Knjiga žalbe

by Ivica Ivanišević

Kao što je svima poznato, knjiga žalbe nalazi se na šanku i slobodno u nju možete zapisati svoje prigovore i komentare, no prije toga svakako je pročitajte. Uživat ćete u ovom urnebesnom, britkom i pametno napisanom romanu. Ivanišević je svoje junake, kvartet pisaca, različitih nacija i poetičkih preokupacija, smjestio u rezidenciju za pisce u ‘rumunjskoj nigdini’, gdje bi svatko trebao raditi na svojoj knjizi. U izolirane uvjete oni dolaze sa svojim privatnim i profesionalnim ‘fejlovima’, Hrvata je upravo nogirala Bivša, a trebao bi funkcionirati kao humoristički pisac i pisac vesterna u fušu, Finkinja se bori s gotičkim romanima i usput izgleda kao manekenka, postariji Rus ispisuje još jedan od debelih realističkih romana o strahotama komunizma u strahu od kritičara koji ga terorizira, a Čehinja, osim što pije i plače za pokojnim mužem, muči se poezijom o konačnim pitanjima smisla. I tu dolazimo do trenutka kad treba konstatirati da su i pisci samo ljudi, što nam Ivanišević uspješno dokazuje u romanu u kojem četiri vrlo raznolika glasa, u formi dnevnika, bilježe svoju rezidencijalnu svakodnevicu. A ona je prepuna dramatike, ljubavnih trokuta, seksa, razbijenih glava, izgubljenih kćeri, alkohola i smicalica, zapleta i obrata dostojnih najnapetijih romana, ali i ‘tihih’ zapisa o samom procesu pisanja. Sposobnost da kroz filter humora provuče i one situacije koje uopće ne djeluju smiješno, svakom liku podari originalan glas i uspostavi urnebesnu dinamiku dostojnu komedije zabune i tamo gdje nam se čini da je sve sporo i dosadno (recimo, među piscima), doista je rijetka osobina, a Ivanišević je, eto, posjeduje. U ovom sjajno i logično ispripovijedanom romanu sve pršti od spoznaje kako književnost itekako ima veze sa životom, čak i ako se pisci tome jako opiru.

Genres: Fiction

160 pages, Paperback

Published January 1, 2016

About the author

Ivica Ivanišević je pisac opće prakse koji iz pojedinačnih komedija gradi kolektivnu. Njegove autorske preokupacije uključuju jučer, danas i malo sutra. Kad je sit svega i gladan južnjačke utjehe, postaje javni bilježnik perfekta, prizora iz mračnog života, zavičajnih humoreski, filozofije grintanja i svih onih malih nostalgičnih nevolja koje moraju ući u zapisnik da bi se znalo da je život, zapravo, jedno veliko čudo.

Reviews

[Tonkica · Rating 2 out of 5]

Najbolji roman 2016. (V.B.Z.-a i Tisak medije)? Why oh, why? Tko o cemu, Ivica o nicemu. Mozda je to poanta?! Razbijam glavu da izvucem nesto bitno spomena, ali ne nalazim. Nista tu nije lose, samo sto nista nije ni ekstra dobro. Mislim da cu ju sutra vec zaboraviti, a na kraju godine necu moci ni sjetiti.

[Mirela · Rating 4 out of 5]

Podsjeća me na onu pjesmu "....smijehom strah pokrijem ..."

[Mare · Rating 5 out of 5]

Kratk0. zabavno. Jednostavno.

[Književne crtice · Rating 4 out of 5]

Roman govori o književnicima i njihovim problemima sa stvaranjem književnih djela, ali i općeljudskim problemima poput ljubavi i nemogućnosti komunikacije:

,,Zašto volim književnost? Jer u njoj ima nekoga reda. Ne možeš baš škrabati kako ti se prohtije. Ili ipak možeš, ali onda nisi pisac nego bloger.”

,,Ako ćemo pravo, ja pišem samo zbog jednog razloga: da sve ono što sam ikad poželjela reći, a nisam se odvažila, ostane negdje zabilježeno.”

Naime, par europskih književnika dobilo je stipendiju i završilo u "rumunjskoj nigdini" gdje bi u miru i tišini trebali pisati. No, s vremenom se ljudi upoznavaju, razvijaju se odnosi od neprijateljskih do prijateljskih pa čak nastaje i ljubavna veza.

Boraveći u "nigdini" svaki od književnika i književnica vodi vlastite dnevničke zapise koji se u romanu redosljedno izmjenjuju. Prije svakoga zapisa stoji kome pripada, ali i bez toga dalo bi se prepoznati čiji je glas jer je svaka osoba ostvaruje jedinstveni način komuniciranja.

Iako je ovo roman koji se lako i brzo čita ne znači i da je prejednostavan. Ivanišević je zaista pisac koji ima "ono nešto", koji uspijeva spojiti nespojive ljude te kroz humor kritizirati društvenu sredinu.

,,(...) među bliskim ljudima komunikacija je čisti višak”.

[Vanja · Rating 5 out of 5]

Meni je ovo bilo odlično! Taman mi je dobro došlo kao razonoda na putovanju do Zagreba.
Kuće za pisce su, očito, veoma, veoma popularne u zadnje vrijeme. Tako su i četiri glavna lika "Knjige žalbe" smještena u jednu kuću za pisce u Rumunjskoj. Četiri autora bavi se svaki svojim žanrom i dolaze iz različitih država i potpuno su različiti. Svakog nešto muči, a tokom tog boravka i pozitivno utječu jedan na drugoga i tamo pišu s uspjehom. Roman(čić) nosi podnaslov "eroteska", pa stoga ni ne čude ljubavne epizode koje se odigravaju.
Zanimljivo, pitko, duhovito štivo, taman za jedno ugodno poslijepodne. Najbolja mi je bila fora kada je glavni lik, Petar Grah u romanu izjavio da mu stalno iz zezancije mijenjaju ime u Petar Grašo, a na mom putovanju je na radiju pet minuta poslije zbilja i zapjevao Petar Grašo. :D

Tek sad shvaćam koliko malo književnost ima veze sa životom. Valjda je zato i volim."

[Daniel Radočaj · Rating 4 out of 5]

Simpa priča za „popodne i po“, na osnovi međuljudskih odnosa; književni minimalizam koji ovdje funkcionira vrlo dobro. Nije za one koji u svakoj knjizi očekuju „čudo“.

[Sanja · Rating 5 out of 5]

Knjigu žalbe sam odslušala u autu vozeći se na posao i natrag. Mislim da je ekipa koja je vozila oko mene mislila da sam potpuna luđakinja. Umirala sam od smijeha!
Kad četvero potpunih stranaca, pisaca i pjesnika različitih žanrova zaglavi u nekoj pustopošiji u Rumunjskoj, isplivati će na najotkačeniji način njihove nepomirljive razlike na svim razinama postojanja. Hrvat, Finkinja, Čehinja i Rus, svaki sa svojim duhovima iz prošlosti ipak uspijevaju probuditi u sebi ono zbog čega su i došli, inspiraciju. Pisano u formi dnevnika u maniri Stilskih vježbi, Ivanišević tako umješno gradi četiri različita lika i stavlja ih u vrlo izvjesne životne situacije. No njihova razmišljanja su me izbacila iz cipela. Humoristično, pitko, ironično, jednostavno. Svakako preporuka za odmak od sumornosti svakodnevnice!

[Mar Ko · Rating 4 out of 5]

Jako mi je fora ova knjiga. Dnevnicki zapisi cetiri pisca na boravku u rezidenciji za pisce u Rumunjskoj. Pitko i duhovito.

[Adrijan · Rating 2 out of 5]

Mislim da mi fali radnja. Ili likovi.

[Željko Erceg · Rating 5 out of 5]

Ivica je očito zapamtio onu reklamu Rade Medana o restoranu koji ne poslužuje juhu od kornjače jer se "sporo jede pa se gosti kupe" :)

Utoliko Ivicine knjige možete pročitati u jedno popodne i ne znam jel to izdavaču drago jer manje troši na papir ili mrsko zbog čitatelja koji knjige kupuju tek kad imaju dovoljan broj stranica. :)

Dakle, Ivica se čita brzo i lako, izvrsno napuni vaš Goodreads portfolio s brojem pročitanih knjiga, no problem je kad trebate napisati o čemu piše.

On nije autor thrillera, nije autor ljubića, nije kroničar zbivanja, ne obrađuje velike teme socioloških problema ... Ivica je zapravo prije svega - pisac cinik i izvrsno se zabavlja "na kratkim stazama" ili "u malim bazenima".
Sva tri romana "Primavera", "Klanjam se" i "Knjiga žalbi" opisuju dogodovštine u par dana, u stotinjak stranica, neki bi rekli "stilske vježbe". Jednom je Smoje, jednom Kovačić al svaki put Ivanišević, cinik.

No baš sve, pa i ova VBZ nagrađena "Knjiga žalbe" imaju i svoje životne poruke i pouke, skrivene u nekom odlomku ili rečenici.

U Knjizi Žalbe (mudro sročena tema, kao za Oscarovsku nagradu gdje Akademija voli filmove o glumcima, a ovdje za Književnu komisiju VBZ o piscima) Ivica se poigrao vlastitom ulogom pisca, gledano iz 4 rakursa.

Iz svakog je progovorio o viđenju samog sebe, pošteno i cinično. Ako ste pisac, uživat ćete dok se samokritizirate, ako niste uživat ćete u voajerizmu njihova razmišljanja.

Uostalom, Ivica se brzo čita da se ne stvara red i da se knjiga brže nađe u knjižnici :) Pročitajte, svakako. ♥

[Robert Petkovic · Rating 3 out of 5]

Kratka pričica ispričana na vrlo zanimljiv način, kroz dnevnike četvero protagonista i kraj ispričan kroz pera književnih kritičara za svakog autora.
Ne mogu se oteti dojmu da je knjiga pisana radije kao eksperiment načina pisanja radnje, nego zbog priče same. Neki su likovi slabo opisani a “nas čovjek” je naravno najviše slojevit.
Svejedno, jako je dobro štivo za plažu. Lako se čita a poglavlja traju desetak minuta.

[Fabijan Černeka · Rating 5 out of 5]

O piscima, za pisce.
Autor se držao one stare: "Piši o onome što znaš" — i zaista mu je uspjelo.
Prošlo je gotovo deset godina od izlaska romana, a i dalje djeluje inovativno i zabavno, gotovo kao stilska vježba, ali majstorski izvedena. Ponekad nam ništa više od dobrog štiva i ne treba.
Čita se izuzetno brzo.

[Natasha Matsiusheuskaya · Rating 1 out of 5]

dosadno, neoriginalno, a nije ni smešno. nisam ni očekivala takvog razočarenja

[Kristina Majer · Rating 5 out of 5]

Fantastično zabavno!

[Davor · Rating 3 out of 5]

Simpatična i ponegdje duhovita knjiga napisana u zgodnom formatu.

[Tina · Rating 4 out of 5]

Zgodno je, brzo se čita i likovi su zanimljivi. Isprva mi je djelovalo pomalo zbrčkano, ali brzo te uvuče u priču. Tko ne bi volio na razmjenu pisaca u neku kolibicu? Cool.

[Arminion · Rating 3 out of 5]

Nisam ostao impresioniran ovim uratkom. Za početak, ima previše eksplicitnih scena seksa. Da li je stvarno bilo potrebno napraviti onomatopeju izlaska penisa iz vagine? Niti je smiješno, niti je erotično. Nadalje, likovi su nevjerojatno jednodimenzionalni (osim možda Rusa, ali on je ionako lud, pa što god). Odnos likova je isto čudan. Skoro cijelu knjigu se mrze i kolju da bi u zadnjih par strana svi zajedno sjeli na doručak kao najveći prijatelji bez ijednog objašnjenja zašto.
Sve u svemu, bezveze. Da nije ovako kratko, dao bi i manju ocjenu. Ivaniševiću, drži se ti svojih westerna.

[Davor Šopar · Rating 1 out of 5]

Samo u hrvatskoj može literarna vježba postati knjiga godine. 4 različita lika sa 4 različita glasa stavljeni u jedno mjesto gdje ima alkohola. Konflikti su prozirni a likovi blijedi. I naravno da hrvatski pisac jebe zgodnu finsku gotičarku.