознаа." А вам драги читатели со насмеано лиценце ќе ги запрашате Аги и Ема: "Здраво Аги и Ема, сме се сретнале ли ние претходно?" А и јас отсега ќе си ги носам Аги и Ема на моите ситни авантури, до онде и до овде. Аги и Ема се верни будилници и заспивалки. Пријатни во секоја наша пригода. <3
Devetogodišnji Agi živi životom samotnjaka. Za njegove prezauzete roditelje — cela se porodica zbog njihovih poslovnih karijera selila osamnaest puta — Agi je kućna avet, kao uostalom i oni za njega: jedno su drugom tranzitorne pojave što se ponekad čuju u domu, u vidu lupkanja ili mrmljanja, a da se nikada ne susretnu. Možda je pak i takvo ignorisanje bolje od vršnjačkog spopadanja koje Agi trpi u školi. Agijevi tužni dani ispunjeni plakanjem i sanjarenjem prekidaju se kada u njegov život poput tornada pete kategorije uleti komšinica Ema. Ema je penzionerka slobodarskog duha, neopterećena društvenim obrascima i barijerama zdravog razuma; mudra je poput Bude i udarena ko ekser. Ona postaje Agijeva mentorka, saučesnica, zaverenica — i prijateljica. Ispričan otkačenim jezikom apsurda, humora i fleš-fikcije („kratke kratke priče“ po Vuku), roman AGI I EMA Igora Kolarova (2002, Laguna) delo je u slavu drugarstva, maštarenja i pronalaženja lepote — & srodnih duhova — u svakom ćošku života.
Čim uzmete ovu knjigu u ruke, saznaćete da je ovo "nežna priča o pravom prijateljstvu", a kada počnete da je čitate saznaćete da je ovo priča o prijateljstvu između dečaka Agija i starice Eme. Jedan od kvaliteta ove knjige ogleda se u veštini pripovedača da temu usamljenosti i otuđenja (a zatim i zbližavanja) prikaže na jedan vedar način. Drago mi je da je ova knjiga uvrštena u lektiru za 5. razred. Iako spada u dečiju književnost, smatram da i odrasli mogu dosta naučiti iz ove priče. Zato, nađite vremena, pročitajte, a potom i porazgovarajte o njoj sa vašim mališanima. Preporuka!
Дирљива прича о детињству дечака Агија који се стално сели са својим родитељима. Они су превише опседнути послом па не посвећују довољно пажње детету. Аги је усамљен, препуштен себи и приморан да се увек изнова навикава на нову средину. Такође, он је дете које другови у школи исмевају, добацујући му речи: Аги, глупердо!" Међутим, утеху и наду пружиће му стара дама Ема са којом дели предивне тренутке. Ема ће реч ,,глупердо" заменити са речима да је Аги геније.Она је весела старица која је у себи сачувала дете па маштовито води Агија кроз многе авантуре. Иду заједно у биоскоп и на сладолед. Није нам јасно да ли је Ема можда само метафора и симбол пријатељства или наде, али то овде није толико важно када су ту много битније поруке, а порука је да би родитељи треабало да посвете време деце и слушају њихове жеље и проблеме јер је детињство најважнији део одрастања. Уколико нам је срећа у њему ускраћена и љубав, као одраслим особама може оставити бројне трагове. Имајмо времена једни за друге, а посебно за породицу.
,,Једина уметност у животу је да се научи да је живот диван и бескрајан, и да никакви бројеви не могу да га смање".
Čarobna knjiga o prijateljstvu koje ne poznaje granice. Čarobna knjiga koja ispod površine skriva velike probleme malih heroja. Rado ću joj se vraćati, zajedno sa D. & I. kojima nikada neću dopustiti da osjete Agijeve rane. ♥
"Prilazi mu devojčica i pita ga koliko ima sati. - Ne znam - odgovori. - Ja sam sa Meseca, a tamo je sve drugačije."
"Jedina umetnost u životu je da se nauči da je život divan i beskrajan, i da nikakvi brojevi ne mogu da ga smanje."
Knjigu koju bi prvo trebali roditelji da procitaju. Posebno oni koji radi karijere zapostavljaju svoje dete,te ostavljaju ga babama,tetama,po razno raznim boravcima. Tuzna i poucna prica,tako na zalost surovo realna. Prvi put citam knjigu od Igora,kupio me je sa njom,a zaista mi je zao sto je tako mlad umro,covek je imao jos toliko toga svetu da pruzi. Od mene i moje 11-ogodisnje Maje preporuke.
Za osamenosta, za otugenosta, za taznite semejstva i edna čudna baba vo sosedstvoto! Vujko koj go prespiva detstvoto na edinstveniot vnuk, zanesen po brzite vozenja i ljubovta na vujna so koja se razdeluva...
This entire review has been hidden because of spoilers.
Tako divna, topla knjiga, ali ujedno i mnogo tužna. Agijeva usamljenost razdire srce. Nema ništa tužnije od tužnog deteta i ova knjigica nas podseća na to - da treba da damo sve od sebe da usrećimo dečija srca, a ne da ih zapostavljamo.
Za svakog dečaka, za svaku baku, za svako dete,čoveka ... Upoznajte neobične likove koje samo mislite da poznajete sa ovih korica i deluje vam predvidljivo ali dajte im šansu da zavrte vaš ringišpil i dodaju ovom svetu malo boje