Serbian writer, literary critic, theatrologist and university professor.
He published six novels and a number of plays, and was a member of the Serbian Academy of Science and Arts. He was the winner of the prestigious NIN literary prize (1980) and was named Belgrade's Poet Laureate.
One of the main themes in his work is the destruction of the civic class from Kingdom of Yugoslavia and its values with the formation of the communist Yugoslavia.
____ Slobodan Selenić (Pakrac, Kraljevina Jugoslavija 7. jun 1933. — Beograd, 27. oktobra 1995.) bio je srpski pisac i kritičar, pisao je romane, drame i pozorišnu kritiku. Bio je umetnički direktor Avala filma. Od 1965. godine je predavao dramaturgiju na Fakultetu za pozorište, fil, radio i televiziju (danas Fakultet dramskih uetnosti). Dopisni je član SANU. Dobitnik je mnogih nagrada, između ostalih NIN-ove nagrade 1980. godine za roman Prijatelji.
Studirao je engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a postdiplomske studije završio je u Bristolu 1950.
Po njegovom istoimenom romanu i scenariju, 1995. je snimljen film Ubistvo s predumišljajem. U nekoliko svojih romana (Timor mortis, Pismo glava, Očevi i oci, Ubistvo s predumišljajem ), prati tokove samospoznaje i opstanka jedne imanentno tragične kulture.
Izrazito realističan, uglavnom je pisao o sukobu evropske kulture i balkanske zaostalosti na području bivše Jugoslavije. Glavna preokupacija njegovih dela bio je dolazak na vlast Komunističke partije 1945. i postepeno uništavanje privrednog i kulturnog života započetog između dva svetska rata.
Bio je član DEPOS-a (Demokratske opozicije Srbije) 1992., ali razočaran korumpiranošću opozicionih političkih lidera, napustio je dalji politički angažman.
Čitajući drame redom kojim su objavljene putujemo u istoriju i dobijamo deliće razloga zbog kojeg je slika data u prvoj drami takva: nacionalizacija imovine i opštežitije raznih naroda i narodnosti, kojem je prethodilo zajedničko tamnovanje pripadnika različitih ideoloških struja, a koje su se umnožile za vreme Drugog svetskog rata. Poslednja drama daje nam sjajnog tragičnog junaka, kneza Pavla, potpisnika Trojnog pakta, koji se silom prilika našao na čelu države. Ovaj je književni lik sjajan primer kako se od obaveza ne beži, a ova drama veoma uspešna i van scene.
Teme i motivi su potpuno isti kao u Selenićevim romanima, i dosta uloga se bazira na likovima iz romana, ali je stil potpuno drugačiji... Većina likova je simplifikovana i stereotipna, sa prenaglašenim negativnim osobinama, što ima različit efekat - npr. u "Ruženju naroda" doprinosi komičnosti, dok u "Kosančićevom vencu" čini dramu prilično banalnom (par puta sam prevrnuo očima). "Knez Pavle" je potpuno druga priča, čini mi se da je to najbolja drama ovde, sa sjajnim zapletom i složenijom karakterizacijom (primećuju se motivi iz "Očeva"). Bez obzira na sve, ako ste religiozni obožavalac Selenića poput mene, čitanje ove knjige biće pravo zadovoljstvo.