What do you think?
Rate this book
O ljubavi, batinama i revoluciji
Ljubav, batine i revolucija, tri riječi-gromade, tri su tematska okvira unutar kojih se kreće devet protagonistica ove knjige. Ispisane iz pozicije onih koje se patrijarhatu opiru, prkose mu ili ga na bilo koji način remete, ove priče odbijaju svoje junakinje ostaviti na margini, već ih bacaju u samo središte borbe. One primaju udarce i dižu ‘revolucije’, svjesne kako njihovo poprište jesu i ulice, skvotovi, široki javni prostori, ali i klaustrofobično male spavaće sobe, kuhinje u kojima se kuha ljubav i prži na jakoj vatri ljubomore, i svaka ona četiri zida među koja ih se uporno pokušava zatvoriti. Krećući se od priča-minijatura u duhu anglosaksonske tradicije do dužih pripovijesti, uz britki humor i odlične dijaloške dionice, autorica s jednakom lakoćom portretira mlade anarhistice, aktivistkinje, umirovljene pomoćne kuharice, prkosne djevojčice, učiteljice koje gube tlo pod nogama, lezbijke umorne od svakodnevnog, višedecenijskog coming outa...
- GenresShort StoriesFictionLGBT
87 pages, Paperback
Published January 1, 2016
37 people want to read
About the author
Nora Verde
10 books31 followersNora Verde (Antonela Marušić) rođena je 1974. godine u Dubrovniku.
Završila je studij Hrvatskog jezika i književnosti. Književnom praksom počinje se baviti kao studentica kada objavljuje prvu knjigu poezije „Sezona bjegova“ (Narodno sveučilište, Split, 1994.) Pjesme su joj objavljene u pjesničkom zborniku „Oblaci“ (Matica Hrvatska, Zadar, 1998.) zadarskog Studentskog književnog kluba. Od 2010. književne radove piše i objavljuje pod literarnim imenom Nora Verde. Autorica je proznih knjiga „Posudi mi smajl“ (Meandar, 2010.) i „Do isteka zaliha“ (Naklada Sandorf, 2013.)
Priče su joj objavljene u zbornicima „Pristojan život (lezbejske kratke priče s prostora Ex Yu)“, „Biber (Labris 2012.) i knjizi kratkih priča „Zagreb Noir“ (Durieux, 2014.) koja je u prijevodu na engleski jezik objavljena u studenom 2015. godine u američkoj nezavisnoj kući Akashic Books. Roman „Do isteka zaliha“ 2016. godine je preveden na slovenski jezik pod naslovom „Do razprodaje zalog“.
Trenutno radi na knjizi kratkih priča pod radnim naslovom „Poligon za nevozače“.
Završila je studij Hrvatskog jezika i književnosti. Književnom praksom počinje se baviti kao studentica kada objavljuje prvu knjigu poezije „Sezona bjegova“ (Narodno sveučilište, Split, 1994.) Pjesme su joj objavljene u pjesničkom zborniku „Oblaci“ (Matica Hrvatska, Zadar, 1998.) zadarskog Studentskog književnog kluba. Od 2010. književne radove piše i objavljuje pod literarnim imenom Nora Verde. Autorica je proznih knjiga „Posudi mi smajl“ (Meandar, 2010.) i „Do isteka zaliha“ (Naklada Sandorf, 2013.)
Priče su joj objavljene u zbornicima „Pristojan život (lezbejske kratke priče s prostora Ex Yu)“, „Biber (Labris 2012.) i knjizi kratkih priča „Zagreb Noir“ (Durieux, 2014.) koja je u prijevodu na engleski jezik objavljena u studenom 2015. godine u američkoj nezavisnoj kući Akashic Books. Roman „Do isteka zaliha“ 2016. godine je preveden na slovenski jezik pod naslovom „Do razprodaje zalog“.
Trenutno radi na knjizi kratkih priča pod radnim naslovom „Poligon za nevozače“.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 5 of 5 reviews
June 6, 2021
Nešto lošija od "Posudi mi smajl", a mnogo bolja od "Do isteka zaliha", treća samostojeća prozna knjiga Nore Verde ovaj put je zbirka priča. Sam naslov načelno govori o kojim temama će biti riječ.
Devet priča koje govore o osiromašenoj klasi. O obiteljskom i uličnom nasilju, mentalnom propadanju. Naravno, i o revoluciji i ljubavi. Ponegdje i o revoluciji ljubavi.
Premda bi se kroz opis mogao steći dojam da je riječ o nečemu pretencioznom, nije. Priče su prilično suptilne i nije im namjera šuplje prevrtanje raznih aktivističkih parola i ukazivanje na očito, kao kod nekih. (Da, tebe gledam, Mašo Kolanović, i tvoje "Poštovane kukce i druge jezive priče".) U središtu svih priča su žene čije priče smo ili doživjeli ili im bili svjedoci iz druge ruke, ali nismo o tome napisali knjigu. Zbog toga je vrlo lako povezati se s njima, pričama i ženama, i doživjeti ih prvenstveno kao osobne, ljudske priče. Tek nakon toga se otvara nekakav kritički komentar društva. To je jedna od krasnih stvari kod ove knjige. Nema goregod toga kada nečija patnja postane poligon za intelektualna izdrkavanja i teoretiziranja. Ovdje je zadržana ljudskost s aktivističkim elementom. To mi je mnogo draže od aktivizma s elementom ljudskosti.
Mislim da su "Praznici" i "Ljubav u doba ebole" najuspjelije priče. Ova prva sjajno, kroz priču žene koja je zaposlena kao domaćica u obitelji više srednje klase (jebote, zvuči kao da opisujem model nekog auta; što možda i govori ponešto o tome na što se i na što nas svode klasne razlike), iscrtava liniju koja nas klasno dijeli. Kroz sve one sitnice (?) koje su joj uskraćene i u kojima ima priliku, u tajnosti uživati. Upravo kroz njih vrlo elegantno je ocrtano sve ono što dijeli one koji imaju i koji nemaju.
"Ljubav u doba ebole" zgodno je ispala aktualna zbog slučajne sličnosti s pandemijom koronavirusa. Međutim, slučajno "vidovitomilanstvo" nije razlog zašto izdvajam ovu priču. Na svega nekoliko stranica, kroz unutarnji monolog, vrlo razigrano, precizno, duhovito, autoironično, opisuje početak i kraj jedne ljubavi. Sjajnim crticama analizira međusobne razlike i sposobnost ljubavi da čak i epidemiju virusa može učiniti metom nostalgije. Odlično izvedeno!
Generalno mi se "O ljubavi, batinama i revoluciji" čini puno fokusiranijom i konkretnijom od "Do isteka zaliha". S ipak nešto manje žara nego "Posudi mi smajl", ali puno ujednačenijom. Djeluje mi kao da je ovdje riječ o nekom prijelaznom djelu, u kojem se autorica ponešto odvaja i od dotadašnjih tema i stila, a što je utjelovljeno u nedavno izašlom romanu "Moja dota".
Devet priča koje govore o osiromašenoj klasi. O obiteljskom i uličnom nasilju, mentalnom propadanju. Naravno, i o revoluciji i ljubavi. Ponegdje i o revoluciji ljubavi.
Premda bi se kroz opis mogao steći dojam da je riječ o nečemu pretencioznom, nije. Priče su prilično suptilne i nije im namjera šuplje prevrtanje raznih aktivističkih parola i ukazivanje na očito, kao kod nekih. (Da, tebe gledam, Mašo Kolanović, i tvoje "Poštovane kukce i druge jezive priče".) U središtu svih priča su žene čije priče smo ili doživjeli ili im bili svjedoci iz druge ruke, ali nismo o tome napisali knjigu. Zbog toga je vrlo lako povezati se s njima, pričama i ženama, i doživjeti ih prvenstveno kao osobne, ljudske priče. Tek nakon toga se otvara nekakav kritički komentar društva. To je jedna od krasnih stvari kod ove knjige. Nema goregod toga kada nečija patnja postane poligon za intelektualna izdrkavanja i teoretiziranja. Ovdje je zadržana ljudskost s aktivističkim elementom. To mi je mnogo draže od aktivizma s elementom ljudskosti.
Mislim da su "Praznici" i "Ljubav u doba ebole" najuspjelije priče. Ova prva sjajno, kroz priču žene koja je zaposlena kao domaćica u obitelji više srednje klase (jebote, zvuči kao da opisujem model nekog auta; što možda i govori ponešto o tome na što se i na što nas svode klasne razlike), iscrtava liniju koja nas klasno dijeli. Kroz sve one sitnice (?) koje su joj uskraćene i u kojima ima priliku, u tajnosti uživati. Upravo kroz njih vrlo elegantno je ocrtano sve ono što dijeli one koji imaju i koji nemaju.
"Ljubav u doba ebole" zgodno je ispala aktualna zbog slučajne sličnosti s pandemijom koronavirusa. Međutim, slučajno "vidovitomilanstvo" nije razlog zašto izdvajam ovu priču. Na svega nekoliko stranica, kroz unutarnji monolog, vrlo razigrano, precizno, duhovito, autoironično, opisuje početak i kraj jedne ljubavi. Sjajnim crticama analizira međusobne razlike i sposobnost ljubavi da čak i epidemiju virusa može učiniti metom nostalgije. Odlično izvedeno!
Generalno mi se "O ljubavi, batinama i revoluciji" čini puno fokusiranijom i konkretnijom od "Do isteka zaliha". S ipak nešto manje žara nego "Posudi mi smajl", ali puno ujednačenijom. Djeluje mi kao da je ovdje riječ o nekom prijelaznom djelu, u kojem se autorica ponešto odvaja i od dotadašnjih tema i stila, a što je utjelovljeno u nedavno izašlom romanu "Moja dota".
October 23, 2023
Zbirka kratkih priča čija kvaliteta varira od osrednjih preko solidnih do odličnih. Potpuno drugačiji stil u odnosu na Posudi mi smajl, uradak autorice iz ranijeg razdoblja, koji mi se iskreno više svidio, ali to je samo skromno osobno mišljenje.
January 31, 2024
a ono, bas se svima da da pisu knjige
December 17, 2021
Moje mnenje o knjigi lahko preberete na https://maticpise.com/2021/12/17/o-lj...
Displaying 1 - 5 of 5 reviews